Bio je listopad 2020. godine. Pojavila se vijest da je Svjetski program za hranu UN-a (WFP) dobitnik Nobelove nagrade za mir. U tmurnoj godini, obilježenoj koronavirusom, činila se ta vijest kao neko svjetlo u tami. U obrazloženju nagrade stajalo je kako je WFP dobiva za svoje napore u sprečavanju da glad postane oružje ratova i sukoba.
Kako smo došli do njih?
Najveća svjetska humanitarna organizacija svake godine osigurava pomoć u hrani 88 milijuna ljudi u osamdesetak zemalja. Istog dana stavljeni su na širi popis kandidata za Večernjakov pečat.
- Trebalo bi u toj organizaciji biti i ljudi iz BiH, provjerite to - kazao mi je direktor Jozo Pavković na sastanku Organizacijskog odbora i predstavljanju kandidata sa šireg popisa Večernjakova pečata za listopad. A kako bi moglo biti takvih, odmah nam je nagovijestila hrvatska tenisačica Marijana Dražić, čiji je otac Darko, legendarni nogometaš Hajduka, rodom iz Novog Travnika. Naime, ona je volontirala i prikupljala hranu za gladne kao ambasadorica projekta.
Onda je ekipa Večernjakova pečata krenula u traganje za članovima organizacije koji su iz BiH. Put je autora ovih redaka prvo odveo do Zlatana Milišića. Javio mi se i otkrio kako je u svoju humanu misiju krenuo još tijekom rata u BiH, a trenutačno je na dužnosti pri Tajništvu UN-a, kao koordinator UN-ova sustava u Tanzaniji. Napravili smo veliki intervju za Večernji list. I on mi je tada otkrio da u WFP-u ima više humanitarnih radnika iz BiH.
- Drži ovu priču na oku - kazao mi je direktor Pavković na sastanku pred kraj godine, sluteći da bi se moglo izroditi nešto veliko iz svega. U međuvremenu mi je palo na pamet za Večernji TV napraviti intervju s Denisom Ćorićem iz Mostara koji mi je Milišić spomenuo. Na to me motivirao niz njegovih fotografija u raznim misijama u Siriji. Pomislio sam - pa ovaj je čovjek u stalnoj opasnosti.
Kontaktirao sam ga putem Facebooka, a Denis je ubrzo poslao poruku kako u svibnju 2020. dolazi u Mostar na godišnji odmor pa ćemo tada razgovarati. To je bila dobra naznaka jer smo Večernjakov pečat zbog pandemije planirali krajem svibnja, poučeni iskustvom da se prošle, 2020. godine epidemiološka situacija smirila krajem svibnja pa se mogla manifestacija realizirati u koliko-toliko boljim okolnostima. Opet sam se čuo sa Zlatanom Milišićem kako bih ga pitao je li možda saznao točan broj nobelovaca iz BiH u prošloj godini i on me preusmjerio na Aidu Filipović. Potez je bio izvrstan. Aida mi je već u prvoj razmjeni poruka, kada sam rekao da planiramo veliku priču u Večernjem listu o članovima WFP-a iz BiH, kazala kako iz ove zemlje službeno za WFP radi 12 humanitarnih radnika. Poslala mi je njihova imena i prezimena uz gradove iz kojih dolaze uz upozorenje da kontaktiram WFP ako želim raditi bilo kakav razgovor s njima jer su takva pravila organizacije. U međuvremenu Direkcija Večernjakova pečata, na čelu s Jozom Pavkovićem i šeficom Ocjenjivačkog suda Valentinom Rupčić, te Ivanom Brkić-Ćubela uime Provedbenog odbora, svakodnevno se sastajala i razgovarala o kandidatima, a uskoro je izabrano i 150 nominiranih za Osobu godine. Jedna kandidatura glasila je - nobelovci iz BiH.
