Nakon pozdravnih govora akademika Mladena Bevande, predsjednika HAZU-a u BiH, prof. dr. Zorana Tomića, rektora Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Ivice Musića, dekana Filozofskoga fakulteta u vrijeme održavanja skupa, i dipl. ing. Slavena Pehara, ravnatelja ŠN Mostar – ŠK Zagreb, slijede radovi onih kolega kojima je Musa bio mentor pri izradbi doktorskoga rada, kao i nekoliko članaka njegovih radnih kolega s kojima je surađivao u pripremi skupa.
Zbornik sadrži sljedeće članke o radu Šimuna Muse: Mirela Šušić, “Duh intelektualnosti vođen radom i odgovornošću”; Goran Zovko, “Fra (don) Frano Milićević i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini”; Marija Vasilj, “Rukoveti hrvatskoga pjesništva iz BiH u izboru Šimuna Muse”; Marina Kljajo-Radić, “Monografija o Iliji Jakovljeviću dr. Š. Muse”; Marija Vasilj, “Od prosvjetiteljstva do postmodernizma”; Katica Krešić, “Metodičke teme Šimuna Muse”; Ivona Baković - Martina Jukić, “Stilistički i sociolingvistički pristup u radovima Š. Muse”; Mila Pandžić, “Š. Musa o hrvatskim pjesnicima rođenima u Hercegovini”; Marko Tokić, “Š. Musa i njegov rad na ediciji Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga”; Mladen Kvesić, “Rad Š. Muse u izradbi planova i programa u školama na hrvatskome jeziku u BiH - nakon Daytonskoga sporazuma” i Srećko Listeš, “Udžbenici Š. Muse”.
Navedeni radovi govore o iznimno zapaženu angažmanu Šimuna Muse, uspješnome na svim područjima njegova djelovanja, čiji se humanost, marljivost, usustavljenost, ustrajnost, svestranost, etička i intelektualna odgovornost u znanstveno-nastavnom, stručnom, uredničkom, organizacijskom, nakladničkom, uopće kulturnom i društveno-političkom radu mogu prikazati u nekoliko dijelova.
Prvi dio odnosi se na njegov nastavni prinos, prvenstveno na području visokoškolske nastave, zatim se drugi dio bavi Musinim znanstvenim radom koji se sastoji od brojnih knjiga, monografija, udžbenika i priručnika, antologija, mnoštva znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u časopisima i zbornicima te niza predgovora, eseja, osvrta, prikaza, recenzija i sl. Osobito je zapaženo njegovo djelovanje kao pokretača i glavnoga urednika nekoliko časopisa (Škola, Zavod za školstvo HR HB, Mostar, Hum, časopis Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Vidici, HAZU, Mostar) i člana uredništva niza časopisa u BiH i Republici Hrvatskoj te predsjednika organizacijskih odbora i pokretača brojnih skupova te glavnoga urednika zbornika objavljenih nakon održanih skupova. U trećem je dijelu riječ o Musinoj društveno-kulturnoj i rukovodnoj djelatnosti, posebice u obrazovanju, gdje se ističu njegov važan prinos borbi za ravnopravnost hrvatskoga jezika u BiH te njegova izrazita osjetljivost, zauzetost i inventivnost u području školstva kao cjeloživotna, neprekidna zadaća - počevši od izvođenja nastave, izradbe planova i programa i zakonske regulative, zatim udžbenika i priručnika, kao i savjetničkoga djelovanja.
Djelujući mjerodavno i odgovorno, ustrajno i sustavno ostvarujući važna postignuća na svim područjima svoga rada, profesor Musa osobito je doprinio znanosti, obrazovanju i kulturi te društvenom životu uopće.
