“Bojkot trgovina ili će dovesti do pada cijena ili će dovesti do otpora koji će nas u većem broju prisiliti da sijemo i sadimo poljoprivredne proizvode za vlastitu upotrebu, a netko možda nešto i zaradi”. Tim nam je riječima sugovornik kojem je poljoprivreda dodatna aktivnost objasnio situaciju u kojoj smo se našli, a to je da se i u BiH pojavljuju pozivi na bojkot trgovina zbog ekstremno visokih cijena, piše Večernji list BiH.
I beskrajni dan prođe
Unatoč tome što su nam plaće balkanske, cijene su nam njemačke, a s obzirom na to da je u Njemačkoj šira ponuda, mnogo toga može se naći po nižim cijenama. Stoga, ako se ništa uskoro ne dogodi i cijene ostanu takve kakve jesu, a budimo realni, ni dosad nas sreća nije mazila da nam je nešto masovno pojeftinilo, morat ćemo tražiti alternativu, a riječ je o poljoprivrednoj proizvodnji. Podsjetit ćemo na veljaču, ožujak, travanj, svibanj... 2020. Iako se čini kao beskrajni dan, pola desetljeća prođe od tih mjeseci. Nastupila je pandemija koronavirusa, a trenutak kad su granice zatvorene i hrana više nije mogla u BiH pamti se kao jedan od najgorih u ovoj zemlji. Zavladala je panika, čudan osjećaj bespomoćnosti i činjenica da onaj tko, primjerice, nije razmišljao da nešto hrane ostavi sa strane, za koji dan počne gladovati. Te godine krenulo se u većem broju na poljoprivredna imanja, a ljudi koji su zaboravili gdje im je djedovina ili nisu uopće znali gdje imaju zemlju, počeli su joj se donekle vraćati pa se u velikom broju sadilo za vlastite potrebe. Naravno, ovo u velikom broju treba uzeti s rezervom jer, s obzirom na to da se bilo prestalo raditi, onda je sve u jednom trenutku izgledalo veliko, međutim, proizvodnja se povećala. Već iduće jeseni i zime bilo je krumpira, raznih salata, pripremljenih zimnica i bilo je to nešto pozitivno. Ali, kako nama ne treba dugo da se vratimo u letargiju već nakon te godine, kad smo shvatili da se i s pandemijom nekako može živjeti, krenuo je opet masovan uvoz i masovna kupnja stranih proizvoda. Zemljišta koja su taman živnula, opet su bila prazna. No sada imamo neke nove trenutke. Inflacija je cijene prehrambenih proizvoda digla do neslućenih razmjera, rekordi padaju na sve strane, a kupci komentiraju kako sve postaje neizdrživo. Visoke cijene hrane, prema stručnjacima, rezultat su višestrukih globalnih i lokalnih čimbenika. Rat u Ukrajini, poremećaji u lancima opskrbe, energetska kriza i klimatske promjene samo su neki od razloga za poskupljenja koja pogađaju zemlje diljem svijeta, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Ono što posebno treba naglasiti, zemlja koja u velikoj mjeri ovisi o uvozu hrane osjeća te posljedice još intenzivnije. I sada dolazimo do priče o povratku na poljoprivredna imanja, ali moglo bi se dogoditi da će ovaj put taj povratak biti dugoročniji i ozbiljniji. Jer, izgledi za masovniji pad cijena nisu realni, a novac ionako sve manje vrijedi. - U scenariju gdje bojkot trgovina ne uspije, povratak vlastitoj proizvodnji hrane mogao bi postati nužnost. Individualna poljoprivreda omogućava kućanstvima veću samodostatnost i manju ovisnost o trgovinskim lancima. Tako pojedinci mogu smanjiti troškove prehrane, osigurati kvalitetniju hranu i izgraditi otpornost na ekonomske i političke promjene. Za mnoge će ovo značiti povratak tradicionalnim metodama uzgoja, korištenje obradivih površina koje su bile zapuštene i povezivanje sa susjedima kroz razmjenu znanja, sjemena i proizvoda. Urbana poljoprivreda također može biti alat za ljude koji žive u gradovima, omogućujući im da koriste balkone, dvorišta ili zajedničke površine za uzgoj namirnica - komentira se.
Promocija i razvoj lokalnog
Kako bi se lokalna poljoprivreda razvijala, potrebna je podrška poljoprivrednicima, poboljšanje infrastrukture, poticaji u smislu proizvodnih materijala, promocija domaćih proizvoda. Jer poljoprivreda nije samo ekonomija već i temelj za sigurnije i stabilnije društvo, za zdravije društvo koje će znati što uzgaja i čime se hrani. Povratak zemlji i vlastitim resursima mogao bi biti odgovor na svaku krizu u budućnosti.