Najednom, počeli su pristizati upiti odakle nobelovaca iz BiH, mislimo li na one koji su nas napustili u 20. stoljeću, je li posrijedi neka pogreška... U toj znatiželji, pa i ponosu jer imamo takve ljude, počelo je pristizati i sve više glasova čitatelja Večernjaka koji su kao svoje kandidate izabrali nobelovce iz BiH. Bilo je jasno kako oni kandidiraju za jednu od nagrada. Po dolasku u Mostar, nakon pozdrava s obitelji, u redakciju Večernjaka došao je po našem starom dogovoru i Denis Ćorić. Skromni i samozatajni čovjek koji na pitanje:
- Jesi li u opasnosti? - odgovara:
- Pa, jesam - tihim glasom kao da mu je neugodno pričati o svojoj humanosti. Tako smo upoznali jednog od humanitaraca iz BiH, jednog od bh. nobelovaca. Danima se sastajao žiri, razmatrao sve nominirane i na kraju je Ocjenjivački sud donio odluku o pobjednicima. A oni se ne znaju do samog proglašenja i upravo to je ono što već 20 godina Večernjakov pečat čini jedinstvenom manifestacijom. Na pozornicu Pečata je na scenu u Sarajevu izašao Jozo Pavković, održao govor i najavio Osobu godine u BiH. - Prije 20 godina utemeljili smo Večernjakov pečat s idejom da taj naš društveni projekt ide ukorak s pomirbom u Bosni i Hercegovini. Nakon završenog rata željeli smo pomoći u gradnji mira i tolerantnijeg društva. Društva bez mržnje. Ta naša zajednička uzlazna putanja pomirbe i napretka kratko je trajala. Otišli smo u dva različita smjera. Odnosi unutar BiH baš od te 2001. krenuli su silaznom putanjom. Domaći i strani čelnici, zarobljeni u prošlosti, nikako da pronađu put koji vodi u europsku budućnost. Unatoč tomu, Pečat se svih ovih godina izdizao iznad kaljuže međusobnih blaćenja i nastavio putem promoviranja izvrsnosti i tolerancije. Putem do zvijezda. Europskih. Svjetskih. I, time uljepšavamo i pokazujemo drugačiji sliku BiH. Iako se već odavno naši putevi razilaze, bila bi šteta barem jednu večer, na Pečatu, ne pokazati ljepšu stranu bh. društva. A to su naši uspješni ljudi. Ima ih na tisuće, desetke tisuća, vjerujte, stotine tisuća. Ali ih ne primjećujemo. I zamislite, u sljepilu našeg mraka ne vidimo čak ni zvijezde. Znate li uopće da je Bosna i Hercegovina u 2020. dobila 12 nobelovaca? Da, dobro ste čuli - 12 Bošnjaka, Hrvata i Srba i ostalih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine dio su Svjetskog programa za hranu UN-a. Pomažu milijunima gladnih u svijetu. I zbog toga svi su oni kolektivni dobitnici Nobelove nagrade. Zar ove zvijezde ne zaslužuju i blještavilo pozornice Pečata?! I upravo zato naših 12. nobelovaca proglašavam Osobom godine u BiH za 2020. - kazao je Pavković. Zatim je na pozornicu izišao upravo Denis Ćorić i održao kratak i jasan nobelovski govor.
Velika čast i obveza
- Jako sam iznenađen i ponosan, velika hvala svima od nas 12 koji smo dobili ovo prestižno priznanje, kao dio Svjetskog programa za hranu UN-a. Poslije Nobelove nagrade za mir, ovo je najcjenjenija nagrada koju smo mogli dobiti za svoj rad. Ja radim u Siriji i idem idućeg tjedna nastaviti svoj rad pomažući gladnima, siromašnima i napaćenima skupa sa svojim kolegama iz BiH te čitavog svijeta - kazao je. Obratili su se još neki od 12 ovogodišnjih laureata. Zlatan Milišić poslao je pozdrave iz Tanzanije.
- Čast mi je, a i veliko zadovoljstvo biti dio tima koji je ove godine izabran od Večernjakova pečata za ovo važno priznanje. Nama to daje dodatni motiv nastaviti na isti način u predstavljanju naše zemlje, u predstavljanju Bosne i Hercegovine u svijetu - kazao je. Nakon njega Snježana Urlić Leovac.
