Antonija Šimunović r. Jagodin iz Mila i Stipe Šimunović iz Šibenice kod Jajca proslavili su za Uskrs dijamantni pir – 60 godina bračnoga života! Njih dvoje žive u Šibenici, župa Podmilačje, piše Tomislavcity.com.
Živjeli u Kolu
Imaju desetero djece, sedam sinova i tri kćeri, ali ne zaboravljaju ni još troje svoje djece umrle u ranome djetinjstvu. Kćeri su im udane, sinovi poženjeni. Među nevjestama su četiri Jajčanke i tri Duvanjke jer su krajem 80-ih i tijekom Domovinskoga rata Šimunovići živjeli u Kolu pokraj Tomislavgrada. Ponosni su na njih, kao i na svoje zetove iz Dobretića, Mrkonjić Grada i Zavidovića. Njoj i njezinome Stipi Bog je podario čak 46 unučadi!
Najstarijem su 33 godine, a najmlađemu pet. Imaju osmero praunučadi, a ove godine će, kažu, dobiti još dvoje. U prigodi ove proslave iz Rima je stigao i službeni papinski blagoslov. Njegova Svetost papa Franjo podijelio je apostolski blagoslov na ovo dvoje supružnika i nad njihovu obitelj zazvao “stalno izlijevanje nebeskih milosti, nadajući se da će stalno rasti u vjeri i ljubavi dajući uvijek jasno svjedočanstvo uzornog kršćanskog života”. Katkada ova obitelj zajednički i hodočasti u marijanska svetišta i druga mjesta velike molitve. Tako su prije nekoliko godina odlučili hodočastiti u Međugorje.
– Za tu prigodu morali smo unajmiti autobuse – govore nam Šimunovići. Antonija i Stipe vjenčani su 1959. godine u crkvi Blažene Djevice Marije u Jajcu. Na sebi su za vjenčano ruho nosili narodnu nošnju, a u spomen na taj događaj odjenuli su Šimunovići svoje misno i svečano ruho i za ovu svečanost. Isto je tako bilo i za srebrni i za zlatni pir naših slavljenika. Vjerujem da se mnogi današnji supružnici sjećaju nadnevka na koji su upoznali jedno drugo, ali malo je onih koji će znati kojeg je to dana u tjednu bilo. Pogotovo ako je od tada prošlo više od 60 godina. A Antonija nam na upit kada i kako je upoznala svoga Stipu, odgovara kao da je bilo jučer.
Zajedno do groba
– Bila je srijeda. Išla sam u posjet sestri Klari koja je rodila. Upoznao nas je u gradu njegov rođak. Poslije je dolazio k meni i nakon godinu dana smo se vjenčali. On je bio toliko sretan da se vode nije umio napiti, a preko vode je prelazio. I do groba ćemo biti zajedno - smije se Antonija.
– Kad je dobra, bit će do groba! – potvrđuje i njezin Stipo ovu veliku, iskrenu i nesebičnu ljubav okrunjenu u Podmilačju. •