Više od 100 tisuća hodočasnika, misna slavlja na više od 20 svjetskih jezika, hodočasničke skupine iz više od 100 zemalja svijeta, dokaz su da bez obzira na rezervirani stav službene Crkve međugorska ukazanja privlače iz godine u godinu sve veći broj vjernika. Broj i šarolikost državnih zastava Australije, Kanade, SAD-a, Južne Koreje, Meksika, Argentine, Velike Britanije, Italije, Irske, Francuske, Njemačke, Poljske, Španjolske, Libanona, govore da je međugorski fenomen ušao u sve dijelove svijeta.
Poruka i ukazanje
Od hladne Aljaske do sunčane Tasmanije, od siromašnog Zimbabvea do progresivne Južne Koreje, svi su se skupili na platou oko crkve svetog Jakova, mole, pjevaju, svjedoče, a neki pod utjecajem nekog neobjašnjivog kajanja ili ushićenja čak i plaču. Plakali su i molili brojni hodočasnici koji su s jednim od šestero vidjelaca Ivanom Dragičevićem na Podbrdu, prekjučer u večernjim satima čekali novo Gospino ukazanje i poruku. Pjesma i molitva nakon nekoliko minuta potpune tišine prolomili su se međugorskim brdašcem kad je vidjelac Ivan objavio vijest da je Gospa došla “jako radosna i vesela u zlatnoj haljini i s tri anđela”. “Draga djeco, i danas se radujem zajedno s vama i u radosti vas pozivam - prihvatite moje poruke i živite moje poruke. Neka vam moje poruke postanu život, ugradite ih u vaše živote, neka budu hrana na vašem životnom putu. Znajte, draga djeco, da sam s vama kad vam je najteže, da vas hrabrim, tješim i da zagovaram kod svog sina za sve vas. Zato, draga djeco, ustrajte u molitvi i ne bojte se”, glasila je posljednja Gospina poruka. Emotivno je bilo i pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima koju je “okupiralo” nekoliko tisuća vjernika iz cijeloga svijeta, gdje je talijanski jezik ipak dominirao. Vidjelica Vicka, koja svojom pojavom i karizmom budi najviše poštovanje među hodočasnicima, pozdravljala je okupljeno hodočasničko mnoštvo, koje ju je u egzaltiranom stanju dočekalo klečeći ili plačući. Iako je rad vidjelaca, odlukom mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića, zabranjen u prostorima koji se nalaze pod ingerencijom međugorskog župnog ureda, hodočasnici ih dočekuju ispred njihovih obiteljskih kuća ili mjesta Gospinih ukazanja. U gomili pronalazimo Paola Brosia, najpoznatijeg talijanskog vjerskog obraćenika, pasioniranog zaljubljenika u Međugorje, poznatog TV novinara s talijanske nacionalne TV mreže RAI. On je za 30. obljetnicu međugorskih ukazanja doveo na stotine hodočasničkih skupina, a tako će, ističe, nastaviti dovoditi cijele godine, pogotovu za međunarodni susret mladih. Tri američke hodočasnice iz Pennsylvanije, Eileen, Mary, Carol, okupane znojem na hercegovačkom suncu, kunu se da ljepšeg kutka zemaljske kugle nisu vidjele. Čak je jedna od njih izrazila želju za preseljenjem u Međugorje. “Ovo je predivno, dolazimo iduće godine sigurno, ali u još većem broju”, poručuju gotovo u glas tri američke hodočasnice. Mary i Anthony Murphy iz britanskoga grada Adlingtona ne znaju uopće da posebna vatikanska komisija istražuje međugorska ukazanja. To ih, kažu, ne zanima jer oni vjeruju u snagu mjesta i Gospine poruke, koje mogu samo pomoći.
Fra Zvjezdan Linić
Slično razmišlja i predvodnik središnjeg misnog slavlja, poznati franjevac fra Zvjezdan Linić. U svom osvrtu, koji je objavljen prije vijesti o utemeljenju vatikanske komisije za Međugorje, postavio je pitanje: Hoće li ga Crkva priznati? Što to zapravo znači? Ako netko, napominje fra Zvjezdan, pritom misli da će Crkva dogmatizirati međugorska ukazanja i poruke, onda se vara. Crkva to nikad neće raditi i nije ni s Lourdesom ni s Fatimom i drugim hodočasničkim mjestima. Ukazanja i poruke koje se povezuju s takvim mjestima predmet su tzv. privatne objave i Crkva može samo reći da nisu u suprotnosti s katoličkom vjerom, odnosno s katekizmom. U zaključku fra Zvjezdan Linić naglašava kako “nije ni veći Hrvat katolik onaj koji vjeruje u međugorska ukazanja od onoga koji to ne može vjerovati. Sadržaj naše vjere jasno je definiran Vjerovanjem, Božjim zapovijedima, crkvenim sakramentima i oblikovan u definirani nauk Katoličke crkve”. Ovaj zaključak je i bio fra Zvjezdanov temelj u propovijedi vjernicima u Međugorju.