- U proteklih 25 godina rad za Svjetski program za hranu me odveo na sve kontinente svijeta. Ponosna sam i, naravno, počašćena biti među dobitnicima priznanja Večernjakov pečat. Kao i prethodnih godina, svojim radom i zalaganjem ću, pomažući najugroženijim populacijama svijeta, promovirati našu lijepu zemlju Bosnu i Hercegovinu i nastaviti promovirati mandat Svjetskog programa za hranu, vodeće agencije Ujedinjenih naroda - istaknula je. Aida Filipović naglasila je kako je velika čast biti humanitarni radnik i poseban privilegij biti dio tima Svjetskog programa za hranu.
- Svi mi svojim radom i zalaganjem promoviramo našu Bosnu i Hercegovinu. Biti među dobitnicima priznanja Večernjakova pečata nama mnogo znači i zasigurno potiče motivaciju nastaviti sa svojim radom još jačom energijom. Svijet treba dobre i pozitivne vijesti, a Svjetski program za hranu upravo je ta vijest koja širi dobre i pozitivne vibracije - kazala je Aida. Mirjana Kavelj čestitala je i ostalima nominiranima, osobito onima za humanost, u kojoj su kategoriji bili i laureati. - Čast mi je biti u istoj kategoriji s tako iznimnim ljudima. Ovo priznanje posvećujem mojim kolegama koji su poginuli u humanitarnim misijama diljem svijeta. I ovo priznanje dijelim s kolegama u mojoj organizaciji koji svakodnevno riskiraju živote pomažući drugima. Još jednom velika hvala na ovom priznanju - naglasila je. Dragan Močević je u svom govoru istaknuo kako je ugodno iznenađen nagradom.
- Jako mi je drago što mogu prikazati duh našeg naroda iz BiH na najbolji mogući način radeći u Svjetskom programu za hranu koji trenutačno hrani i pomaže više od 100 milijuna ljudi u 88 zemalja. Moj posao mi daje priliku promovirati BiH u svim zemljama svijeta i pokazati da mala zemlja ima veliko srce - naglasio je. Marija Vučina, voditeljica tima za financijsko izvještavanje WFP-a, istaknula je kako ova organizacija, zahvaljujući dobrovoljnim donacijama većima od 8 milijardi dolara godišnje, mijenja i spašava živote korisnika pomoći diljem svijeta, kroz donacije u hrani i novčanim transferima.
- Iznimno je zadovoljstvo raditi posao koji doprinosi općem dobru i svi mi koji dolazimo iz BiH i cijenimo humanitarni rad tim više što smo nekad i sami bili korisnici humanitarne pomoći. Zato zahvaljujem Pečatu na priznanju koje promovira taj humanitarni rad - kazala je. Laureat Alen Hodžić javio se iz Jemena pisanom porukom jer uglavnom nema interneta u toj ratom razrušenoj i izmučenoj zemlji. - Kao što je poznato, WFP je u 2020. godini dobitnik Nobelove nagrade za mir. Ponosan sam da je BiH neposredno preko svojih građana sudjelovala u ovom velikom ostvarenju. Srdačno zahvaljujem Večernjakovu pečatu koji je prepoznao naš trud i zalaganje.
Što je sljedeće...
Također zahvaljujem što sam među dobitnicima priznanja ovog uglednog lista. Kao zaposlenik Ujedinjenih naroda nastojat ću i ubuduće promovirati BiH u pozitivnom svjetlu te nastaviti s radom za opće dobro - kazao je. Njih 12, Denis Ćorić iz Mostara, Aida Filipović iz Sarajeva, Zlatan Milišić iz Sarajeva, Dragica Pajević Alp iz Banje Luke, Dragan Močević iz Mostara, Davorka Garagić iz Tuzle, Snježana Leovac iz Sarajeva, Alen Hodžić iz Cazina, Nataša Nadaždin iz Mostara, Mirjana Kavelj iz Sarajeva, Asja Hadžihasanović iz Sarajeva i Marija Vučina iz Stoca učinili su BiH ponosnom i zasluženo su ponijeli titulu Osobe godine u BiH. Zahvaljujući i njima stavljena je točka na još jedan Pečat, spektakularan, efektan, sadržajan, kvalitetan... i opet je učinio zemlju koja još uvijek traži svoje mjesto pod suncem boljom, otrgnuvši je, barem na jedan dan, od ružne svakodnevice.•
