Napori za okončanje rata u Bosni i Hercegovini 1995. godine ususret Daytonskom mirovnom sporazumu odvijali su se usporedno s političkim ‘bitkama’ na unutarnjem političkom planu, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama, kao što su zahtjevi za ukidanje embarga na oružje, pa sve do otvorenih rivalstava s nekim europskim administracijama. U dokumentima koji su deklasificirani iz knjižnice tadašnjeg predsjednika Billa Clintona je i razgovor s francuskim kolegom Jacquesom Chiracom. “Dobili smo informacije prije nekoliko sati o povećanju brojnosti vojnika bošnjačkih vlasti u okolici Sarajeva. Mi smo zabrinuti”, rekao je Chirac.
Mirovnjaci u opasnosti
“I trebate biti. Vladina vojska je poboljšala svoje snage. Oni vjeruju da su dovoljno snažni i sada su zainteresirani za pokretanje ofenzive koja bi otvorila put do Sarajeva. Tajnik Warren Christopher je upozorio premijera Harisa Silajdžića vrlo snažno o mogućim štetnim posljedicama. Mi smo im rekli da bi mogli izgubiti, da mogu staviti mirovnjake u opasnost, da bi to moglo dovesti do povećanog granatiranja Sarajeva, da bi moglo ugroziti nastavak postojanja UNPROFOR-a. Dobili su mnogo ohrabrenja odavde iz redova republikanaca u Kongresu, koji su pritom za jednostrano podizanje embarga na oružje. Znaju kako namjeravam staviti veto na to i da se moj veto ne može nadjačati - barem u Senatu. Ali mi smo vrlo zabrinuti zbog ofenzive”, rekao je Clinton u razgovoru. Pri tome je naveo kako je bošnjačka strana iskreno vjerovala kako može pobijediti Srbe, te da može prisiliti ukidanje embarga na oružje. Za to su preduvjet dobivanje teškog naoružanja i obuka vojnika. No, Amerikanci su bili uvjereni kako su te procjene bile pogrešne. Istodobno s Clintonovim odbijanjem, republikanci, koji su imali većinu u Kongresu, zagovarali su ukidanje embarga na oružje, dok je, pak, Clinton suočen s novom predsjedničkom kampanjom ipak nagovještavao stavljanje veta na takvu odluku. Ovaj razgovor tadašnji predsjednici Clinton i Chirac vodili su u lipnju, prije genocida u Srebrenici, a na njemu je sudjelovao i tadašnji državni tajnik Warren Christopher. “Naši posljednji obajveštajni podaci govore kako Bošnjaci nisu sasvim spremni pokrenuti ofenzivu i morat će čekati do 20. ili 21. lipnja. Rekao sam Silajdžiću da ako to naprave, učinit će to na vlastitu štetu. Nećemo doći spašavati stvari ako oni počnu nešto i onda dobiju po glavi”, objasnio je Christopher. Clinton se za vrijeme razgovora sa Chiracom žalio na sve veći pritisak u Kongresu oko ukidanja embarga. To su republikanci smatrali jeftinijim nego slati kopnene snage za brzi odgovor na teren u BiH, za što je SAD plaćao 30% sredstava.
Clinton vs. Dole
Posebna se politička bitka vodila oko ovoga vanjskopolitičkog pitanja između Clintona i Boba Dolea koji je bio kasniji protukandidat Clintonu u izbornoj utrci. “Od dana kada sam preuzeo dužnost, Dole je poticao Vladu u Sarajevu da zanemari ono što želim učiniti, a pritom je razvijao neovisnu strategiju o ukidanju embarga na oružje. Kad ga vidite (Chirac), trebali biste mu reći svoje mišljenje o embargu na oružje. Na pitanje o snagama za brzo djelovanje, trebali biste reći Doleu kako trebamo snage za brzo djelovanje, a mi nikada ne bismo trebali biti u poziciji gdje bi naše snage mogle biti taoci ...”, rekao je Clinton ili, pak, ‘poniženi’, dodao je Chirac. Francuski je predsjednik pri tome otkrio kako je stalno u komunikaciji sa Slobodanom Miloševićem.“Izvršit ću pritisak na Miloševića. Kada smo se odlučili o raspoređivanju snaga za brzo djelovanje, nazvao sam Miloševića i rekao mu da nisu zamišljene kao snage koje će nekoga napadati, nego će zaštititi snage UNPROFOR-a”, rekao je Chirac. On je pri tome otkrio i kako je Pariz uspio nagovoriti Rusiju da pristane na raspoređivanje snaga za brzo djelovanje. “Mi smo uvjerili Jeljcina i on se složio. Ako SAD uspori tempo u UN-u, to će dati Jeljcinu i Miloševiću više ‘kisika’. Razumijem vaše probleme s Kongresom. Mogli bismo glasovati sutra, a onda ga Kongres ne bi financirao. To bi bilo loše”, rekao je Chirac. U razgovoru Clintona i Chiraca, koji je objavila administracija bivšeg američkog predsjednika, Clinton je istaknuo kako je bilo jako bitno da Chirac pobjedi na izborima kako bi se nastavila zajednička američko-europska inicijativa. Clintonu su posebno smetali navodi iz europskih medija kako su Amerikanci slabi i podijeljeni, što je štetilo njegovu imidžu u nadolazećoj izbornoj kampanji. Posebice jer se vjerovalo da se jako brzo mogao okončati ovaj veliki problem u srcu Europe, čak brže od slučaja Sjeverne Irske ili više desetljeća dugog zastoja na Bliskome istoku.
