Neobično je bilo vidjeti da u Uredu hrvatskog člana bh. Predsjedništva u posljednje četiri godine bude uspješni poslovni mladi čovjek koji je do tada karijeru već ostvario u Njemačkoj, SAD-u i Australiji. Tugomir Čuljak bio je savjetnik u ovome uredu. Završava mandat zajedno s odlazećim hrvatskim članom Draganom Čovićem.
Gospodine Čuljak, prije skoro tri godine imali smo intervju s vama. Rekli ste da ste uvjereni kako BiH ima budućnost i ekonomske potencijale. Kako danas vidite stvari?
Dobro pitanje! Prije malo više od tri godine vratio sam se svojoj djedovini kao iseljenik, odnosno već druga generacija iseljenika, i imao prigodu i čast početi raditi kao savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH dr. Dragana Čovića i služiti svome narodu. Analizirao sam tržište u BiH proučavajući i niz ekonomskih analiza, disertacija i studija. I danas, još više nego tada, uvjeren sam kako Bosna i Hercegovina ima zasigurno dobre ekonomske potencijale kao što su industrija, IT sektor, energetika i turizam. To se djelomično može već i danas uočiti ako imamo na umu neka od ulaganja stranih investitora ili, jednostavno, širenja tržišta. Tako, primjerice, njemačke tvrtke zapošljavaju više od 6000 radnika u BiH. Istodobno imamo vrlo značajne projekte koji su realizirani s njemačkim partnerima, domaćim poduzećima i sveučilištima. Posebno se to odnosi na realizaciju projekata elektroprivrednih poduzeća pokretanjem parkova vjetrenjača, pozitivnog rasta turizma itd. Ovim želim reći kako BiH ima još puno potencijala koji nisu realizirani, a čije bi aktiviranje u značajnoj mjeri poboljšalo i kvalitetu življenja ovdje. Trenutačno stanje nije zadovoljavajuće za naš narod u Bosni i Hercegovini. Od političkih do ekonomskih frustracija, napose nezaposlenost mladih ljudi pokazuje drugu stranu medalje.
Kako biste ocijenili svoj rad kao savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH?
Moja osobna motivacija je bila i još uvijek je dobrobit hrvatskog naroda u BiH. Sebe sam najviše vidio u suradnji s hrvatskim iseljeništvom i u približavanju svijesti iseljeništva prema svojoj domovini i djedovini. Za to sam stvarno imao apsolutno potporu Ureda kako bih na najbolji mogući način obavio svoju zadaću. Moram biti iskren i reći kako je za mene bila najvažnija potpora hrvatskog člana Predsjedništva dr. Dragana Čovića. Gospodin Čović kontinuirano je pratio svaki projekt. Našem iseljeništvu diljem svijeta, od SAD-a, Australije, Kanade, Njemačke, Austrije, Švicarske i drugih zemalja, gdje naše iseljeništvo pretežito živi, predstavljao je jasnu viziju i inicirao da pomognu BiH u približavanju Europskoj uniji i NATO-u. Na poseban je način isticao potrebu ostvarenja ravnopravnosti našeg hrvatskog naroda i trenutačnu nepravdu koja je jasno manifestirana i na posljednjim izborima na kojima nismo bili u mogućnosti uopće birati svoje autentične legitmne predstavnike u politici. Svima je jasno kako je iza toga stajala jedna bošnjačka politika čiji je cilj eliminiranje Hrvata.
Tijekom mandata bili ste član radne skupine kojoj je bio cilj približiti BiH i njezine mogućnosti dijaspori. Kakva su vam iskustva bila u tome poslu?
Kao član radne skupine projekta Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice za izradu dokumenta “Politika o suradnji s iseljeništvom”, koji je usvojilo u travnju 2017. Vijeće ministara BiH, zadovoljan sam da projekt “Politika o suradnji s iseljeništvom” konačno službeno ide u drugu fazu realizacije. Od samoga početka sam u dogovoru s drugim članovima mogao argumentirano zastupati i provesti to da u njegovu radu budu ravnopravno zastupljeni svi, od zakonodavnih tijela do Predsjedništva. To je konkretno značilo da jednak broj hrvatskih, bošnjačkih i srpskih članova te nacionalnih manjina bude zastupljen u radu reprezentativnog tijela, do svakog odbora. To je definirano u samom dokumentu politike te je pomoglo da se na ispravan način kanalizira naša inicijativa i poveže naše iseljeništvo sa svojom domovinom.
Dobro, g. Čuljak, još jedno pitanje za kraj. Recite nam svoje osobno iskustvo kao povratnik iz iseljeništva u BiH?
Pa, eto, baš volim ovu zemlju, temperament ljudi i mentalitet koji na kraju krajeva uvijek prevlada. Međutim, rođen sam i odrastao u Njemačkoj i živio u različitim kontinentalnim društvima, što me vjerojatno nesvjesno oblikovalo. Želim reći kako mi je trebalo manje vremena dok se socijalno integriram u društvo, a dosta dulje da se mentalno uklopim u radni odnos. Hvala Bogu, volim svoj kraj, posebno našu prirodu. Mislim da se iseljenici kao ja mogu vratiti jer na kraju krajeva dolaze svojoj domovini i svojim najbližima. Ne bi me iznenadilo da u budućnosti bude još mladih ljudi koji žele vidjeti i iskusiti nešto drugo u svom životu. Zadovoljan sam i meni je život ovdje dobar.
