Bosna i Hercegovina jedna je od 55 država svijeta čijim sportašima na nedavno završenim 33. Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu nije pošlo za rukom osvojiti ni jednu medalju, piše Večernji list BiH.
Od zemalja Starog Kontinenta u društvu onih koje su ostale bez olimpijske medalje uz BiH su još samo Andora, Malta i Monako. No, to ne znači da se olimpijskom medaljom nisu okitili brojni sportaši koji imaju veze s BiH, koji iz nje vuku korijene.
Kruna karijere
Jedna od njih je i Marianna Tolo, članica ženske košarkaške reprezentacije Australije. Ova 35-godišnjakinja, vrlo uspješna košarkašica, rođena je u Mackayu u Australiji, Queensland, a s visinom od 1,96 metara jedna je od najviših australskih košarkašica. Marianna Tolo, igračica centra, sa svojom je ekipom na Olimpijskim igrama u Parizu osvojila brončanu medalju. Njezin sportski put popločan brojnim odricanjima, ali i izvanrednim sportskim rezultatima počeo je na australskom Sveučilištu Canberra Capitals, trenutačno je dio tima Bendigo Spirit, a biti dio ženske košarkaške reprezentacije Australije i osvojiti olimpijsku medalju kruna je njezine karijere koja će još potrajati.
Uz odlike vrhunske sportašice, Mariannu Tolo krasi i ponos na podrijetlo svojih roditelja koji su iz središnje Bosne. Otac Mijo je iz Rakove Noge u Kreševu, a majka Ružica iz Šantića u Vitezu. Mijo Tolo ovih je dana u posjetu rodnome mjestu te nam je kratko opisao razloge svoga odlaska u Australiju, sada već davne 1971. godine kada je, poput većine, otišao u svijet trbuhom za kruhom.
- Moj je plan bio otići na nekoliko godina, zaraditi i vratiti se. No, ostao sam, uskoro mi se pridružila i supruga Ružica, a u Australiji su rođena moja djeca, najstariji Adam pa Marianna i Kate. Australija je prekrasna i bogata zemlja, ali tako lijepe zemlje kao što je BiH nema na cijelome svijetu. Obišao sam ih puno, od Novog Zelanda, Australije do Amerike. Takve prirode, brda, zelenila nema nigdje - kaže nam otac brončane olimpijke Mijo Tolo.
Ljubav prema svome Kreševu, središnjoj Bosni i BiH prenio je i na svoju djecu. Najstariji sin Adam privremeno je živio u Hrvatskoj kako bi naučio materinski jezik, redovito posjećuje rodbinu u Lepeničkoj i Lašvanskoj dolini, baš kao i njegove sestre Marianna i Kate. Marianna svaku priliku koristi kako bi posjetila rodni kraj svojih roditelja, ali i Hrvatsku, u kojoj je ljetovala po povratku s Olimpijskih igara. Zanimljivo je da rado traga i za dragim kamenjem, baš poput Kreševljaka koji imaju u BiH jedinstven sajam minerala, dragog i poludragog kamenja.
- Nerijetko Marianna s krampom u ruci traga za dragim kamenjem kojeg, kao i zlata i opala, ima u Australiji, ovisno u kojem dijelu živite. Nama su nalazišta dragog kamenja 200-tinjak kilometara od mjesta u kojem živimo, što i nije neka udaljenost za pojmove Australije. Zna povesti svoje kolegice koje s njom igraju košarku, naravno, one koje s njom dijele i ljubav prema traganju za dragim kamenjem. Marianna, iako rođena u Australiji, jako je vezana uz BiH, Kreševo i Vitez, gdje, kad god ima priliku, rado navrati - kazao nam je njezin otac Mijo.
Iako je zagazio u osmo desetljeće života, Mijo boravak u rodnom kraju koristi za obilazak obližnjih brda i planina. Pješačenje mu je hobi, a klima na koju se žale stanovnici njegove rodne BiH daleko je, kaže, ugodnija nego u Australiji. Spas od ljetnih vrućina nalazi u brdima iznad Kreševa kojima je hodao i kao dječak, deveto dijete u obitelji, kojega je život poput mnogih odveo daleko od rodnog kraja.
Uspjeh pripisuje i podrijetlu
Kći Marianna, kaže nam, brončanu je medalju osvojila igrajući za Australiju, ali dio uspjeha pripisuje i svojim srednjobosanskim korijenima, Kreševu i Vitezu koji, za razliku od ostatka BiH, mogu kazati da imaju svoju brončanu olimpijku.