Lako se složiti s izlagačima da nije baš jednostavno ukratko iskazati sve zasluge i postignuća što ih je na svom dugom životnom i iznimno uspješnome znanstveno-nastavnom, društvenom i kulturnom putu ostvario akademik Šimun Musa, prof. emeritus, posebice stoga što je taj hod bio istodobno isprepleten znanstveno-istraživačkim, obrazovnim, nakladničkim, uredničkim, rukovodno-organizacijskim te društveno-političkim radom. Iznimnim sposobnostima, neobično velikim zalaganjem i marljivošću, koji i danas kao da teku iz neiscrpna vrela, postigao je zapažene rezultate.
Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu i Čerinu te gimnazije u Ljubuškom, završio je dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije na Filozofskome fakultetu u Zadru (1975.). Magistrirao je u Zagrebu s temom “Novelistika Mirka Božića” (1984.), a doktorirao u Zadru o temi “Život i književno djelo Ilije Jakovljevića” (1994.).
Nastavni rad
U nastavi je najprije radio kao srednjoškolski profesor, a nakon toga na Pedagoškome fakultetu, odnosno na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru kao profesor povijesti i teorije književnosti predavao više kolegija, bio je dekan toga fakulteta, zatim direktor Instituta za hrvatski jezik, književnost i povijest, a poslije i prorektor te zamjenik rektora Sveučilišta u Mostaru. Izabran je u sva znanstveno-nastavna zvanja. Od 2014. redoviti je član HAZU-a u BiH u kojem je tajnik Razreda za književnost i filologiju i član Predsjedništva. U zvanje professora emeritusa izabran je 2016. godine. Kao profesor teorije i povijesti književnosti predavao je kolegije iz novije hrvatske književnosti te metodike nastave hrvatske književnosti na Sveučilištu u Zadru obnašajući i dužnost pročelnika Odjela za slavistiku i kroatistiku toga Sveučilišta te je bio i član Savjeta Sveučilišta u Zadru.
U nastavnom kontekstu važno je istaknuti kako je profesor Musa, uz svoj bogati znanstveni opusu, autor i suautor više priručnika i udžbenika koji su izravno utjecali na razvoj nastave hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Uz sve to, on je pokretač i glavni urednik udžbenika hrvatskoga jezika i književnosti u nakladničkoj kući Školska naklada Mostar – Školska knjiga Zagreb i suautor čitanki za I., II., III. i IV. razred gimnazije koji su izašli u više izdanja.
Sposobnost profesora Muse svojim studentima i kolegama istodobno biti autoritet i prijatelj, a da jedno ne umanjuje drugo, rijetkima je svojstvena. Njegova krajnja težnja da odgoji i obrazuje i stručne i cjelovite ličnosti putem različitih postupaka i metoda interpretacije književnosti uvodeći ih u nedoglede područja misli, osjećaja, imaginacije i estetskoga čina, kao i uspješnost njegova metodičkoga postupka uopće, očitovale su se višestruko. On nije samo književnoznanstvenim, metodološkim i stručno-praktičnim putem uzorno poučavao svoje studente nego ih je i etičkim, psihosocijalnim i logičkim savjetima, a posebice iskustvenim uputama podržavao i vodio od preddiplomskoga i diplomskoga do poslijediplomskoga studija i uspješno okončana doktorata.
Znanstveni rad
Musin znanstveni doprinos proučavanju teorije, a posebice povijesti hrvatske književnosti te metodike književnosti, osebujan je i obilježen kritičkim odnosom prema onomu što proučava. Brojne znanstvene i stručne knjige koje je napisao, antologije i slični izbori poezije, niz priređenih knjiga - dakle, ukupno dvadesetak knjiga, kao i nekoliko stotina znanstvenih i stručnih radova Šimuna Musu afirmiraju kao ustrajnoga istraživača, vrsnoga znalca i odgovornoga znanstvenika sa širokim rasponom zanimanja na književnoznanstvenom, književnometodičkom, jezikoslovnom i uopće filološkom planu. Prema sudu njegovih uglednih ocjenjivača, stoji da je Musa jedan od najboljih znalaca hrvatske književnosti u BiH.
