Ne pretjerujemo, nego sudimo po onome što smo vidjeli za dva posjeta Vranjevu Selu, nadomak Neuma, gdje masline rastu kao - šuma, piše Večernji list BiH. Dok se u kultiviranom maslinarstvu zagovara obvezno navodnjavanje, ovdje je posve druga priča. Rastu iz ljutog krša. Bili smo iznenađeni prizorom, a Pero Čamo iz sela Duži, vlasnik dijela brdašca na kojem ima dosta maslina, kaže:
I brdo se zove - Masline
- Mislim kako u unutrašnjosti ljudi ne znaju za divlju maslinu koje na ovom području ima jako puno, samonikla je, tu se nalazi tisućljeće i više. Uglavnom, sama se sjemeni, sjeme raznose divlje životinje i ptice pa je sada ima u velikoj količini. I što je zanimljivo, rađa. Na ovoj, malo široj lokaciji su tri vrste, jedne su skroz sitne, kao plod od pšenice, druge su kao plod košćele, a treće su kao talijanske sorte - pendolino, leccino…, dosta krupne. Ljudi su ih prije sedamdeset i nekih godina, kada su dobro rodile, mljeli i prerađivali u maslinovo ulje koje je vrhunske kvalitete. Ovdje su od davnina, čak se ova cijela strana brda zove Masline, tako je i upisana - kaže nam Pero, dodajući kako ih, osim na njegovu, ima i na drugim imanjima.
- Zapravo, taj dio koji se zove Masline moje je obitelji i naših rođaka. Ima ih još više dolje prema polju, prema Blacu, tako da je više obitelji koje imaju posjede na kojima rastu divlje masline. Stariji ljudi nisu ih mnogo obrađivali, tada se živjelo više od stočarstva i duhana te drugih kultura. Nisu im pridavali pozornost. Sada se maslinarstvo više njeguje i pazi. Već nekoliko ljudi dolazilo je i od mene tražilo da im iščupam masline kako bi ih sadili kao oprašivače, a krupnije sorte neki su uzimali kako bi ih posadili u svoje maslinike i imali ih za preradu ulja - govori nam Pero, a nas zanima je li netko pokušao objasniti otkud na ovom mjestu divlje masline.
- Kako se dr. don Ivica Puljić pomalo bavio arheologijom i zavičajnim stvarima, on je našao u nekim povijesnim knjigama u doba Dubrovačke Republike, što je sačuvano u Kneževu dvoru u Dubrovniku, da su ih u doba Rimljana uzgajali u ljekovite svrhe. Prerađivali su ulje, pravili neke sastojke, kupke... - kaže nam. Dakle, ove bi se masline po srodnosti mogle povezati s dubrovačkima, pitamo.
- Da, samo što su ove divlje i izvorno su najstarije masline koje se mogu naći na ovim prostorima - kaže nam. Kako bismo provjerili dokle se masline penju uzbrdo, krenuli smo u izviđanje. To nije nimalo lako jer u Hercegovini nema oštrijeg kamenja od neumskog. Uz to, na terenu se "vodi borba" između masline, smreke, hrasta crnike, lovorike... Čudesno je vidjeti iz čega te masline rastu.
- One su samonikle. Vidjeli ste gore da ima stabala s više od metra promjera u kreku, panju, što znači da ona mora biti starija od tisuću godina kako bi to postigla na ovakvu terenu jer nije obrađivana, nije zalivana, niknula je baš iz onoga krša i čistoga kamena te je tako opstala. Nije bilo zanimanja za ovaj fenomen jer, kao što sam već kazao, ljudi su živjeli od drugih kultura, krečana, duhana, stočarstva... Maslina se sjekla za prehranu koza i ovaca, za ogrjev. Srećom, ona se obnovi iz panja - kaže nam, a mi zaključujemo: možda je i najstarije drvo u BiH.
Zašto ne i brendirati
Pred ovom pričom o divljim maslinama nižu se ideje. No, jedno je sigurno - BiH ima svoje autohtone masline. Treba to samo znanstveno "potkovati", razmišljamo naglas, a Čamo nastavlja:
- Može im se naći neko ime, malo ih kultivirati, malo im posvetiti pozornosti, možda i napraviti neki brend. Ako ljudi u drugim mjestima mogu napraviti neku lijepu turističku priču, zašto ne bismo i mi? Naći joj neko prikladno ime, da bude nešto autohtono domaće, izvorno - govori nam Čamo, a mi dodajemo kako su ovdje tri vrste maslina, pa im, znači, trebaju i tri imena. - Da, čak jedna ima krupne plodove, mogla bi se saditi - dodaje Pero.
Bilo kako bilo, očito je da Hercegovina ima svoje masline čije podrijetlo ne mora biti od Rimljana, možda je starije i od Grka.
