U svojoj rodnoj župi Studenci pokraj Ljubuškog u svećeničku grobnicu u župnom dvorištu u subotu je pokopan svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije don Niko Luburić koji je preminuo dan ranije u Caritasovu Rehabilitacijskom centru „Sveta Obitelj“ u Mostaru u 69. godini života i 44. godini svećeništva. Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi i biskupijskom svetištu Presvetoga Srca Isusova u Studencima predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem te uz koncelebraciju oko 70 svećenika.
Na misi i pokopu sudjelovala je rodbina pokojnoga Nike te veći broj časnih sestara raznih kongregacija i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje, zajedno sa župnim zborom župe Studenci, animirao je Katedralni mješoviti zbor „Marija“ iz Mostara, kojim je do nekoliko tjedana prije smrti ravnao pokojni svećenik Niko, a ovom prigodom maestro je bio njegov mlađi kolega svećenik don Dragan Filipović.
Prije početka svete mise don Đuro Bender, predsjednik biskupijske Svećeničke uzajamnosti, ukratko je prikazao životni put svećenika Nike Luburića.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić prenio je izraze sućuti cijeloj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji na čelu s biskupom Petrom te sestrama pokojnoga Nike Jeli i Ani te bratu Drage i njihovim obiteljima te svoj rodbini i prijateljima u ime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, svih svećenika, redovnika i redovnica u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ističući da je pokojni svećenik Niko rado živio i djelovao, ne samo u Mostaru i u svojoj biskupiji, nego i u Sarajevu i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Poželio je da ga Gospodin nagradi vječnim životom za sve dobro koje je učinio.
Prigodnu propovijed uputio je biskup Palić koje je na početku podsjetio da je „u zoru, 14. travnja 1759. godine, na Veliku subotu, nakon osmogodišnje sljepoće preminuo je Georg Friedrich Händel, njemačko-engleski barokni skladatelj, najpoznatiji skladatelj oratorija i opera“. „Smrt je nastupila osam dana nakon što je dirigirao svoje najpoznatije i najznačajnije djelo oratorij Mesija. Pokopan je u Westminsterskoj opatiji u Londonu, a na grobu je postavljen kip koji ga prikazuje kako drži rukopis za solo kojim započinje treći dio oratorija Mesija, a koji počinje riječima: I Know That My Redeemer Liveth, 'Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati' (Job 19,25)... Njegova nepokolebljiva vjera izražena je gotovo poetski nekoliko dana prije nego što je preminuo, jer je izrazio svoju želju da umre na Veliki petak, 'u nadi da će na dan svoga uskrsnuća upoznati svog dobrog Boga, svog slatkog Gospodara i Spasitelja“, kazao je biskup Palić napominjući da mu nije bila namjera uspoređivati velikoga Händla i pokojnoga don Niku, ali da se neke poveznice mogu naslutiti.
„Don Niko je volio glazbu, kojoj je posvetio veliki dio svoga života kao istraživač, pedagog i voditelj zborova, preminuo je u zoru i vjerovao je u ove riječi koje smo čuli u Jobovoj knjizi, a koje su našle mjesto u glazbenom djelu koje traje i danas: Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. Ovo iskustvo potpune napuštenosti i napuštenosti od Boga ne dijele samo Job i Händel... Job je očito bio nadahnut Božjim Duhom Svetim. Imao je viđenje koje seže nakon smrti, što se rijetko događalo u Starom zavjetu... Mnogo kasnije, nakon Joba, i naš se don Niko našao u situaciji patnje, neizvjesnosti, možda i napuštenosti. Suočen s čudnim promjenama u organizmu, nedostatkom fizičke snage, završio je u bolnici. Medicina može puno, ali ne može sve. Može pomoći kvaliteti života, olakšati podnošenje boli, ali ne može vratiti život. Ono što možemo naučiti od biblijskoga Joba jest da vrijedi sačuvati povjerenje u Boga i vjeru u njega, čak i u najtežim životnim situacijama“ kazao je biskup Palić te se prisjetio posljednjeg razgovora s don Nikom.
