Ratni vojni invalidi koji od 2009. godine idu na reviziju prava često su izloženi pritiscima, ali na samom pregledu da se zaključiti da je jedini cilj smanjiti invalidnost kako bi država imala što manje obveza, piše novinska agencija Patria.
Tako je želju vlasti na svojoj koži osjetio Alen Amin Bašić koji je do 2012. godine bio 70-postotni invalid. Naime, 26. siječnja 2016. sam bio na Institutu za medicinsko vještačenje FBiH kako bih dobio novo rješenje o invalidnosti. Do 2012. godine bio sam RVI 70%. Radi se o dvije rane ozljede koje su cijenjene 50% + 30%, pa se to po zakonu umanjuje 10% (kada je više ozljeda u pitanju) i dobije se taj status od 70%. U sklopu revizije 2012. godine dolazim na Institut za medicinsko vještačenje i umjesto da mi u Povjerenstvu sjede dr. specijalisti za te ozljede, imam liječnika i liječnicu koji imaju rendgene i lasere u očima, i možda su vidoviti. Iako sam imao svu medicinsku dokumentaciju, kako iz rata tako i nakon rata, oni zanemaruju nalaze specijalista, i još mi eliminiraju jednu od ozljeda – priča Bašić. Pregled traje 5 minuta, a rješenje će stići za 15-ak dana (svibanj 2012.). Jednu ozljedu su mi smanjili s 50% na 40%, a druge nema nikako. Nemamo pravo na žalbe prvostupanjskom organu i ostaje nam samo tužba Vrhovnom sudu FBiH. Odmah se u istom mjesecu smanje i primanja.
Znam da nisam jedini, pa je nekako malo lakše, ali, čovjek se osjeća bijedno, poniženo. Pa bio sam pripadnik Armije RBiH čitav rat, branitelj od prvog dana, ranjen kao izviđač-diverzant u borbi prsa u prsa. Pokosio me mitraljez M-84 – dodaje Bašić.
On je nakon toga predao tužbu Vrhovnom sudu i nakon skoro 3 godine dobio presudu u njegovu korist.
- Rješenje se iz 2012. poništava i postupak ponovno vraća prvostupanjskom organu. Što su trebali birokrati iz Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata FBiH uraditi? Obračunati razlike i izvršiti uplatu, a potom uputiti me na ponovno medicinsko vještačenje i preglede da obave specijalisti, sa obaveznim snimanjima. Nisu. Podnosim pismeni zahtjev ministarstvu da se postupi po presudi Vrhovnog suda. Ništa. Shodno zakonu podnosim Vrhovnom sudu zahtjev za izvršenje njihove presude kao i prijedlog da se novčano kazne i ministarstvo i ministar tešku povredu službene dužnosti. U međuvremenu, u kolovozu mjesecu 2015. sam dobio prvi poziv za pregled na institut – priča Bašić.
Komisija od dva člana pregledala je rane, dokumentaciju i potvrđuje oštećenje koje mu usmeno priopćava s napomenom da mora izvršiti snimanje EMNG te da će ga naknado pozvati.
- U listopadu iste godine na istom institutu obavljam snimanje i doktor specialist utvrđuje trajno i teško oštećenje. To znači da mi obje ozljede nose po 50%. Imam i treću ali nebitno. Po rješenju bi mi taj postotak trebao biti vraćen na 70%. Međutim, 26, siječnja kada je zasjedala nekakva nova komisija (svaki put drugi su doktori) ostajem zatečen. Kažu mi da su oni ocijenili da je jedna ozljeda 40% a druga 30% i da je to invalidnost 50%. U trenutku mi kroz glavu prolazi moje ranjavanje, bol, patnja, operacija bez anestezije 11 dan nakon ranjavanja, svi bolovi koje imam godinama i koji su samo veći i teži. Naravno dižem se, uzimam svoje papire, njih šaljem u onu stvar i pravim manji incident. Dobro su prošli što mi je sve palo na pamet. Posebno me nerviralo njihovo smijanje i kikot dok sam s još par RVI bio u čekaonici. Zezaju se s nama. Što neće. Ovaj institut zaradio je milijune koje je otimao nama borcima. Radio je po instrukcijama politike i političara i cilj je bio da se invalidima režu postotak. A ovi doktori, pa ovo je njima dodatak na plaću. Desetine tisuća maraka su od nas oteli. Fuj. Ovo je nakaradna država – dodaje Bašić.
