Kiseljačanka Ana Marjanović je, boreći se s različitim zdravstvenim problemima, od čestih migrena do želučanih tegoba, punih 15 godina tragala za dijagnozom bolesti koja ih uzrokuje. Prije pet godina dijagnosticirana joj je celijakija, kronična autoimuna bolest koja se ogleda u intoleranciji na gluten. Od tada živi mnogo lakše, piše Večernji list BiH.
HNŽ napravio iskorak
- Celijakija je bolest s tisuću lica jer oboljeli često imaju različite tegobe, neki ih uopće nemaju. Prvi i najvažniji korak je uspostaviti dijagnozu isključivo kod liječnika, nikako sebi sami, a potom prijeći na bezglutensku hranu koja je nama ujedno i lijek - kazala nam je Ana. Sanji Stjepanović celijakija je dijagnosticirana još kad je imala 16 godina. S tom se bolešću danas bori i njezin 15-godišnji sin. - Ja sam imala niz tegoba, moj sin nije. Nije lako, pogotovo ako imate tinejdžera koji, uz to, ima i dijabetes. Ali živjeti se može kvalitetno uz odgovarajuću prehranu koja je, doduše, jako skupa. Bilo bi lakše kada bi ljudi imali više razumijevanja te shvatili, recimo, da hrana bez glutena mora biti odvojeno i pripremana kako ne bi bila kontaminirana glutenskom - kaže Sanja.
Upravo radi edukacije o celijakiji i pomoći oboljelima Udruga oboljelih od celijakije SBŽ-a sa sjedištem u Novom Travniku odlučila je organizirati promocije bezglutenske hrane u svim dijelovima te županije.
- Jedna od njih je i u Kiseljaku, gdje smo, s članovima naše udruge iz ove općine, pripremili različite vrste hrane bez glutena. Svi su imali priliku isprobati je, dijelili smo i recepte, ali najvažnije je educirati ljude, objasniti im što je celijakija i kako mogu pomoći oboljelima - kazala nam je Gordana Čurčić, predsjednica Udruge koja ima 80 aktivnih članova. - Broj oboljelih u SBŽ-u je puno veći, barem triput, i u stalnom je porastu, kao i svugdje. To nam potvrđuju iz medicinskih ustanova s kojima surađujemo, poput bolnice u Novoj Biloj - kazala nam je. Oboljeli od celijakije u SBŽ-u imaju besplatno bezglutensko brašno, ali je mnogo toga što za njih mogu učiniti svi, od predstavnika vlasti do običnih ljudi. - Jako je važno pomoći oboljeloj djeci da dobiju odgovarajući postotak invalidnosti koji će im otvoriti put do nekih prava, uvećati doplatak, poslije olakšati upis na fakultet. Prava oboljelih razlikuju se od županije do županije, a u Hercegovačko-neretvanskoj napravljen je iskorak te oboljeli imaju pravo i na proizvode u ljekarni do 200 KM. Bezglutenska hrana jako je skupa, a u njoj je vrlo malo vitamina i moramo o tomu voditi računa. Bilo bi nam važno i da police u trgovina s bezglutenskom hranom budu odvojene jer se ta hrana u dodiru s drugom kontaminira. Značilo bi nam i da restorani imaju na jelovniku bezglutensku hranu. Sve su to neki načini koji nam mogu olakšati život. Bezglutenska hrana nama oboljelima ujedno je i lijek - kaže nam predsjednica Udruge oboljelih od celijakije SBŽ-a, koja postoji već 17 godina.
Udruga prva adresa
Njezini novi i stari članovi ističu kako je dobro organizirana te da im je nakon dijagnoze bila prva adresa na kojoj su dobili potrebne informacije kako živjeti s celijakijom. Udruga je prava adresa i za sve koji imaju u svojim obiteljima, među prijateljima i poznanicima oboljele od celijakije i žele, prije svega, učiti o bolesti kako bi razumjeli oboljele i njihove potrebe. A to je moguće, kao i kod dijagnoze, samo uz pomoć stručnih i ljudi s iskustvom bolesti, nikako samoinicijativno i iz hira što je postalo trend.
