Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gradskom katoličkom groblju “Sultanovići” te misom zadušnicom u crkvi sv. Ante na blagdan svetog Josipa u Bugojnu će biti obilježena 21. godišnjica razmjene 294 hrvatska zatočenika iz logora Armije BiH “Stadion” u Bugojnu.
Torture u logorima
Većina je prije razmjene pod tribinama NK Iskre provela punih osam mjeseci u neljudskim uvjetima. Svakodnevno su izgladnjivani, premlaćivani, vođeni na prisilan rad i vađenja krvi, služili kao živi štit. Iako 19. ožujka slave kao drugi rođendan, osim radosti zbog izlaska iz logora, ovaj dan sa sobom nosi i tugu i bol zbog činjenice da se još uvijek ništa ne zna o sudbini 19 nasilno odvedenih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu. Logor “Stadion” bio je tek jedan od desetak logora Armije BiH koji su u ratu postojali u Bugojnu. Osim Stadiona najzloglasniji su bili logori “Gimnazija” i “Bh. banka”. Mnogi su u logorima proveli i po osam mjeseci, a jedan od njih je i Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDR-e, jedan od 294 hrvatska zatočenika koji su razmijenjeni 19. ožujka 1994. godine. S torturama logora “Stadion”, ali i ostalih logora Armije BiH u Bugojnu Zelić je uoči godišnjice razmjene upoznao i Serga Brammertza, glavnog haaškog tužitelja koji je boravio u BiH, te se u sklopu posjeta u Novoj Biloj sastao i s hrvatskim stradalnicima i čelnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Brammertz je Zeliću potvrdio kako prvi put čuje za postojanje logora Armije BiH u Bugojnu. “Ja koji sam i sam bio zatočenik logora detaljno sam opisao uvjete u kojima smo mjesecima boravili, torture kroz koje smo prošli, ali i podsjetio na agoniju obitelji nestalih koji više od 20 godina tragaju za tijelima svojih najmilijih”, kazao nam je Zelić. U Novoj Biloj, ispred crkve sv. Duha, u kojoj je u ratu bila smještena Franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, uvaženog gosta dočekali su Anđelko Kvesić, novobiljanski župnik, fra Slavko Petrušić i ravnatelj Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”, primarijus dr. Velimir Valjan, u ratu kirurg u crkvi-bolnici.
Potresna priča
Glavni haaški tužitelj obišao je crkvu u kojoj je u ratu bila smještena bolnica, te spomen-sobu ratne bolnice gdje je, barem djelomično, mogao vidjeti u kakvim uvjetima i s kakvom opremom su radili liječnici i medicinsko osoblje, liječili ranjene, bolesne, trudnice, novorođenčad…! Potresnu priču u nekoliko minuta iznijela je Anica Jurić iz Kaknja kojoj su pripadnici ABiH u lipnju 1993. god. u samo nekoliko minuta pred njenim očima ubili tri sina i supruga, te još desetak članova šire obitelji i susjeda. Zločin nije kažnjen niti se vodi bilo kakva istraga. O brojnim nekažnjenim i neprocesuiranim zločinima ABiH nad Hrvatima, o prognanim, opljačkanim, strijeljanim zarobljenicima i civilima, mučenim i ubijanim u Travniku i Vitezu, nije bilo prilike reći ni riječi.
A zna li taj Bramertz za logor u Jablanici za djecu koji su držali Muslimani? To je bio prvi logor za djecu u Europi nakon drugog svjetskog rata. Zna li Bramertz da su Muslimani u Gostoviću kod Teslića igrali nogometnu utakmicu s odrubljenim glavama ratnih zarobljenika, i to oni arapski protiv ovih domaćih? Zna li Brmertz što se dogodilo u Maljinama 8, lipnja 1993? U Maljinama 8. lipnja 1993. godine, za općega napada Armije BiH na hrvatska područja u općini Travnik, došlo je do groznog obrednog ubijanja Hrvata, a to su učinili mudžahedini. Svjedok taj događaj opisuje ovako: “Oni su morali sjesti u krug i gledati kako se čovjeku sabljom siječe glava. Nakon toga se odrubljena glava stavlja na tacnu i daje drugoj žrtvi, koja će tek doći na red, da ljubi tu glavu i tako u krug.” Zna li Bramertz da je samo iz četri grada Kaknja, Bugojna, Zenice i Travnika etnički očišćeno i protjerano preko 80 tisuća Hrvata? Zna li Bramertz da količina zločina koji su Muslimani napravili nad Hrvatima u općini Konjic dostiže neksus genocida? Zna li Bramertz da su Muslimani ubili 121 hrvatsko djete u tom ratu? Zna li Bramertz čitati vojne studije iz kojih je vidljivo da su taj rat pokrenuli Muslimani tako što su napšali HVO, i da je njihov strateški ofenzivni vojni plan jasan kao dan? Zna li taj Bramertz da su Ahmići i stupni Dol dječja igra u uspordbi s Grabovicom, Miletićima, Bikošima, Sušnjem, Uzdolom? Najlakše je ne imati pojma ni o čemu pa onda za sve optuživati Hrvate koji nisu nikogf u BiH napali sve do kraja 1994. kad su napali Srbe, a koji su prije toga napali i Hrvatsku i BiH, pa se te akcije HV-a i HVO-a pod zapovjedanjem generala Gotovine mogu samo u vojnom smislu zvati napadom, dok je u političkom smislu riječ o oslobađanju? Znas li Bramertz da su Hrvati obranili BiH 1992. godine i oslobodili pola BiH 1995. godine, dok Muslimani sa Srbima nikad i nigdje nisu imali ozbiljniji vojni okršaj, i da Muslimani nisu nikad i nigdje napali Srbe, pa se hvale i lažu da su ih napali 1995. godine u Donjem Vakufu, iako je činjenica da je Donji Vakuf bio prazan i da su se Muslimani samo ušetali unutra, jer je već prije toga Gotovina oslobodio Jajce i Šipovo i uzeo planinu Vitorog, pa je Srbima ostalo samo napustiti Donji Vakuf? Puno je toga što Bramertz, Del Ponte i slični ne znaju, a kad nemaš pojma ni o čemu onda je najlakše optužiti Hrvate.