Uzdol se nalazi u istočnome dijelu općine Prozor-Rama. To je veoma lijep brdsko-planinski krajolik, bogat pašnjacima, šumama, izvorima, potocima, rječicama i savršeno mjesto za odmor. Udaljen je 10 km od Prozora s kojim je povezan solidnom asfaltnom cestom. Kao i u brojnim drugim mjestima u BiH, rat je i ovdje poremetio i prekinuo idilični seoski život ljudi. No, u Uzdolu na drastičan i tragičan način. U zločinu počinjenom 14. rujna 1993. godine ubijen je 41 Hrvat, od kojih 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Među ukupno 41 žrtvom, njih 33 su iz župe Uzdol. Učinili su to pripadnici Armije BiH. Osim toga, stradala su i materijalna dobra, kuće, gospodarske građevine, a stanovništvo je protjerano.
Priča o zločinu
Međutim, unatoč tragediji i stradanju, život na Uzdolu nije zamro, ognjišta nisu ugašena. U tome najveće zasluge ima uzdolski župnik don Miljenko Džalto. - Bilo je jako teško. Teško se bilo vratiti na ognjište gdje je pobijeno po petero u obitelji. Užas jedan. Ali, kao svećenik, kao osoba, dao sam sebe tome cilju. Nije bilo vode, struje, škole, telefona… Za tjedan dana 1997. prokopali smo cijelu župu kako bismo uveli telefone. Obnova župne crkve iznutra i izvana te župne kuće je dar naših iseljenih župljana. Iznimno veliku pomoć pružila nam je Vlada FBiH i njezino Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica koje je financiralo izgradnju Memorijalnog centra. Vrijednu i važnu pomoć dala nam je i Vlada Republike Hrvatske, primjerice za izgradnju ceste od Prozora do Uzdola dala je milijun i pol KM, a dobivali smo sredstva i za druge projekte i potrebe - objašnjava vlč. don Miljenko Džalto. Naglašava kako je u promicanju Uzdola, njegove tragične prošlosti i borbe za budućnost, veoma važnu ulogu imao HKUD “Uzdol” s kojim su imali jako velik broj nastupa u BiH, Hrvatskoj i Austriji. - Obišao sam Hrvatsku i gdje god sam mogao govoriti o zločinu i ovim ljudima u Uzdolu, govorio sam i govorio… U Zagrebu i više mjesta u BiH prikazivan je dokumentarni film “Uzdol 41” koji je napravila Hrvatska televizija, kojem sam ja producent, a njegova najvažnija uloga je da se zločin na Uzdolu ne zaboravi i nikad više ne ponovi. Nakana nam je staru crkvu obnoviti iznutra, imamo završenu projektnu dokumentaciju i studiju izvodljivosti te se nadamo da će nam u tome pomoći država Hrvatska. Ako naš nadbiskup kardinal Puljić proglasi Uzdol kao mjesto od posebnog pijeteta, on je to obećao i nadamo se da hoće, onda bi stara crkva postala crkva hrvatskih mučenika. Kao crkva u Udbini u Hrvatskoj. U njoj bi se slavile zavjetne mise za sve Hrvate katolike, Bosance i Hercegovce koji su život dali za svoj hrvatski narod i hrvatsku domovinu - s puno zanosa, ljubavi i energije govori uzdolski župnik vlč. don Miljenko Džalto. Kazimir Zelenika (58) je matičar u Uzdolu. On i supruga Marica imaju jedanaestero djece. Imali su dvanaestero, ali kći Jadranka, njegov otac Ivan i majka Ruža su ubijeni u obiteljskoj kući u zločinačkom pohodu 14. rujna 1993. godine. Djevojčica Jadranka je imala 12 godina, njezin djed Ivan 63, a baka Ruža 62 godine. - O zločinu sam