Nećemo ponavljati da je Hercegovina relativno malo, ali raznovrsno područje. Jedna od novina do koje smo ovih dana došli je i podatak da su sve do zadnjeg rata, odnosno prve polovine devedesetih godina prošlog stoljeća, jedno od staništa bjeloglavog supa bile Crvene stijene iznad Orahova Dola u općini Ravno, piše Večernji list BiH.
Vihor rata
Pucnjava i udari topništva jednostavno su preostale ptice na tom području odveli u nepoznatom smjeru. Nikola Burum koji živi u Dubrovniku, a zbog stoke koju drži na slobodnoj ispaši gotovo svakodnevno dolazi u rodni Orahov Do, kaže da ih nakon rata nije vidio:
- Goleme su to ptice bile, nema šanse da ih ne bih zapazio da ih još ima ili da povremeno dolaze - kaže Nikola pa, prisjećajući se života s orlovima na Crvenim stijenama, koje se uzdižu gotovo okomito iznad sela okruženog brdima, nastavlja: - Kad bi letjeli iznad glave, kao da se oblak navuče. Uz lešine, znali su oni, valjda kad su bili gladni, i po koje janje uzeti. One naše pramenke bile su male ovce, pa mali i janjci, zaletjeli bi se i uzeli ga kao od šale - konstatira Nikola te dodaje da sada, kako stvari stoje, "sigurno ne bi nikome smetali, ali nema ih više".
Prije petnaestak godina medijski odlično praćen bio je pokušaj vraćanja "strvinara", kako još bjeloglave supove zovu, na područje Blagaja, gdje im je također bilo jedno od staništa u Bosni i Hercegovini. Koliko znamo, taj višegodišnji projekt na kraju nije bio uspješan. Međutim, dojam je, da se nešto slično pokušalo u Orahovu Dolu, uspjeh bi bio zajamčen. Jer riječ je o prodolini koja se pruža od Zavale do Slanog na moru. S obzirom na to da su ti prostori rijetko naseljeni, da se ni poljoprivreda nakon rata nije oporavila, što je važno zbog prskanja radi zaštite od štetočina, kojima se hrane sitnije ptice i glodavci koji povremeno ugibaju, a u lancu su prehrane supova. Zapravo, moglo bi se zaključiti da su upravo Orahov Do i Crvene stijene idealno mjesto za povratak ovih golemih ptica. Povratak supova u perspektivi bi čak upotpunio turističku ponudu tog dijela juga Hercegovine koji može očekivati turistički "bum" završetkom prometnice Slano - Zavala, na kojoj su počeli radovi. Naime, u sastavu turističke ponude u Španjolskoj, koju su lani pohodila 84 milijuna (!) turista, je i promatranje orlova. U Španjolskoj, Maroku i Alžiru, prema podacima s Wikipedije, živi oko 8100 parova bjeloglavog supa.
Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 do 2,80 metara. Dužina ove ptice je oko 100 centimetara, a može dosegnuti težinu od 6 do 13 kilograma. Prema Wikipediji, supovi se hrane isključivo uginulim životinjama, što se baš ne uklapa u ono što smo čuli od gospodina Buruma, međutim, moguće je da glad mijenja "jelovnik" ili da su na taj prostor povremeno "navraćali" i drugi orlovi koji preferiraju konzumaciju svježeg mesa. Inače, bjeloglavi sup je ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada porodici strvinara starog svijeta, kako se navodi u Wikipediji. Žive od 30 do 40 godina, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje impozantnih od 110 do 120 dana. Vjerni su svom staništu, često lete u jatima, pa otud i dojam, kada nalete, da "oblak" sakrije sunce. U Hrvatskoj se na otoku Cresu nalazi Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli, kojim upravlja Javna ustanova "Priroda".
Turistička atrakcija
Valja reći da su, valjda i zbog bjeloglavih supova, Crvene stijene opjevane i u narodnim pjesmama tog kraja. Jednu od njih čuli smo od Nikolina brata Bože: "Orov Dole i Crvene stijene, Boškovića stare uspomene". Naravno, misli se na Ruđera Boškovića čiji se otac Nikola iz Orahova Dola preselio u Dubrovnik.
