Bio je u žiži političke scene do prije dvije godine, a danas, daleko od Markova trga, u vlastitoj vinariji toči prve butelje svoga vina simpatičnog imena Apolitico. Uz slogan – “Vino ne laže”! Tomislav Tolušić (42) bivši je ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade, a posljedjnih tjedana priprema tlo za sadnju novih vinograda u mjestu Rezovac nadomak Virovitice. Tu gradi vinsku priču kojom će, nada se, osvojiti tržište. Njegova Tomo Boutique Winery izgrađena je lani za tri i pol mjeseca.
– Parcela koju smo kupili, zapravo napušteno poljoprivredno zemljište, nadovezuju se na vikendicu moga pokojnog oca i naš vinograd, koji smo sad iskrčili jer sadimo novi. Od rođenja sam u vinogradu, ali smo otac i ja to radili za svoje potrebe i gušt. Prije dvije godine odlučili smo se zajednički, obiteljski posvetiti vinogradu. Nisam bio zadovoljan onime što sam radio do tada, ispunjavalo me financijski, ali se nisam osjećao dobro. Izgubio sam strast, a raditi nešto bez strasti, nema smisla. Nemam više nikakve veze s politikom – započinje Tolušić za Večernji list.
Radove počeli 18. svibnja
Kontakte s kolegama političarima nije prekinuo. Dolaze u vinariju, kaže, pričaju o vinima, degustiraju ih i poštuju njegovu odluku. Obitelj je, dodaje, puno riskirala upustivši se u taj poslovni pothvat. Otac Mate mu se lani teško razbolio i preminuo u travnju, tek dva mjeseca od uspostavljanja dijagnoze.
– Radove smo počeli 18. svibnja. Ocu sam obećao da će biti berba u rujnu pa smo isforsirali maksimalno i završili podrum u roku od tri i pol mjeseca, nisam siguran da je itko u Hrvatskoj napravio podrum za sto dana. Uredili smo i kušaonicu, cijeli je objekt moderno dizajniran i opremljen, a sve što smo mogli, kupili smo u Hrvatskoj, odnosno u Slavoniji. Nismo htjeli pričati priču o tradiciji jer to nije pošteno, naših dosadašnjih 500 ili 1000 litara vina godišnje nije tradicija. Htjeli smo izgraditi modernu priču, uvažavajući sve tradicijske, i pokazati da Slavonija ima i drugačije lice – kaže on.
Vinarija mu se prostire na približno 600 metara četvornih, a vinograde će saditi početkom svibnja, na 4-5 hektara. Bit će to, ističe, jedna od rijetkih vinarija u Slavoniji koja je u “srcu vinograda”. Sklopili su i dugogodišnje ugovore s kooperantima u Kutjevu, Orahovici i Baranji. Uložio je 4,3 milijuna kuna, bez PDV-a, od čega su oko 3 milijuna kuna, odnosno 70 posto iz tzv. Vinske omotnice.
– Da nema Vinske omotnice, ne bismo nikada realizirali našu ideju jer je ogroman novac u pitanju, ali s njome se isplati. Odlično je kod te omotnice što je prošao tko god se prijavio. Nitko nije oštećen time što sam se ja javio – kaže Tolušić.
Dvoje ih je zaposleno u OPG-u, podrumar i on. Idejama u uređenju pomaže supruga Ana, inače profesorica hrvatskog jezika zaposlena u osnovnoj školi.
– Tu smo praktički 24 sata, spavamo doma, ostatak dana smo u vinariji, i subotom i nedjeljom. U dijelu smo koji se zove Rezovački vinogradi, a sve dokle pogled seže, prije 70-ak godina bila je vinova loza. Pozicija je dobra, južna strana, ali s vremenom su, nažalost, mještani napustili proizvodnju i zemljište se zapustilo. U blizini je samo jedna vinarija, a volio bih da nas je barem desetak, svima bi bilo bolje – ističe.
Za prijatelje je on Tomo, pa je i imenom vinarije htio, kaže, prikazati toplu stranu i vinarije. Naziv Apolitico, pak, ideja je ekipe iz tvrtke Octopus Ink iz Zagreba, koja ima iskustva u brendiranju vinara.
– Svidjelo mi se na prvu, nema Tolušića u nazivu, a lako se može povezati sa mnom. Teško je pobjeći od prošlosti, a ni ne bježim. Naša nova politika je Apolitico – smješka se.
Od 70 kuna naviše
Vino u podrumu proizvode u inoksu i drvenim bačvama, ali i ručno rađenim amforama iz Gruzije!
– Inoks je neutralan prema vinu, drvo mikrooksidira pa to daje pozitivne odlike vinu. Svaka drvena bačva je paljena iznutra, što također pozitivno utječe na vino. Amfora je, pak, građena od gline, koja je isto porozna i mikrookisidra, a nema tanina iz drveta i paljevine pa se zadržavaju potpuno prirodni okusi. Zbog specifičnog oblika amfore, vino u njoj sporo, ali stalno cirkulira pa brže zrije – uspoređuje Tolušić.
Uz hrastove, u njegovu su podrumu i bačve od divlje trešnje i kestena što je, nadovezuje se, također rijetkost, a odlično je za crna vina.
– Tehnologija kojom danas radim znanstvena je fantastika u odnosu na ručni rad u vinogradu s 500 loza, ali svi procesi u proizvodnji, od berbe do prešanja i muljanja, bili su mi dobro poznati otprije. Educiram se, a apsolutno slušam enološku struku i proizveli smo fantastična vina. Radit ćemo samo butelje i vrhunska vina kojima ćemo napraviti iskorak. Pogotovo u segmentu graševine, koja je, nažalost, naša najpodcjenjenija sorta. I ne želim da se Slavonci prodaju jeftino, imamo vrhunski proizvod, koji moramo vrhunski upakirati i prezentirati. Sva naša vina su od grožđa s malim prinosima od kilogram i pol po trsu, što jamči i veću kvalitetu vina – prikazuje bivši ministar.
U podrumu mu je trenutačno oko 57.000 litara vina, a kapacitet je oko 80.000 litara čime “može jamčiti da je svaka boca prošla kroz njegovu ruku te da su kompletne enološke postupke odradili sami”.
– Znam što radim i proizvodim. Velike, industrijske količine me ne zanimaju, obiteljska smo vinarija.
Planovi su mu, kaže, proizvoditi najbolje vino u Hrvatskoj, a što se tržišta tiče, pregovaraju s hotelima, restoranima i kafićima, a plasmanom putem internetske trgovine i sada je vrlo zadovoljan. Cijene su od 70-ak kuna pa naviše.
