Tijekom ovotjednog posjeta Bosni i Hercegovini, koji je bio dominantno povezan s porukama o stabilnosti, očuvanju integriteta zemlje i njezina suvereniteta, glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte prenio je još teže poruke koje, čini se, nitko nije želio čuti. A tiču se potrebe daleko većeg izdvajanja u vojne kapacitete nego što je sada slučaj, piše Večernji list BiH.
Iako je jako dobro informiran, predstavnici vlasti BiH izvijestili su sugovornika na jednome od susreta kako zemlja izdvaja jedva 0,7 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), što je ispod svake razine. Na sastanku je istaknuto kako BiH treba dosegnuti dva posto izdvajanja BDP-a, što pak predstavlja dramatičan skok od čak dva i pol puta više, što u sadašnjim ekonomskim, a ponajprije političkih okolnostima nije realno ostvariti. Naime, dva posto je minimum koji NATO smatra prihvatljivim za svoje članice ili one koje to kane postati.
Za BiH, koja je uvelike ovisna o vanjskim izvorima financiranja i koja se još uvijek nosi s posljedicama političkih podjela, ovakav zahtjev predstavlja ne samo vojni već i politički izazov.
Porast, ali...
Prema najnovijim podacima, bruto domaći proizvod (BDP) Bosne i Hercegovine za 2024. godinu iznosi oko 74,28 milijardi konvertibilnih maraka, što je otprilike 40,3 milijarde eura. Ako se uzme u obzir da BiH treba dosegnuti 2% izdvajanja za vojnu obranu, to znači da bi zemlja trebala investirati oko 1,49 milijardi KM u vojnu opremu, infrastrukturu i obuku - drastičan skok u odnosu na sadašnji iznos od svega 0,7% BDP-a, što bi iznosilo približno 388,75 milijuna KM za 2024. godinu. Za političke lidere u BiH ovo je velik izazov, a za samu zemlju može predstavljati ozbiljan pritisak na njezin proračun. S obzirom na apetite administracije Donalda Trumpa da zemlje članice trebaju izdvajati pet posto BDP-a, onda se dolazi do broja od čak 3,7 milijardi maraka. Za BiH, koja već nosi teret političkih nesuglasica među trima konstitutivnim narodima, smanjenje financiranja drugih sektora u korist obrane moglo bi izazvati još veće političke tenzije. Iako NATO inzistira na povećanju izdvajanja, političke stranke u BiH suočavaju se s izazovima u pregovorima o tome koji bi sektor trebao imati prednost u javnim ulaganjima. Jedan od glavnih problema BiH je pokušaj centralizacije, a s druge strane decentralizacije koja usmjeravaju resurse na različite razine vlasti, često izazivajući nesuglasice u pogledu prioriteta financijskih izdvajanja. Uzimajući u obzir da BiH kao država nema potpuno usklađene institucije, može biti vrlo teško postići konsenzus o tako važnom pitanju kao što su vojna ulaganja. Prema dostupnim podacima, proračun Ministarstva obrane BiH za 2024. godinu iznosio je 388,75 milijuna KM, što je smanjenje od 3,5 milijuna KM u odnosu na prethodnu godinu. Tijekom 2024. godine rashodi za obranu do rujna iznosili su 271,17 milijuna KM, a ako se usporedi s ukupnim proračunom institucija BiH za 2024. godinu, koji je iznosio 1,355 milijardi KM, rashodi za obranu činili su čak 20% ukupnog proračuna. Uzimajući u obzir da BiH treba izdašnija ulaganja u vojne kapacitete, jasno je da trenutačna izdvajanja nisu dovoljna za postizanje NATO-ova standarda. Takvi proračuni, iako dovoljni za osnovnu funkcionalnost Oružanih snaga BiH, ne omogućuju ozbiljnu modernizaciju, a kamoli postizanje interoperabilnosti s vojnim snagama NATO-a. BiH se nalazi u situaciji gdje mora nastaviti ulagati u vojnu infrastrukturu, oklopna vozila, raketne sustave, protuzračnu obranu, informatičke sustave i druge kritične komponente kako bi postigla vojnu učinkovitost koja je u skladu s NATO-ovim standardima. To je skup proces koji zahtijeva dugoročno planiranje i značajna financijska ulaganja.
Značajan izazov
Da bi BiH postigla NATO standarde, potrebno je ulagati u nekoliko ključnih područja. Prvo, BiH mora ozbiljno investirati u modernizaciju vojne opreme. To uključuje nabavu borbenih zrakoplova, helikoptera, tenkova, oklopnih vozila, raketnih sustava i protuzračne obrane. BiH bi prema procjenama stručnjaka trebala ulagati od 2 do 4 milijarde eura kako bi obnovila svoje vojne kapacitete, jer je veliki dio vojne opreme zastario i ne udovoljava standardima koje zahtijevaju članice NATO-a. Uz to bi trebalo platiti za obuku vojnog osoblja, koja bi uključivala suradnju s drugim NATO članicama i sudjelovanje u međunarodnim vojnim vježbama. Također, s obzirom na potrebu za modernizacijom i obnovom vojne opreme, BiH bi morala uložiti značajna sredstva u razvoj održavanja tih sustava i opreme. Svi ovi procesi zahtijevaju dugoročne strateške planove i političku stabilnost unutar zemlje. BiH mora osigurati političku podršku za ovakve velike investicije, no bez međusobnog povjerenja između tri glavna konstitutivna naroda, postizanje konsenzusa o ovim pitanjima mogao bi biti problem. Za ostvarenje NATO-ovih zahtjeva, BiH će morati poduzeti daljnje političke reforme kako bi olakšala donošenje odluka i provedbu vojnih i sigurnosnih politika koje su usklađene s euroatlantskim standardima. Povećanje izdvajanja za obranu u Bosni i Hercegovini, i to na minimalno 2% BDP-a, predstavlja značajan izazov za zemlju koja je već suočena s teškom političkom i ekonomskom situacijom.
