Na sjeveru Hercegovine, na području općina Jablanica i Konjic, šest je katoličkih župa: Konjic, Glavatičevo, Obri, Podhum-Žitače, Solakova Kula i Jablanica.
Teška stradavanja u ratu
Sve su one u Domovinskom ratu teško stradale - uz velik broj poginulih i ranjenih, spaljene i porušene kuće, stanovništvo je prognano i do danas praktički nema povratka. Prije mjesec dana, točnije na blagdan Male Gospe, svoje zaštitnice, župa Jablanica je proslavila i obilježila 100. obljetnicu svoga utemeljenja i djelovanja. Misno slavlje predvodio je mostarski biskup Ratko Perić, u koncelebraciji sa župnikom Jablanice don Milom Vidićem. Tada je biskup u svojoj propovijedi predstavio sliku župe, ističući crtice iz njezine prošlosti i sadašnjosti. Iznio je podatak da je prema popisu u Sumarnome defteru Bosanskoga sandžaka iz 1485. godine u Jablanici bilo 68 kućanstava, četiri neoženjena, svi žitelji su bili kršćani, osim tri muslimana. Ne zna se točno kad je Jablanica pala pod Turke, no s njihovim osvajanjem dolazi do islamizacije stanovništva, pa je prema popisu iz 1516. godine Jablanica imala 40 kršćanskih domaćinstava i isto toliko muslimanskih, 17 neoženjenih, od toga 12 muslimana. - Većina je kršćana svoju vjeru mijenjala pod prisilom, jer su Turci srušili sve crkve i križeve, a one kršćane koji su prihvaćali islam, oslobađali bi od vojske, od poreza i drugih nameta i tako favorizirali islamizaciju. Bio je to teški križ za kršćane toga vremena, jer mijenjanjem vjere udara se u životni identitet jednoga naroda – rekao je, među ostalim, biskup Perić. Podsjetio je da je u Drugom svjetskom ratu župa izgubila 73 člana, u Domovinskom ratu 25, a posljedice su takve da danas broji manje članova nego prigodom svoga ustanovljenja, a 15 puta manje nego 1991. godine, uoči posljednjega rata. Župa Jablanica je utemeljena 1917. godine, odvojivši se od župe Konjic. Župljani su starije životne dobi, prosječna starosna dob je viša od 70 godina. - Svega četvero župljana je u radnome odnosu, većina živi od mirovina. Dobrim dijelom djeca se brinu za svoje starije, a i župa, koliko može i kako može. Raseljeni su diljem svijeta, dio se nastanio u novoosnovanim naseljima po Hercegovini, ali velik dio je odselio u Hrvatsku i inozemstvo. Nažalost, djece nema, tako da nema ni krštenja, prvopričesnika i krizmanika, a u godinu dana bilo je četvero umrlih. U povodu 100. godišnjice izdana je monografija pod naslovom “Župa Jablanica”. Na njoj je radilo 17 autora. - Naši Ljudi dolaze, obilaze svoju rodbinu koja još živi ovdje, no i to je sve manje. Kuće su obnovljene, ali rijetki su koji se odluče na povratak. Poručio bih im da budu hrabri i odvažni, da se ne boje izazova vremena te da vole i cijene svoj zavičaj. Bilo je u povijesti i težih trenutaka, stoga treba biti strpljiv i čvrsto vjerovati da će Bog učiniti ono što je najbolje - govori vlč. Mile Vidić.
Želja za ostankom
U Jablanici živi samo dvoje mladih Hrvata: Nikolina Mlikota, koja studira u Mostaru, i Tomislav Rajič, bogoslov na studiju u Sarajevu. - Živim u Jablanici s mamom i tatom, u obiteljskoj kući u naselju Kolonija. Imam brata i dvije sestre, oni su udani i oženjeni, brat živi u Šibeniku, jedna sestra u Mostaru, druga u Rami. Studiram sestrinstvo na Zdravstvenom fakultetu, treća sam godina. Troškove studiranja financiraju mi roditelji, a imam i stipendiju općine Jablanica od 100 KM mjesečno. Mama radi u poduzeću Granit u Jablanici kao računovođa, tata je u mirovini. Radila sam ljetos u jednom restoranu u Tisnom pet tjedana, satnica je bila 25 kuna, zaradila sam nešto za svoje potrebe. Kad završim studij planiram ovdje naći odgovarajući posao, ne bih voljela ići vani. No, želim napredovati u obrazovanju i struci, ako bi to bilo moguće u BiH rado bih ostala, a ako ne, Bože moj - široko je nebo, otišla bih u Hrvatsku ili negdje u Europu - razmišlja 21-godišnja Nikolina Mlikota.
