Britanac John Rowley poginuo je potkraj srpnja 1992. godine kao pripadnik 108. brigade Hrvatskoga vijeća obrane Brčkog u žestokim sukobima sa srpskom vojskom pokušavajući održati strateški važnu poziciju u mjestu Ceriku. On je bio pripadnik 2. bojne 108. brigade HVO-a u kojoj je bio nemali broj stranaca, ponajprije britanskih državljana: Franck Cannon, Dave Duxbury, Lars Newbould, Dave Stone, Jo Forsyth, Tom Woods, Steve Haydock, zatim Francuza: Gaston Besson, François Roullet i Nicolas L., Kanađanin Ronald Pereversoff, Čeh Radek Kaspar, Nijemac Andreas Strauss….
Svi oni imali su svoje, ali i opće motive obrane ljudi i borbe za pravdu i ideale, kao što su se borili stranci u drugim vojnim formacijama. Ponajprije Rusi na strani srpske vojske, odnosno uglavnom mudžahedini na strani Armije BiH, piše Večernji list BiH.
Pobili stražu
Kako piše Borna Marinić za portal domovinskirat.hr, Rowley je rođen u Kanadi 1961. godine, a u obranu Posavine uključio se u svibnju 1992. kada je pristupio 2. bojni 108. brigade HVO-a Ravne - Brčko u kojoj se tada već nalazio velik broj stranaca. Poginuo je u mjestu Ceriku. Osvajanje Cerika za hrvatske snage bio je nevjerojatan uspjeh jer im je to mjesto predstavljalo veliku patnju. Blokiralo je cestu za Srebrenik, a Srbi su Hrvate iz njega konstantno granatirali. Cerik je bilo posebno teško mjesto za ratovanje jer je Srbima bila iznimno važna točka za držanje koridora otvorenim. Kako svjedoče preživjeli pripadnici HVO-a, uzeli su ga zajedno s Armijom BiH i to je za njih bio vrhunac cijelog ratovanja.
“Nažalost, noć poslije Srbi su pristigli sa specijalnom postrojbom, pobili stražu i zauzeli ga natrag. Iznova smo krenuli osvajati Cerik, no ovog puta bilo je drugačije. Sačekali su nas, napravili dobru zasjedu, vatrom iz teških strojnica. John Rowley je pogođen, Dave Duxbury i ja već smo se oprostili od života gmižući kroz travu. No, Haydock i momci učinili su stvarno sjajan posao zadržavši Srbe dok smo se povlačili i dok su izvukli ranjenog Johna i došli po nas, već potpuno iscrpljene. Oni su se, jedan po jedan, vratili na naše pozicije i pokrili nam izvlačenje. Ozljede su za Rowleyja bile preteške”, svjedoče o tome događaju branitelji, piše portal domovinskirat.hr.
Rowley je pokopan u vrlo opasnim okolnostima, u Donjim Laništima na katoličkom groblju koje pripada župi Ulice. Pogreb Johna Rowleyja njegovu suborcu, također stranom dragovoljcu Gastonu Bessonu ostao je u sjećanju kao jedan od “najljepših” pogreba u ratu. “Pokopan je u jednom sasvim malom selu, smještenom na vrhu brežuljka usred borova. Pozdrav ‘na mjestu mirno’ kraj njegova groba trajao je dobrih deset minuta. Top je u daljini zagrmio, a zrake izlazećeg sunca polako su zagrijavale naša ukočena tijela. Mislio sam o svima onima koje smo već zakopali u zemlju. Lista je bila duga”, napisao je Besson koji sada živi u Hrvatskoj u Puli.
Rowleyjev lijes na posljednji ispraćaj ponijeli su suborci iz 2. bojne 108. brigade HVO-a Radek Kaspar, Steve Haydock, Joe Forstye, Ronnie Pereversoff, Gaston Besson i Tom Woods. U Hrvatskoj se na strani branitelja borilo 545 stranih dragovoljaca, a u BiH je ta brojka daleko veća.
Kozaci, mudžahedini
Posebno zbog stranih boraca mudžahedina koji su pristigli iz islamskih zemalja iz cijeloga svijeta. Borili su se u nekoliko postrojbi, a najpoznatija je bila El Mudžahid pri 7. muslimanskoj brigadi Trećeg korpusa Armije BiH. Više tisuća takvih boraca moralo je napustiti BiH, no vlasti u Sarajevu dale su im osobne dokumente BiH. Na srpskoj strani su se borili ruski dragovoljci, a najpoznatiji su bili kozaci. Postoji i posebno groblje za ove vojnike poginule diljem BiH, a pokopane u Višegradu. •