svjedočio i u Haagu, ali za to nedjelo još nitko nije osuđen. Ne očekujemo ništa ni u budućnosti, ljudi gube nadu da će itko odgovarati. Pola ljudi koji su preživjeli masakr je pomrlo, vrijeme prolazi… Politika je u svemu kriva, predmet stoji u ladici, nekima nije u interesu da se taj zločin razriješi. Naša dva sina su oženjena, dvije kćeri udane, sedmero je s nama, idu u školu, dvije kćeri se školuju u Mostaru. Većina ljudi je bila na radu u Austriji i Njemačkoj, sad su u mirovini i to je glavni izvor prihoda. Veoma je važno što smo dobili cestu do Prozora, ne mislim nikud ići s Uzdola, ovdje ću živjeti do kraja života - odlučno će Kazo Zelenika. Stipo Kolakušić (56) živi u selu Ljubunci. Otac je šestero djece, pet kćeri i jednog sina, te djed dvoje unučadi. - Radim u Dubrovniku na građevini, uglavnom kao zidar, još od prije rata sam zaposlen u Hrvatskoj. Dvije kćeri su udane, a preostale tri rade sezonski na moru, dvije blizanke u Biogradu, a treća u Cavtatu u hotelu Albatros. Zajedno sa svojom djecom član sam našeg HKUD-a “Uzdol”. Sviram harmoniku, diple, dvojnice, frulu, ponekad i usnu harmoniku, a osim toga pjevam u HKUD-u i župnome zboru. Može se reći da je to obiteljska sklonost, nadarenost i tradicija, u folkloru mi je bio i otac. Zimus sam kupio kuću popola sa zetom u Kninu, ali ne mislim se nikad seliti iz Uzdola. Župnik don Miljenko nam je jako važan, sve što imamo dobili smo zahvaljujući njemu, a nema biskupa i kardinala u BiH i Hrvatskoj koji nije došao ovdje i slavio misu. Crkva i vjera su nam veoma važne, bez njih ne bismo opstali - bez dvojbe tvrdi Stipo Kolakušić. Zoran Piplica (40) s obitelji, suprugom i troje djece, živi na Uzdolu. Ranjen je u ratu, prima ratnu mirovinu iz Hrvatske i invalidninu iz BiH. - Supruga nije u radnom odnosu, međutim, radimo kod kuće na obiteljskom gospodarstvu. Držimo svinje, kokoši, imamo plastenik i vrt, uzgajamo povrće, mnogo toga prodamo. Uvjeti za život su se poboljšali u odnosu na prijeratno vrijeme, ali sada se znatno smanjio broj ljudi. Ipak, vjerujem da ćemo opstati, uvijek će netko ovdje biti. Kad bi se u Uzdolu, pa i u Prozoru, zaposlilo barem desetak ljudi iz Uzdola, to bi bila dobra osnova za budućnost i opstanak. Mnogo naših ljudi koji su se odselili i žive u Prozoru dolazi ovdje i obrađuje svoje njive - kaže Zoran Piplica.
Snaga Uzdola
Prije rata u uzdolskoj župi živjelo je 1400 stanovnika, a sada samo 356 u 120 obitelji. Rat ih je raspršio i danas žive u Prozoru i okolici Zagreba te jedan broj u Innsbrucku u Austriji. Ali, ne zaboravljaju svoje korijene. - Snaga Uzdola su naši iseljeni župljani. Poštuju i ponose se svojim korijenima. Nisu zaboravili svoj rodni kraj i zavičaj, redovito dolaze, ljeti se broj ljudi u Uzdolu utrostruči. Svaki župljanin je zavjetovan da najmanje pet puta u godini dođe: na Ivanjdan, crkveni god, za Uzvišenje Svetoga Križa, dan i obljetnicu zločina, te Božić, Uskrs i Svisvete. Toliko su odani i vezani za svoje ognjište i rodnu zemlju da ih neće nikad zanemariti i ostaviti - s vjerom i nadom govori o svojoj župi i župljanima uzdolski župnik vlč. don Miljenko Džalto.