Obitelj Mirjane i Petra Pere Aleksića jedina je čisto katolička hrvatska obitelj u Bosanskoj Krupi od dvadeset Hrvata katolika, koliko ih poslije rata živi uglavnom u mješovitim brakovima, u ovoj općini Unsko-sanske županije, piše Večernji list BiH. Mirjanu i Petra posjetili smo u njihovu domu pred Badnjak i doznali kako će proslaviti blagdan Kristova rođenja.
- Božić je obiteljski blagdan i prigoda za obiteljska okupljanja - kaže Mirjana.
Skupa u mislima
S njom i suprugom Petrom još živi sin Kristijan, zaposlen u Općinskoj upravi kao računalni stručnjak, a kći Sanja magistrica je političkih znanosti i već dvije godine je zaposlena u Münchenu u Njemačkoj kao socijalna radnica. Zbog mnoštva obveza na poslu, ovaj Božić nije mogla provesti s roditeljima i bratom, a Novu godinu provest će u Italiji. – Mi smo skupa u mislima bili s njom i ona s nama. Čuli smo se i vidjeli preko interneta i društvenih mreža - kaže Mirjana, koja je službenica Općinske uprave u Bosanskoj Krupi, a suprug Petar, Krupljanima poznatiji kao Pero, dugogodišnji je ljekarnik, danas u mirovini. Pero, rođeni Banjolučanin, kaže kako je sav svoj radni vijek od četrdeset godina proveo u Bosanskoj Krupi u koju je došao siječnja davne 1971. – Došao sam nakratko, a ostao za stalno. I prije rata i poslije rata. Cijeli rat sam proveo u Bihaću u Vojarni, a s narodom sam uvijek bio u dobrim odnosima, i prije rata i poslije rata. Nikakvu razliku nisam osjetio poslije rata kada sam se vratio u svoju Bosansku Krupu. Svi su me rado dočekali i sa svima sam uvijek bio dobar i sad sam otišao u mirovinu. Uživam, kaže Petar i dodaje kako ga zdravlje još uvijek dobro služi. - Dokle će, ne znam, veli uz osmijeh.
Dodaje kako mu odlazak u crkvu i vjerski običaji nadomještaju ono što u životu nema, što mu nedostaje. Doček Božića s obitelji, odlazak u crkvu, mnogo mi znači, kaže naš sugovornik. Mirjana kaže kako su se za Božić pripravljali kao i sve ostale katoličke obitelji. Božić su dočekali i proslavili u krugu obitelji. Na Badnju večer išli su u Bihać, na misu polnoćku u župnu crkvu sv. Ante Padovanskoga, a inače, svake nedjelje prije podne idu na misu. Osim mise na Božić, prisustvuju i onoj na blagdane sv. Stjepana i sv. Ivana. Za Božić nam dolaze prijatelji, susjedi Bošnjaci, radne kolege kako bismo zajedno podijelili blagdansku radost. Tradicijski se okupimo prvi dan Božića uvečer kako bismo proslavili veseli i raspoloženi, pojede se i popije ono što se pripravi. Pred Božić, na blagdan sv. Lucije 13. prosinca, u posudama smo posijali božićnu pšenicu. Obično kažemo - ako ti pšenica izraste, godina će ti biti plodna. U obitelji Aleksić za Božić pripremana su tradicijska jela, među kojima i kešket od ječma (“geršlo”) koji se pripravlja po tradicijskoj recepturi. - Taj ječam se kuha s domaćom kokoši, a posuda u kojoj se kuha mora biti strogo namijenjena kuhanju samo ovoga jela. Ništa više se u toj posudi ne smije kuhati. Kešket se kuha od jutra do navečer. Na Badnjak se zaklala pečenica koja se pekla na ražnju. Tradicijski su spravljani juha, sarma, razni božićni kolači, suhe slastice, torte - kaže Mirjana. Ona je sa suprugom Petrom i sinom Kristijanom okitila božićnu jelku, ali i napravila božićne jaslice, te adventski vijenac. S obzirom da je Badnji dan padao nedjeljom, koja ne da post na sebe, onda vjernici mogu izabrati dan kada će postiti Majci Božjoj, kažu sugovornici.
Bez konzumerizma
Mirjanu i Petra Aleksića s još skupinom katolika u Bosanskoj Krupi već tradicionalno ugostio je u svojem uredu općinski načelnik Armin Halitović i tom prigodom im čestitao blagdan Božića zanimajući se za životne probleme s kojim se sučeljavaju malobrojni pripadnici hrvatskoga naroda, katoličke vjeroispovijesti. Stari, iznemogli i bolesni nisu se bili u prigodi odazvati ovome prijmu. I Mirjana i Petar prisjetili su se ovom prigodom Božića iz svojeg djetinjstva, kazavši kako je to svojedobno bilo znatno skromnije i bez pretjeranog konzumerizma, s više istaknute duhovnosti i slijeđenja vjerskih dimenzija. Skromnije nego danas jer se siromašnije živjelo pa su i djeca imala manje zadovoljstva, manje slatkiša koje su, i kada ih dobiju, znali čuvati i u njima uživati, čini se i više nego danas kada im roditelji ispunjavaju svaku želju.
