U većini entitetskih institucija Federacije BiH duže se vremena potiho i sustavno provodi jezična “bošnjakizacija” te temeljito brisanje tragova hrvatskoga jezika, a sa zakonom o jedinstvenim osobnim dokumentima otišlo se i korak dalje da se nacionalnost upisuje tek naknadnom intervencijom, što se, također, dodatno zakompliciralo. Po navodima jednoga od naših čitatelja, kada je htio predati novu radnu knjižicu kako bi mu se nastavio upisivati radni staž u Federaciji BiH, na onoj koju su mu prodali u knjižari bila je samo ona ispisana na bosanskom jeziku. Kada smo provjerili u dvije mostarske knjižare, rekli su kako pouzdano postoji i jezična varijanta na hrvatskome jeziku. No, kada su provjerili dostavljene radne knjižice, potvrdilo se kako samo postoje one koje su na bosanskome jeziku.
Postaje pravilo
A tamo paraju oči formulacije poput ‘lična karta’, ‘registarski broj’. Jednaka je situacija i s obrascem za mirovinsko osiguranje koje osobe ispunjavaju prigodom podnošenja zahtjeva za prijavu u sustav mirovinskog osiguranja. U knjižarama su ‘uvjereni’ da postoji i hrvatska jezična inačica, no u svojim ladicama ih nisu mogli pronaći. Na ovome obrascu, pak, ističe se samo ‘Penzijsko invalidsko osiguranje (PIO)’, a mirovinskog jednostavno nema. Ove dokumente tiska sarajevska tiskara Svjetlost koja im redovito dostavlja takve dokumente, objasnili su iz mostarskih knjižara. Ovo nije jedini ni usamljen slučaj. Dapače, počinje poprimati obilježja pravila. Svi dokumenti koje objavljuje federalna Vlada su isključivo na bosanskom jeziku, uključujući, ministarstva i skoro sve institucije.
Stvaranje problema
Zanimljivo je kako usporedno s time, osporavanjem raznih kolektivnih prava što je i informiranje, se nastoji iščistiti i nacionalna odrednica s dokumenata iz matičnih ureda. Kako se to na kraju nije uspjelo jer su samo formalno stavljeni, uvedena je ‘kvaka’ da se nacionalnost ne upisuje automatizmom. A kada osobe za izdavanje rodnog lista zatraže da se upiše nacionalnost, tek onda nastaju problemi jer moraju podnijeti zahtjev te ponovno čekati da se to utvrdi i naknadno upiše u rodni list. Tako je na suptilan način osigurano da većina ljudi odustane od upisivanja nacionalnosti. Jednake su tome stalne optužbe dijela sarajevskih, uglavnom građanskih političara i politika, da se ukine obrazovanje na hrvatskom, odnosno bosanskom jeziku, te da se uspostavi jedinstveni miks-sustav. Zanimljivo je da ih u tome podupire i dio međunarodne zajednice svjestan da i manjinske zajednice u njihovim državama imaju veća prava.
Ne trebaju nama oni da nam brišu hrvatski jezik. Dovoljni smo mi sami sebi. Primjer: Slavna mostarska gimnazija koja se diči slavnim imenom fra Grge Martića a posebno time da radi po hrvatskom planu i programu i na hrvatskom jezikuku izdaje svjedodžbe na kojima je upisano prvo prezime pa onda ime iako čak u oznaci rubrike piše da treba napisati ime i prezime. A što je još važnije, to je suprotno pravilima hrvatskog standardnog jezika koji nalaže da se prvo piše ime pa prezime, odnosno ako se prvo piše prezime, mora se obvezno staviti zarez pa ime (što je standard u zapadnoeuropskim jezicima tako kad vidite da piše X Y sigurno znate da je tom gospodinu X ime a Y prezime). Isto tako na ploči kod ulaza gdje se upisuju učenici generacije, otkad postoji gimnazija pisani su učenici s imenom i prezimenom, samo je zadnji put za 2013. godinu upisano prezime pa ime. Neispravno, nepismeno - novi trend, po nečijem nalogu, dodvoravanje ministru, što li je? A ta gimnazija bi trebala biti svjetionik hrvatske kulture i očuvanja hrvatskog jezika u "stolnom" gradu.