Novinarka CNN-a Clarissa Ward u nedavnom članku donosi priču o Michaelu Delefortrieu, mladiću koji se iz Sirije vratio u Belgiju te ne odustaje od ekstremističkih stavova.
U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove njezine priče.
Od ministranta do borca za ISIL
“Smeđokosi i plavooki ljepuškasti dječak iz belgijskog predgrađa odrastao je u islamističkog borca koji je pobjegao u Siriju. Nakon povratka žali za životom u kalifatu.
No unatoč šokantnim riječima, djeluje sasvim obično u majici s kapuljačom i trapericama. Ne rukuje se sa mnom jer sam žena, ali pristojan je i šali se. Ne smatra se Belgijancem, ali bez problema prima socijalnu pomoć od belgijske vlade.
Je li ovo novo lice zapadnjačkog ekstremizma? Nakon razgovora i proučavanja brojnih džihadista iz cijeloga svijeta, mislim da je odgovor i da i ne”.
Katolički odgoj i preobraćenje na islam
“Živio je u tipičnoj katoličkoj obitelji srednje klase, ali majčin alkoholizam, razvod roditelja i vlastiti hiperaktivni poremećaj vrlo su loše utjecali na njega. Počeo je eksperimentirati s drogama i popustio je u školi.
Tražio je vlastiti identitet, a sve se promijenilo kada je naišao na knjigu “The Way of the Muslim” (“Muslimanski način života”). Islam mu je ponudio svrhu i strukturu, stroga pravila i moralnu jasnoću u moralno vrlo upitnom svijetu. Odabrao je ime Younnes (golubica), a na islam gleda kao na napredak u odnosu na kršćanstvo”.
Radikalizacija, pridruživanje ISIL-u u Siriji
“Pridružio se maloj, ali glasnoj grupi fundamentalista, tri puta se ženio, a jednog od sinova nazvao je prema Osami bin Ladenu. Tvrdi da to što je Osama ubijao ljude nije ništa neobično jer na svijetu postoje i brojni drugi ubojice.
Dok je radio kao naučnik u pekari, pao je pod utjecaja bivšeg prodavača rabljenih automobila Fouada Belkacema, vođe grupe Sharia4Belgium, za koju se smatralo da je beznačajna, a zapravo je služila odvođenju boraca u Siriju. Younnes kaže da je ubijanje normalna pojava za vrijeme rata, i iako još nije ubijao i tvrdi da to nije nimalo jednostavno, svjestan je da je to dio onog čemu se pridružio”.
Koliko još ima takvih poput njega?
“Procjenjuje se da ih je više od 5000 pobjeglo sa Zapada u Siriju kako bi spasili ljude i gradove uništene ratom. Na društvenim su se mrežama džihadisti predstavljali kao junaci i Božji ratnici sa simbolikom i izjavom vjere o tome da nema boga osim Alaha. Nove članove privukli su osjećaji zajedništva i bratstva, a mlade belgijske muslimane otjerali su i otuđenost, rasizam i animozitet belgijske vlade prema njima”.
Delefortrie je uhićen na povratku iz Belgije
“Proveo je dva mjeseca u ratnoj zoni u Siriji, ali nije mu se svidjelo, pa se vratio ženi. U Belgiji je tada uhićen i proveo je dva mjeseca u zatvoru. Osudili su ga zbog članstva u terorističkoj skupini i dobio je tri godine uvjetno, a Belkacem je dobio 12 godina zatvora.
Dok nije pronašao posao popravljanja bicikala, primao je socijalnu pomoć, što je zlobno komentirao kako ga moraju plaćati da bi ostao. Takav stav pokazuje da države ne mogu puno učiniti u vezi sa sličnim pojedincima, i time postaje jasno da je ekstremizam postao stvaran i aktualan problem, prenosi Index.hr.
Delefortrie tvrdi da ne promiče terorističke napade već samo islam, ali napadi u Parizu i Briselu nisu ga posebno dirnuli jer smatra da su dobili što su zaslužili zbog svojih postupaka u Siriji”.
Što Europa može učiniti?
“Aktivist i pisac Dyab Abou Jahjah vjeruje da džihadiste povratnike treba strože kazniti, ali drugi pak misle da se treba osloniti na ideju europske slobode i tolerancije, jer će prejaki udarac samo pogoršati stanje. A to islamisti i žele, kako bi posvađali muslimane i nemuslimane na zapadu.
U međuvremenu, kalifat se širi, pogotovo na internetu – jer se ideologija, za razliku od ljudi, ne može ubiti”, zaključuje Ward.
