Godina je 2030. Vremešni, sijedi čovjek polako hoda prema zgradi zagrebačkoga Županijskog suda. Nekada je bio najmoćniji čovjek Hrvatske. Ili jedan od najmoćnijih. Vodio je veliku kompaniju o kojoj je ovisila cjelokupna hrvatska ekonomija. Tijekom godina njegov i poslovni i privatni život bili su obavijeni velom tajne. S obitelji je živio u raskošnoj vili u podsljemenskoj zoni. U javnosti je rijetko istupao. Baratao je milijardama kuna i bio je nedodirljiv. A onda je praktički preko noći ostao bez svega. Potkraj 2017. policija mu je pokucala na vrata vile. Njegov se svijet urušio. Ostao je bez ugleda, novca, kompanije.

Po sudovima se, zbog po njemu smiješne optužbe da je svoju tvrtku oštetio za 1,1 milijardu kuna, vuče već 10-ak godina. Sve to vrijeme, svakome tko ga hoće slušati, tvrdi da nije mogao oštetiti nešto što je 40 godina stvarao i što mu je na koncu jedna od HDZ-ovih vlada jednostavno otela. Da bi to mogli učiniti, čak su donijeli zakon, iz kompanije izbacili njega i njegovu obitelj. I dok hoda prema zgradi suda, gdje će doznati što je sud nakon sati i sati rasprava utvrdio, osjeća se poraženim. Njegovi sinovi, koji su s njim suoptuženi, sada su već u srednjim godinama. Neki od ostalih suoptuženika davno su priznali krivnju te su se nagodili s tužiteljstvom, drugi su se ozbiljno razboljeli pa su postupci u odnosu na njih razdvojeni.

On, njegova kompanija i nepravomoćna presuda koja će mu za koju minutu biti izrečena, sada ne zanima nikoga. Pa ni onog premijera kojeg je godinama javno prozivao tvrdeći da mu je u kriminalnim kombinacijama oduzeo tvrtku... Gore navedeno kratak je, doduše u ovom trenutku imaginiran, izlet u vjerojatnu budućnost afere Agrokor. Jer kako nas je do sada naučila sudska praksa, VIP predmeti, i puno manji od Agrokora, po sudovima se iz ovih ili onih razloga povlače godinama. I to im je svima zajedničko. A svi i počinju na isti način. Policijom koja ranom zorom kuca na vrata dojučerašnjeg uglednika, uhićenjem pod svjetlima medijskih reflektora, sočnim detaljima inkriminacija u kojima se detaljizira uglavnom gospodarski kriminal u kojem se šteta mjeri desecima, pa čak i stotinama milijuna kuna. Dojučerašnji uglednik, koji je mislio da ga moć, ugled, bogatstvo ili partijska knjižica zauvijek štite od kandži hrvatskog pravosuđa, nije ni trepnuo, a već se našao iza zidina Remetinca. I dok njegovi odvjetnici ubrzano pokušavaju shvatiti kako da mu uz milijunsku jamčevinu osiguraju obranu sa slobode, tužitelji provode istragu, prikupljaju dokaze, gomilaju stranice spisa...

U nekom trenutku istraga bude okončana podizanjem optužnice, nakon čega kreće hod po trnju svih upletenih u slučaj. Obrane koriste sva sredstva legalne opstrukcije postupka koje im zakon omogućava, a sve ne bi li odgodili potvrđivanje optužnice te početak suđenja. Kada suđenje jednom počne, u predmetima kakva je Agrokor, čak i uz maksimalnu disciplinu svih sudionika postupka, ono traje između tri i pet godina. I izricanjem nepravomoćne presude suđenje nije okončano jer se presuda treba pisano obrazložiti, poslati strankama koje će se žaliti, a zatim se cijela priča seli na Vrhovni sud. Kojem često treba još pokoja godina da odluči o žalbama. Ako nepravomoćnu presudu potvrdi ili neznatno izmijeni, cijela je priča okončana. No problem nastaje ako Vrhovni sud presudu ukine jer to znači ponovljeno suđenje koje će vjerojatno opet potrajati godinama. I tako korak po korak, pokaže se da je svaki predmet koji se bavi gospodarskim malverzacijama rak-rana našeg pravosuđa te da se već na početku istrage sa sigurnošću može prognozirati da neće biti pravomoćno okončan u sljedećih 10-20 godina.