Veći broj njegovih izvornih znanstvenih radova, kao i preglednih znanstvenih radova, objavljen je u inozemnim časopisima i zbornicima s međunarodnom recenzijom uglednih stručnjaka.
U svojim istraživanjima i proučavanjima povijesti hrvatske književnosti Šimun Musa, u obuhvaćenim razdobljima i kod odabranih autora te njihovih djela, upravo vodi računa o raznolikosti, detaljima, pojedinostima i cjelini, o dijakronijskoj okomici književnoga razvitka, ali i sinkronijskoj vodoravnici književne sveukupnosti, tj. onoj sinkroniji koja sagledava čitav dijakronijski kompleks.
Musa promatra književno stvaralaštvo od iluminizma do postmodernizma, baveći se pojedinim autorima i njihovim djelima kroz proumljene, metodološki sustavne, znanstveno utemeljene, metodički dopadljive i zapažene interpretacije. Uz književne teme, on mjerodavno obrađuje i jezikoslovne i književnometodičke sadržaje.
U znanstvenome radu Šimuna Muse među brojnim knjigama ističe se jedinstvena monografija o životu i djelu Ilije Jakovljevića. Isto tako, u njegovu opusu osobito je važna knjiga “Studije i ogledi” u kojoj donosi odabrana djela i pisce kao predstavnike određenih razdoblja i stilova. Riječ je o knjizi odabranih studija o hrvatskim piscima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva. Obuhvaćenim književnim kompleksom autor znanstveno afirmira i ističe kako je samo jedna hrvatska književnost jer svi oni koji stvaraju na hrvatskom jeziku, bez obzira na to iz kojega kraja domovine ili svijeta dolaze, pripadaju jednoj jedinstvenoj hrvatskoj književnosti. Jezik je čovjeku domovina gdje god on živio.
Povijest hrvatske književnosti Šimun Musa zadužio je velikim prinosom i s četiri knjige koje je priredio u ediciji “Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga” (MH - HKD Napredak/FMC Svjetlo riječi, Sarajevo) u kojima obrađuje više od osamdeset pisaca od II. polovine 19. do I. polovine 20. stoljeća.
Sastavio je i nekoliko antologija, među kojima se posebno ističu antologija hrvatske ratne lirike u Bosni i Hercegovini – “Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio” (u suautorstvu s poznatim pjesnikom Gojkom Sušcem), antologija “Na Pegazu Brotnjom i dr. uz ostale brojne Musine knjige.
Široka naobrazba ovoga književnog povjesničara i teoretičara književnosti očituje se i u znanstvenome prinosu metodici književnosti, a posebice visokoškolskoj metodici književnosti dvjema knjigama “Osnove interpretacije književnosti/metodička motrišta” i “Uvod u metodiku, interpretaciju i recepciju književnosti” (napisane u suautorstvu s tadašnjim asistentima) koje su postale obvezna sveučilišna literatura iz metodičkih kolegija.
Akademik Musa brojnim i vrijednim znanstvenim i stručnim prilozima kontinuirano doprinosi znanosti, kulturi, obrazovanju i uopće razvoju društva.
Društveno-kulturni i obrazovni rad
Već nakon demokratskih promjena uspostavom novoga ustroja školstva, Musa sa svojim suradnicima nije samo pokretač izradbe nastavnoga plana i programa (kao ravnatelj Zavoda za školstvo i doministar prosvjete u HR HB) nego će i poslije, osobito kao hrvatski dužnosnik u Ministarstvu prosvjete u Vladi FBiH (doministar, dva puta), sa svojim suradnicima stalno doprinositi tražeći rješenja u bh. školstvu na ravnopravnoj osnovi sva tri konstitutivna naroda. O tome svjedoči niz dogovora, a posebice onaj s predstavnicima OHR-a i UNESCO-a te vodstva Ministarstava prosvjete FBiH i RS održan 7. i 8. veljače 2000. Nakon dvodnevne rasprave i ponuđenih prijedloga, zaključeno je da se prihvaća model paralelnih planova i programa švicarskoga tipa, što znači da se usporedno koriste službeni jezici sva tri konstitutivna naroda, uvede nacionalna skupina predmeta koja treba sadržavati veći dio nacionalnih sadržaja koji će biti popraćeni određenim zajedničkim sadržajima, uz ostale odrednice tih zaključaka. Stručna skupina sa Sveučilišta iz Heidelberga arbitrirala je na tom sastanku prihvaćajući takav projekt uspostave školstva u BiH na osnovi sporazuma konstitutivnih naroda. Od tada se i u cijeloj BiH na toj osnovi rade i planovi i programi i školski udžbenici. Takvu dogovoru Musa je kao čelnik iz reda hrvatskoga naroda u tome Ministarstvu dao izniman doprinos.
