Invalidne osobe u Velikoj Kladuši i problemi s kojima se godinama suočavaju na margini su zanimanja vlasti ove općine na zapadnima vratima BiH i pragu Europske unije.
Problematiku invalidnih osoba predstavljaju arhitektonske barijere u gradu od kojih su veće one u glavama općinskih dužnosnika koji nisu ništa poduzeli na provedbi zakonskih propisa u gradu, a za što je prošao ostavljeni rok od pet godina.
Fišića most
Upravo zbog sramotnog odnosa vlasti kojoj nije stalo do njezinih sugrađana u kolicima, pozvali su nas Hasan Pajo Mujkić iz Fišića Klanca i njegov kolega Samir Šehić iz Širokoga Potoka u Trnovima, oba u invalidskim kolicima, te nam pokazali Fišića most preko kojega je gotovo nemoguće prelaziti.
Odgovorni za funkcioniranje u mjesnoj zajednici Velika Kladuša poduzeli su niz aktivnosti prema Općini da se barem privremeno riješi problem prelaska preko mosta za četvoricu Kladuščana u kolicima s ovoga područja.
Uz problem prelaska preko mosta koji, osim velikog broja mještana Trnova i okolnih naselja, koriste i drugi građani, a nekad je pokraj mosta postojala i gradska tržnica, tu su i drugi problemi.
Ova lokacija, koja bi trebala biti velikokladuško izletište, postala je smetlište, i to najopasnijih vrsta životinjskoga otpada, leglo pasa lutalica i mjesto zaraze. Ovakav otpad privlači pse pa četiri invalida u kolicima, uz sve ostalo, imaju problem s psima, lošim cestama i nesnošljivim mirisom. Ovo što građani čine, sasvim sigurno će nastaviti jer ih u tomu nitko ne sprečava.
- Sit gladnoga ne razumije, reče jedan od invalida u kolicima te dodaje kako su invalidi već dulje vrijeme na margini zanimanja općinske vlasti Velike Kladuše.
Nesnosan miris
Nakon što su nam Hasan i Samir pokazali sve barijere s kojima se susreću svaki dan, Hasan nam je poslao poruku kako tijekom dana nije mogao prijeći preko Fišića mosta.
Ova činjenica nas je potaknula da sami, bez znanja invalida i rukovodstva mjesne zajednice, pozovemo humane i dobre ljude da pomognu ovim invalidima nabavom potrebnih daski koje bi privremeno riješile ovaj (ne)riješiv problem, zapravo problem koji vlasti Velike Kladuše na čelu s Edinom Behrićem ne žele riješiti.
Nekoliko žitelja koji su prolazili mostom dok smo pisali ovu priču kazali su kako su zaboravljeni i odsječeni od ostatka grada iako im je on stalno pred očima.
Loše cestovne veze otežavaju im obavljanje svakodnevnih poslova, a uslijed kišnih dana kad voda preplavi most, put do grada postaje gotovo nemoguća misija. Neki čak kažu kako su na neugodan miris već naviknuti.•