Da takva sudbina čeka i slučaj Agrokor, još je u studenome 2017., kada su osumnjičenici u tom predmetu tek bili uhićeni, prognozirao Anto Nobilo, branitelj tada uhićene, a sada optužene Piroške Canjuge. Tijekom proteklih godina Nobilo je svoje prognoze u više navrata ponovio i argumentirao, a to su činili i drugi branitelji u tom slučaju. Odvjetnik Ljubo Pavasović Visković tako je, nakon što je neki dan podignuta optužnica koja ima gotovo 450 stranica, cijeli spis nazvao invalidnim, također upozorivši da će se po sudovima vući godinama. I u pravu je jer osim Ivice Todorića u postupku je optuženo još 14 osoba. Spis već sada ima više od 80.000 stranica, istraga je trajala gotovo tri godine i na nju je utrošeno oko 11,5 milijuna kuna. Optuženici i njihovi branitelji optužnicu će dobiti za 10-ak dana, a Renata Pražetina Kaleb sutkinja je zagrebačkog Županijskog suda koja će odlučivati o pravomoćnosti optužnice.

No sjednica optužnog vijeća teško da će biti zakazana prije kraja ove ili početka iduće godine. I kada bude zakazana, teško je očekivati da će odmah biti potvrđena. Naime, praksa je do sada pokazala da obrane legalno opstruiraju postupak, što im zakon omogućava, pa na sjednicama optužnih vijeća traže izdvajanje nezakonitih dokaza. Uglavnom se radi o zahtjevima za izdvajanjem snimki tajno snimljenih razgovora i iskaza svjedoka koji su tijekom istrage ispitani u tužiteljstvu bez nazočnosti odvjetnika, što je sukladno ZKP-u. U ovom slučaju obrane neće moći povući ta dva aduta jer snimki tajno snimljenih razgovora, koliko je zasad poznato, nema. Što se tiče ispitivanja svjedoka, tužiteljstvo je tome doskočilo još na početku istrage te je omogućilo braniteljima optuženika da nazoče ispitivanjima svjedoka, a ispitana su 84. No ako obranama nisu problematične tajne snimke jer ih nema te iskazi svjedoka jer su slušali što iskazuju, problematično im je knjigovodstveno-financijsko vještačenje. To je vještačenje vjerojatno najbitniji dokaz u aferi Agrokor jer se u njemu na 400 stranica objašnjava kako su Todorić i njemu podređeni godinama svjesno krivotvorili godišnja financijska izvješća prikazujući da Agrokor posluje s dobitkom što, smatra tužiteljstvo, nije bila istina. Osim toga, u njemu je detaljno naznačeno i kakve je financijske vratolomije unutar koncerna Agrokor izvodio Todorić, ali i kako je Agrokor plaćao privatne troškove članova obitelji Todorić. To vještačenje radila je poljska revizorska tvrtka KPMG jer u Hrvatskoj nije bilo dovoljno stručnih osoba za njegovu izradu. Plaćeno je oko 10 milijuna kuna, a obrane smatraju da je tu riječ o sukobu interesa jer je KPMG radio i neke financijske poslove za Agrokor nakon što ga je preuzela izvanredna uprava, odnosno nakon što je Todorić, sukladno lex Agrokor, izvlašten iz vlastite tvrtke.

Obrane će zato gotovo sigurno na optuženom vijeću tražiti da se to vještačenje izdvoji kao nezakonit dokaz, a bez obzira na to hoće li to sud prihvatiti ili ne, strana koja ne bude zadovoljna odlukom optužnog vijeća imat će pravo žalbe. Spis će se tada preseliti na Vrhovni sud, kojem će onda opet trebati koji mjesec dok odluči o žalbi. U tom ping-pongu između zagrebačkog Županijskog suda i Vrhovnog suda koji slijedi mogla bi proći i cijela iduća godina, što onda dovodi do toga da će suđenje teško početi prije početka 2022. A kada konačno i počne, teško da će trajati manje od pet godina. Tko ne vjeruje u ovakav rasplet afere Agrokor, koja je već proglašena megaprocesom, neka samo pogleda što se događalo u aferi Spice. U svoje vrijeme i to je bila megaafera koja se bavila gospodarskim kriminalom u Podravci.