Naime, on nije samo pokretač nastavnoga plana i programa te udžbeničkoga projekta nego je i suautor, a zatim i glavni urednik određenih udžbenika po hrvatskom nastavnom programu u BiH. Isto tako je nepokolebljiv u traženju ravnopravnosti hrvatskoga jezika sukladno ustavu i zakonu u svim područjima društvenoga života, posebice u školstvu i kulturi. Također je ostvario vidne rezultate na Sveučilištu u Mostaru afirmirajući položaj kroatistike i silno se zalagao za jezičnu slobodu, slobodu govora i medijske slobode uopće s naglaskom na njegovanje jezične ravnopravnosti. Nota bene, Sveučilište u Mostaru jedino je sveučilište u BiH na službenome hrvatskom jeziku. Odbijajući prednacrt Zakona o RTV FBiH koji je bio s naglašenim unitarističkim sadržajem - “na oba kanala oba jezika”, koji je predložila radna skupina u obliku prednacrta zakona, Musa je tražio pravedno, ustavno rješenje. Naime, bila je prijeporna točka čl. 16. koja govori o kanalima, a i čl. 71. koji se tiče vlasništva, ustroja i članstva TV BiH u EBU-u, odnosno prava i obveza prema budućem FTV-u. Nakon dugotrajnih rasprava i rada stručnih tijela, ipak je prevladala ustavna odredba o ravnopravnosti konstitutivnih naroda (Hrvata i Bošnjaka) te prihvaćen prijedlog da se uvedu dva TV kanala, kako je i predlagala hrvatska strana – jedan na bošnjačkome jeziku, u pravilu, a jedan na hrvatskome jeziku, u pravilu. Uz posredovanje visokoga predstavnika OHR-a Carlosa Westendorpa taj prijedlog zakona upućen je na Parlament FBiH, gdje je 1999. usvojen većinom glasova. Nažalost, promjenom vlasti na sljedećim izborima (2001.) taj Zakon o FTV-u koji je afirmirao ravnopravnost Hrvata promijenjen je po unitarističkoj mjeri, a tada je došlo i do drugih oblika dokidanja prava Hrvata utvrđenih Daytonskim sporazumom. Takvo stanje traje do danas.
Kao zamjenik rektora, a zatim i prorektor Sveučilišta u Mostaru zadužen za razvoj, bio je jedan od pokretača i izvršitelja projekta proširenja i obnove sveučilišnoga kampusa koji je uspješno ostvaren uz potporu Vlade Republike Hrvatske. Također, tada je i Vojarna u Rodoču većim dijelom pripala sveučilišnom kampusu kao važan element razvoja.
U zborniku radova, nakon 11 izlaganja o profesoru Musi, slijedi odjeljak “Darovi riječi” u kojem je nekoliko njegovih odabranih studija, a zatim slavljenikova biobibliografija i fotografije.
I konačno, mogli bismo se složiti sa zaključkom iz jednoga rada o Musi koji ističe kako hrvatski narod, njegova povijest i kultura imaju svoju prošlost i sadašnjost, “a Hrvati uopće kao povijesni narod, osobito Hrvati u BiH, i za budućnost trebaju istinske vrijednosti, upravo takve kakve im prinosi profesor Šimun Musa”.