„Posljednji telefonski razgovor s don Nikom bio je prošli tjedan, kad smo se dogovorili da ćemo probati učiniti ono, što se može učiniti. Posljednji susret bio je prije nekoliko dana, dok je ležao u bolesničkoj postelji, bez mogućnosti komunikacije. Očito je da je don Nikin organizam bio već toliko slab da nije mogao podnijeti brzo napredovanje bolesti. Gospodar života i smrti odlučio ga je pozvati s ovoga svijeta i lišiti ga patnje i boli. Taj isti Bog, Gospodar povijesti i života, odlučio je i da moj prvi sprovod kao biskupa jednom svećeniku u ovoj biskupiji bude upravo don Niki, prvom svećeniku Mostarsko-duvanjske biskupije koga sam uopće upoznao, u vrijeme kad je on početkom 90-ih godina započeo studij glazbe, a ja teologije u Zagrebu. Još mi u ušima odjekuje njegovo neumorno vježbanje na klaviru u staroj dvorani 'Vijenac' na Kaptolu, uz ravnomjerno kuckanje taktomjera. Don Niko je bio Isusov svećenik. Mnogo je puta kao svećenik sudjelovao na posljednjim oproštajima znanih i neznanih. I vjerujemo da je sačuvao vjeru u uskrsnuće, koju je i drugima naviještao“, poručio je biskup Palić.
„Ova euharistija, a takva je svaka kršćanska euharistija, u kojoj nam se Gospodin Isus daruje da ga blagujemo i krijepimo se na našem životnom putu, trenutak je i zahvale. Zahvale Gospodinu za sve njegove darove. Zahvale i za dar života pokojnoga don Nike, koji je svojom jednostavnošću i ljubavlju prema glazbi oduševljavao druge za Isusa Krista. Dok stojimo ovdje pored njegova mrtva tijela, želimo don Niki zahvaliti za njegovo ljudsko i svećeničko služenje i život. Hvala liječnicima i bolničkom medicinskom osoblju, te časnim sestrama i osoblju u rehabilitacijskom centru 'Sveta obitelj' za skrb i ljubav kojim su pratile posljednje dane njegova života. Hvala i Tebi, nadbiskupe Tomo i svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama i svima vama, dragi Božji narode, na vašoj molitvi i nazočnosti. Gospodin Isus, koji za sebe reče da je uskrsnuće i život, a kojega je don Niko ljubio i kojemu je služio, neka mu daruje puninu vječnoga života“, rekao je na kraju propovijedi biskup Palić.
Na kraju Svete mise mjesni župnik i čuvar svetišta don Ivan Štironja oprostio je od pokojnoga Nike u ime svećenika, redovnika, redovnica, Božjega puka posebno onih župa gdje je don Niko djelovao kao i u ime župljana ove mu rodne župe Studenci. „Dragi naš don Niko! Vjerujem da si s nama pjevao sve pjesme a osobito psalam: Milosrdan je i milostiv, Gospodin, koji je danas imao posebno značenje. Ovih dana dok sam slagao program pjesama, izabrah upravo taj psalam. Bijaše mi drago kada čuh priču kako si prošle godine krajem svibnja, na Dan žrtva, kako se to u ovoj župi slavi gdje komemoriramo 263 žrtve II. svjetskoga rata i 9 žrtava domovinskog rata, gdje si gostovao s katedralnim zborom i molio za naše poginule, tada si svojim pjevačima pokazao i grobnicu u koju ćeš i ti 'jednoga dana biti ukopan'. Jednom mladiću si rekao: 'Ti ćeš mi otpjevati: 'Milosrdan je i milostiv Gospodin'. Dragi don Niko! David je danas svečano otpjevao upravo taj psalam… No nećeš se ljutiti ako kažem da si u društvu svećenika, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca, bio zaista spor na srdžbu, I kad bi se tkogod našalio na tvoj račun samo si se smijao, Radi te osobine posebno su te voljeli bogoslovi koji su na svojim nikolinskim priredbama bez problema dotakli i tebe. Poneki su se srdili a ti si se na to samo smijao…Ma neće te zaboraviti društvo napredak koje će vjerujem u znak zahvalnosti i sjećanja na tebe prirediti i neku komemorativnu večer i koncert“, kazao je župnik Štironja.