Optužnica protiv Damira Polančeca, bivšeg ministra gospodarstva u Vladi Ive Sanadera, Podravkinih menadžera Darka Marinca, Zdravka Šestaka, Josipa Pavlovića i Saše Romca, poduzetnika Milana Horvata i Srđana Mladinića te odvjetnika Zorana Markovića podignuta je u rujnu 2010., a suđenje je počelo u lipnju 2011. USKOK je Polančeca i ostale teretio za zloporabe teške oko 300 milijuna kuna tvrdeći da su preuzimanjem dionica pokušali ovladati Podravkom. Obrana je pak tvrdila da su svojim postupcima spašavali Podravku od neprijateljskog preuzimanja. I ta je optužnica brojila oko 300 stranica, spis je do kraja suđenja, koje je trajalo pet i pol godina, imao gotovo 50.000 stranica, a nepravomoćna presuda donesena je u srpnju 2016. Tom su presudom Polančec, Horvat, Romac i Marković oslobođeni optužbi, dok je Marinac osuđen na dvije godine zatvora, Šestak na 10 mjeseci zatvora, Pavlović na devet mjeseci zatvora, a Srđan Mladinić na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora.

Da bi na 680 stranica napisao obrazloženje svoje presude, sucu Siniši Pleši trebalo je malo više od godinu dana pa je obrazloženje nepravomoćne presude na Vrhovni sud stiglo potkraj 2017. Od tada su prošle gotovo tri pune godine, a Vrhovni sud još nije zakazao javnu sjednicu, a kamoli odlučio o žalbama stranka pa se 10 godina od pokretanja te istrage i podizanja optužnice još ne zna je li priča u aferi Spice pravomoćno okončana ili će Vrhovni sud ukinuti tu presudu te vratiti predmet da se dodatnih 10 godina povlači po hrvatskim sudovima. S obzirom na to da je Agrokor, ako ne činjenično, a onda barem financijski, puno kompleksnija priča od Podravke, nema sumnje da Todorića i njegove suoptuženike čeka dugogodišnji pravosudni proces. Doduše, netko od njih možda u međuvremenu zaključi da se svime time ne želi gnjaviti pa prizna to za što ga tužiteljstvo tereti i tako isposluje nagodbu. To bi za neke optuženike vjerojatno bio elegantan izlaz iz ove komplicirane priče jer bi, priznanje krivnje i nagodba s tužiteljstvom, vjerojatno bili honorirani manjom, pa čak i uvjetnom kazanom. Optuženik koji bi se odlučio na ovakav potez svoju bi kaznu odslužio puno prije okončanja cijelog postupka, a tijekom suđenja u sudnici bi se vjerojatno ipak pojavio, ali kao svjedok.

Razmišlja li koji od optuženika o takvom potezu, nije poznato, no gotovo je sigurno da Todoriću takvo što neće pasti na pamet. On od početka smatra da nije napravio ništa loše, da je Agrokor bila odlična tvrtka koja mu je oduzeta u političko-kriminalnoj zavjeri. Iako, suprotno Todorićevim tvrdnjama, on nije žrtva političkog progona, slučaj Agrokor ipak nije lišen utjecaja politike. Bivša Plenkovićeva Vlada kompaniju o kojoj je ovisila cijela hrvatska ekonomija te 40.000 radnih mjesta odlučila je spasiti donošenjem posebnog zakona.

No upletanje države u spašavanje privatne kompanije moralo bi biti transparentno, što nije bio slučaj. Račun za sve repove koji su se oko lex Agrokor vukli na koncu je isporučen Martini Dalić, koja je morala otići iz Vlade, dok se bivša Todorićeva tvrtka restrukturirala te nastavila poslovati kao Fortenova. Radna mjesta i hrvatska ekonomija su barem zasad spašeni, a tko će spasiti Todorića, pitanje je na koje odgovor nećemo dobiti sljedećih 10-20 godina. A tada će biti malo onih koji će se uopće sjećati i kada i kako i zbog čega je počela afera Agrokor.
 

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane