Američki stručnjak za područje jugoistočne Europe Gordon N. Bardos kritizirao je odnos Sjedinjenih Američkih Država prema Balkanu tvrdeći kako su godinama birale pogrešne lokalne suradnike za provedbu svojih strateških interesa u istodobnom pokušaju da se osigura mir i stabilnost na području zapadnoga Balkana, piše Večernji list BiH.
U osvrtu za američki dvomjesečnik “The National Interest”, konzervativni časopis za međunarodne poslove sa sjedištem u Washingtonu, ističe se kako su suradnici američke diplomacije bili ljudi i grupacije koji su kasnije izvodili terorističke napade na njezinu teritoriju. Prije svih Al-Kaida.
Napadači na tornjeve
- Tijekom 1990-ih, čak i dok su se ogromne količine političkih, diplomatskih, obavještajnih i vojnih resursa Washingtona posvećivale Balkanu, Osama bin Laden, Ayman al-Zawahiri, mnogi od sudionika napada 11. rujna... i brojnih drugih operacija Al-Kaide činili su BiH terenom za novačenje i poprištem za terorističke napade na SAD i njegove saveznike u svijetu. Mnogi od tih ljudi djelovali su u BiH, čak i kad su deseci tisuća američkih vojnika i civilnog osoblja bili prisutni u zemlji - navodi Bardos.
Dodao je kako su to priznali čak i Richard Holbrooke te nekadašnji bivši nacionalni koordinator za borbu protiv terorizma Richard A. Clarke. Američki analitičar navodi kako se od 90-ih Balkan rijetko pojavljuje u američkim vanjskopolitičkim raspravama.
U strateškim smjernicama za nacionalnu sigurnost koje je objavila administracija Joea Bidena u ožujku 2021. nije spomenut Balkan ili bilo koja njegova zemlja. - Oskudna pozornost koju Washington posvećuje zapadnom Balkanu sugerira na važnu točku: u nedostatku regije koja bi imala ikakav stvarni značaj za SAD, jedini interes za koji bi se moglo legitimno reći da ima za zemlju na zapadnom Balkanu je da pomogne osmišljavati i održavati stabilnu regionalnu političku i sigurnosnu ravnotežu koja osigurava da se problemi s Balkana ne prelijevaju na druge strateški važnije dijelove Europe - ističe Gordon N. Bardos.
Smatra kako se Dayton sam po sebi ne može smatrati uspjehom američke administracije jer su propušteni brojni drugi planovi za okončanje rata, ponajprije u BiH od Cutileirova plana iz 1992., Vance-Owenova mirovnog plana iz siječnja 1993.; Owen-Stoltenbergova plana iz kolovoza 1993.
- Dayton se ipak može smatrati uspješnim, uglavnom zato što je prepoznao da su zahtjevi za stabilnim i mirnim ishodom u BiH zahtijevali od lokalnih frakcija, regionalnih susjeda i međunarodne zajednice da sporazum smatraju legitimnim. Nažalost, nedavne balkanske inicijative Washingtona nisu primijetile ovu lekciju - upozorava američki stručnjak.
Temeljita rasprava
On smatra kako je bio pogrešan izbor lokalnih “suradnika” za provedbu planova.
- S obzirom na tako razočaravajuće rezultate balkanske politike Washingtona i česte pozive da se Bidenova administracija dublje uključi u JI Europu, bilo bi korisno da se vodi temeljita rasprava o tome je li regija važna za SAD - smatra Bardos upozoravajući da je Washington napravio pogreške s izborom pojedinih suradnika u regiji. •
