Nakon vojnog poraza njemačkih, ustaških, domobranskih i drugih postrojbi, nakon masovnih likvidacija ratnih zarobljenika i civila, OZNA i KNOJ pod budnim okom vojnog i partijskog vrha kreću u obračun s “narodnim neprijateljima”. Protivnici komunističke ideologije – politički oponenti, crkva, slobodoumni intelektualci, svi oni postali su neprijatelji...
Ova tematika u središtu je treće epizode dokumentarno-igranog serijala “Jugoslavenske tajne službe” koja se večeras emitira na Hrvatskoj televiziji, pod nazivom “Obračun s narodnim neprijateljem”, ponajprije sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Građena na ekskluzivnom materijalu, epizoda se bavi montiranim sudskim procesom, zatvaranjem u Lepoglavi, trovanjem i kućnim pritvorom u Krašiću uz široj javnosti posve nepoznate trenutke.
Odluku donio Tito
Tako doznajemo da je kampanju protiv Stepinca započeo Radio-Beograd, dva mjeseca prije nego što su partizani ušli u Zagreb, sredinom ožujka 1945., nazvali su ga “ratnim zločincem”.
“Stepinca treba držati u zatvoru, saslušavati i brzo pripremiti sav materijal o njegovoj neprijateljskoj djelatnosti”, stajalo je u depeši s potpisom Aleksandra Rankovića, pronađenoj u arhivu Centralnog komiteta KPH.
Odluku o sudskom progonu Stepinca donio je osobno Tito koji je Jakova Blaževića i drugove pozvao na Bled. Režim je optužio Stepinca za suradnju s ustašama i Pavelićem te za prisilne prelaske pravoslavnih vjernika na katolicizam. Svjedoke protiv Stepinca pripremala je jugoslavenska tajna policija, oslanjala se na kompromitirane ljude, zastrašivala ih i ucjenjivala, o čemu je u privatnim razgovorima poslije svjedočio i sam tužitelj Jakov Blažević.
Teolog Juraj Batelja, koji godinama istražuje povijesnu građu vezanu za Stepinca, u seriji tvrdi da je nadbiskup pogrešno liječen jer su postavljane pogrešne dijagnoze pod stalnom prismotrom Udbe, koja je otvarala bočice s lijekovima i krivotvorila liječnička izvješća.
- Kad kemijski institut univerziteta u Rimu u kostima žrtve pronađe toksične supstance kadmija, kroma, olova i arsena, mislim da se slobodno može zaključiti da je bilo manipulacije nad zatočenim Stepincem u Lepoglavi. U pitanju su supstance koje on nije mogao uzeti kroz hranu i liječenje nego su se našle u njegovu organizmu kao posljedica, vjerujem, jedne zlouporabe moći, rekao bih čak i mržnje koja je išla preko groba - priča monsinjor Batelja.
Podvrgnut zračenjima
Nakon izdržavanja dijela kazne od ukupno 16 godina strogog zatvora, teško bolesni Stepinac rješenjem o uvjetnom otpustu iz Lepoglave 5. prosinca 1951. pušten je da umre u kućnom pritvoru u Krašiću.
- Kardinal je trpio nesnosne bolove, a da mu ministarstvo unutarnjih poslova Jugoslavije nije dopustilo liječenje i kontrolu u Zagrebu, to je činjenica. Liječnici su bili pod neprekidnim nadzorom tajne policije koja je čak i manipulirala bočicama lijekova. Nadbiskup je liječen od jedne bolesti, a zapravo bolovao od druge. U korespondenciji koja je sačuvana na relaciji dr.Lorenc u Los Angelesu, dr. Bogičević u Zagrebu i dr. Ružić u Chicagu, može se iščitati da doista nije na čast službi jedne države da manipulira liječničkim izvješćima. Profesor Lorenc jasno je ustvrdio da “ovo nisu pravi dokumenti i ne mogu se odnositi na mojega pacijenta” - rekao je monsinjor Batelja koji tvrdi da je sudska medicina u Rimu ustanovila kako je Stepinac bio podvrgnut čak i zračenjima koja nisu imala terapeutsku svrhu.
Povjesničar dr. Miroslav Akmadža ispričao je kako je Tito brzo shvatio da će im se presuda obiti u glavu. - Vladimir Bakarić stoga predlaže Stepincu da potpiše pomilovanje, kako bi Tito ponudio Vatikanu puštanje Stepinca, zauzvrat tražeći da Stepinac napusti Jugoslaviju. Ali on je znao, potpiše li pomilovanje, znači da prihvaća krivnju. I nikada nije na to pristao - zaključio je dr. Akmadža.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