Nakon Svete mise biskup Palić izmolio je uvodne sprovodne pokraj tijela pokojnoga svećenika Nike. Potom su šestorica svećenika ponijeli don Nikino mrtvo tijelo u procesiji do svećeničke grobnice u crkvenom dvorištu gdje je molitve izmolio župnik Štironja, a na kraju svi zajedno zapjevali su liturgijsku popijevku „Kraljice neba, raduj se“.
Don Niko Luburić rođen je 21. studenog 1951. u župi Studenci pokraj Ljubuškog od oca Marka i Ljubice rođ. Milićević. Osnovnu školu završio je u Studencima i Ljubuškom. Nakon završene sjemenišne klasične gimnazije u Splitu, živio je i studirao u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu gdje je završio filozofsko-teološki studij. Pomoćni biskup vrhbosanski mons. Tomislav Jablanović zaredio ga je za đakona u Sarajevu 1977. godine, a biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Čule podijelio mu je prezbiterat u Šipovači 29. lipnja 1977. Najprije je obavljao sljedeće službe: župni vikar u Dračevu (1977.-1979.), Kruševu (1979.-1981.) te u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru (1981.-1990.). Diplomirao je na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1993. godine, a njegova radnja nosila je naziv: Duhovne popijevke iz Hercegovine. Od 1993.-2010. godine obavljao je službu profesora liturgijske glazbe na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji odnosno Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a nakon toga povjerena mu je službapastoralnog suradnika i profesora na Teološkom-katehetskom institutu u Mostaru.
Tijekom svoga svećeničkog djelovanja u Mostaru vodio je Katedralni mješoviti zbor „Marija“, Katedralni dječji zbor „Slavuj“ i Katedralni tamburaški zbor. Kao profesor u Sarajevu vodio je: Veliki bogoslovski zbor, Madrigaliste, Bogoslovski tamburaški sastav te Mješoviti zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije. Organizirao je i sudjelovao sa spomenutim zborovima na većem broju koncerata. Bio je aktivan član Vijeća za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te Komisije za promicanje liturgijskog pjevanja u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji i Odbora za promicanje liturgijskog pjevanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Bavio se etnomuzikologijom (istraživanjem i zapisivanjem autohtonih duhovnih napjeva iz Hercegovine) i komponiranjem. Objavio je nekoliko knjiga te brojne priloge u časopisu za sakralnu glazbu „Sveta Cecilija“ i drugim časopisima i crkvenim glasilima, a bio je i član Hrvatskog društva crkvenih glazbenika u Zagrebu. Hrvatsko kulturno društvo Napredak 2004. godine u Sarajevu dodijelilo mu je plaketu doživotnog člana.
Objavio je više djela iz područja glazbe; Duhovne popijevke iz Hercegovine, Zagreb, 1994.; Notni zapisi litanija iz Hercegovine, Zagreb, 2006.; Da se ne zaboravi. Glazbena izvješća iz Sarajeva 1997.-2007., Sarajevo, 2008.; Crkvene popijevke iz Hercegovine, Zagreb - Sarajevo, 2010.; Nove duhovne popijevke i neke prigodne (harmonizacije), Zagreb - Sarajevo, 2014.; - Da se ne zaboravi, II. knjiga. Glazbena izvješća iz Sarajeva i Mostara 2008.-2018., Zagreb, 2019. Su-priredio je : Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Hrvatska liturgijska pjesmarica, odobrila Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 2003.; Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti Biskupske konferencije BiH, Zagreb – Sarajevo, 2003. I 2008.; Duša narodna - zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva, Sarajevo.
