Nacionalne, odnosno narodnjačke stranke pobjednici su lokalnih izbora, dok su socijaldemokrati doživjeli najveći pad, i to u oba entiteta. Uz aktualnu političku krizu razloge ovakvog rezultata treba tražiti u neriješenom nacionalnom pitanju za koje socijaldemokrati očito nisu imali pravi odgovor. Dio uzroka svog pada socijaldemokrati i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj trebaju tražiti i u svom namjernom ili slučajnom, ali u svakom slučaju neuspjelom izletu u “nacionalno”. Pobjednici izbora su SDA, HDZ BiH i SDS.
Dobili novu šansu
Narodnjačke stranke su sada dobile novu šansu, a koliko će je iskoristiti, bit će poznato uskoro. Jasno je da protekli izbori u Bosni i Hercegovini nisu bili samo izjašnjavanje o tome tko će vladati lokalnim sredinama u iduće četiri godine, već i svojevrsni referendum o ispravnosti politike koje stranke vode na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini od 2010. godine do danas. To se posebno odnosi na Federaciju BiH, gdje mjesecima traje kriza u kojoj se ne zna tko je vlast, a tko oporba. Bez obzira kako neki od političkih aktera pokušali prikazati svoj “izborni uspjeh” trendovi su više nego jasni. Detaljnije analize rezultata na pojedinim područjima tek će se raditi, ali se već danas može slobodno zaključiti kako je u odnosu na prošle opće izbore u Federaciji BiH porasla popularnost SDA, dok je SDP pretrpio pad. Ne ogleda se to samo kroz činjenicu da će SDA imati dvostruko više načelnika općina, već i kroz usporedbu broja glasova s onima iz 2010. godine. Najbolji primjer je Sarajevska županija, koja je po broju stanovnika, ali i mnogim drugim kriterijima najvažnija za probošnjačke stranke. SDA je u nedjelju, prema preliminarnim rezultatima za načelnike općina, u Sarajevu osvojio skoro 55.500 glasova, a SDP oko 38.000. Prije dvije godine rezultat je bio obrnut. SDA je tada na izborima za županijski parlament imao 37.400, a SDP 50.400 glasova. Iako će biti onih koji će tvrditi da se rezultati ove dvije izborne razine ne mogu uspoređivati, brojke su neumoljive pa makar i samo kao ilustracija trendova. Kada su u pitanju ostale stranke sa sjedištem u Sarajevu, može se reći da je SBB učvrstio svoju poziciju “treće stranke”, iako je izborni rezultat ove stranke ispod njihovih očekivanja i onoga što su pokazivale predizborne ankete.
Nedostajalo sluha
Silajdžićeva Stranka za BiH nije se oporavila od izbornog debakla od prije dvije godine, a s ulaskom u nekoliko općinskih vijeća morat će se zadovoljiti ostali – Naša stranka, BPS i SDU. Na hrvatskoj političkoj sceni jasna je dominacija HDZ-a BiH. Izborni uspjeh stranke svakako je zasjenio gubitak načelničkih pozicija u nekoliko općina u središnjoj Bosni. Rezultat je to prije svega razjedinjenosti hrvatskih stranaka i nedostatka političkog sluha da se zajedno iziđe na izbore za općinske načelnike. HDZ 1990. je uspio sačuvati većinu pozicija koje je imao na prošlim lokalnim izborima, a ponegdje su i popravili svoj rejting. Iako su osvojili načelničko mjesto u Kreševu te ušli u veći broj općinskih vijeća, u NS Radom za boljitak nisu uspjeli pobjediti na “domaćem” terenu u Hercegovini. Štoviše, u nekim općinama su izrazito podbacili. Slično je i s drugom “vladajućom” hrvatskom strankom – HSP-om BiH. Njihovi kandidati za načelnike ostvarili su iznimno slabe rezultate pa najavljena unutarstranačka previranja sigurno neće izostati.
Ispit legitimiteta
Sve značajnije stranke u BiH su prije izbora prihvatile tezu da će glasovanje 7. listopada biti ispit njihovog legitimiteta od općinske do državne razine vlasti. Ako budu dosljedni i prihvaćali taj princip i nakon izbora, rekonstrukcija na svim razinama mogla bi biti brza i bezbolna. Druga mogućnost je da se politička trakavica na državnoj i federalnoj razini nastavi unedogled ili barem do idućih općih izbora koji bi se trebali održati 2014. U praksi bi to značilo da svatko ostane pri svojim predizbornim pozicijama. SDP bi nastavio ustrajavati na izbacivanju SDA i “platformaša” iz vlasti na federalnoj i državnoj razini. SBB bi mu u tome obilato asistirao, dok bi SDA tražio načine da i dalje sprječava takve pokušaje i zadrži poluge vlasti. Uz sve građane FBiH najveći gubitnici u tom scenariju su vodeće hrvatske stranke – HDZ BiH i HDZ 1990., jer iako su manje-više svima poželjni partneri ne mogu ući u vlast sve dok neka od probošnjačkih stranaka ne odstupi od svojih dosadašnjih stavova.
