Grabovica je već dva desetljeća jedan od simbola stradanja Hrvata u prošlom ratu. Vojnici Armije BiH iz postrojbe “Crni labudovi” u ovom mjestu na brutalan način su ubili 33 hrvatskih civila. Ipak, ono što nisu uspjeli ubiti jest želja preživjelih Hrvata da se vrate svojim korijenima. I upravo to se događa nakon 20 godina.

Velika proslava

Prije nekoliko dana u Grabovici je održana prva prošnja nakon rata. Obitelji Zovko i Drežnjak sastale su se kako bi potvrdile želju svoje djece da krenu u zajednički život. Buduća mlada Vanja Drežnjak rođena je u Slavonkom Brodu, ali je njena obitelj iz Grabovice. Prošnja je organizirana upravo u ovom mjestu, što je bio veliki simbol kako se Hrvati vraćaju u ovaj kraj.

- Biti dio ovoga događaja podrazumijeva mnogo emocija. Tu je mnogo simbolike i ovi mladi ljudi koji su se odlučili na ovaj korak svojim djelima govore koliko su privrženi svojim korijenima - rekao nam je otac mladoženje Zoran Zovko. Za nekoliko tjedana trebalo bi se održati i vjenčanje. Dio ceremonije se planira u Grabovici, s čime će još jednom biti poslana poruka kako se Hrvati vraćaju u ovo mjesto. - I taj dan će iz Grabovice biti poslana poruka kako se ljudi mogu vratiti svojim ognjištima, kako mladi ne zaboravljaju svoje korijene, tradiciju, sve ono što su njihovi pretci njegovali stoljećima - ističu naši sugovornici. Dodaju kako bi mladi par nakon vjenčanja trebao živjeti u Bijelom polju, ali kako će Grabovica uvijek imati posebno mjesto u njihovim srcima. Mladoženja Sandi i njegova Vanja na svu sreću nisu bili u Grabovici kada su se u ovom mjestu događale strahote. Ipak, oni su danas svijetli primjer kako zločinci nisu uspjeli u svojoj nakani da jednom zauvijek Hrvati budu protjerani s ovih prostora.

Mladi bude nadu

Zločin jeste počinjen, ali njegov cilj nije ostvaren upravo zahvaljujući ovim mladim ljudima i njihovom načinu razmišljanja. - Mnogo je mladih koji razmišljaju kao Sandi i Vanja. Treba im dati prostora i otvoriti mogućnost kako bi mogli ostvariti sve ono što žele. Svijetla budućnost se gradi na ovakvim primjerima, stoga ih treba njegovati - zaključuju naši sugovornici. Inače, događaji u Grabovici od 7., 8. i 9. rujna 1993. i danas su bolna tema za bh. Hrvate. Strahote koje su doživjeli Hrvati ovoga kraja su skoro nezamislive. Po izjavama upućenih, u noći 8. na 9. rujna 1993. se iz Grabovice cijelu noć čula pucnjava, a idućeg dana ujutro se pročulo da je nad civilima Hrvatima napravljen pokolj. Prema pretpostavkama upletenih, jedan dio žrtava je bačen u akumulacijsko jezero HE Salakovac. Obdukcijski nalaz splitskog KBC-a “Firule” i svjedočenja su pokazala okrutnost smaknuća. Jedna žrtva je bila razapeta na križ, nakon čega mu je otkinuta glava i nabijena na kolac. Druga žrtva je bila dugo mučena i naposljetku zapaljena živa. Treća žrtva je zaklana. I ostale žrtve su ubijene na slične načine. Trebat će još mnogo vremena kako bi se ove strahote nadvladale. Sandi i Vanja svojim djelima samo pokazuju put kako je to moguće. Samo se možemo nadati kako će u budućnosti biti još mnogo ovakvih primjera, živih dokaza o tome kako zlo nije pobijedilo.

Kinezima zatvorili gradilište velike tvornice. Radnici spavali bez madraca, više od 30 ljudi na jedan zahod…