Problematika nedostatka radne snage, a zbog koje su domaći poslodavci prisiljeni često i "uvoziti" radnike iz drugih zemalja, sa sobom povlači nekoliko suštinskih pitanja, a o čijemu odgovoru ovisi i uspješno prevladavanja problema. U ovom trenutku, određene su procjene, nedostaje oko 30 tisuća radnika u nizu sektora, od uslužnih do proizvodnih, no, osim tematike radnih dozvola za strance, domaće institucije ovo pitanje pokušavaju riješiti sve razrađenijim programima usavršavanja i obuke domaćih radnika, a u cilju da ih se zadrži u BiH, piše Večernji list BiH.
Poboljšanje obuke
Ravnateljica Federalnog zavoda za zapošljavanje Helena Lončar u razgovoru za Večernji list kaže kako je od suštinskog značaja poboljšavati obuku na samom radnom mjestu, kod poslodavaca. Drugim riječima, Federacija pomaže poslodavcima da obučava radnika u sklopu svojih tvrtki i to tako da im daje određene subvencije kako bi toga radnika onda nakon obuke mogli zadržati. Iduće godine, najavila je, planira se i dodatna podrška na razdoblje od godinu dana, a sve to kako bi se riješilo pitanje nedostajuće radne snage.
U ovoj pak godini Federalni zavod provodi program Obuka i rad 2022., a za njegovu realizaciju predviđena su sredstva u iznosu od 1,613.814,00 KM u skladu s financijskim planom za 2022. i procjenom za 2023. i 2024. godinu. Federalni zavod za zapošljavanje realizira program u suradnji sa županijskim službama za zapošljavanje, a isti se realizira u cilju povećanja konkurentnosti nezaposlenih osoba kroz obuku kod poznatog poslodavca, kao i osiguranja prilike za zapošljavanje. Programom je planirana obuka u konkretnom poslovnom okruženju za 500 nezaposlenih osoba, a od kojih će najmanje 300 zasnovati radni odnos kod poslodavca koji je organizirao obuku. Kroz potrebe konkretnog poslodavca, ali i za otvoreno tržište rada, potiče se rješavanje problema prilagođavanja radne snage i zadovoljavanje stvarnih potreba tržišta rada. Programom se sufinanciraju troškovi obuke i zapošljavanja, i to obuke u trajanju do tri mjeseca i zapošljavanja u trajanju od šest mjeseci (mjera A) te obuke u trajanju do tri mjeseca i zapošljavanja u trajanju od 12 mjeseci (mjera B).
Mjesečni iznos sufinanciranja obuke je 372,50 KM po osobi, a odnosi se na troškove naknade nezaposlenoj osobi u iznosu od 245 KM, porez na dohodak po stopi od 10% u skladu s propisima o porezu na dohodak, doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje za osobe osigurane u određenim okolnostima u iznosu od 3,00 KM u skladu s propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Tu je i nastava (praktična i teorijska), odnosno troškovi i naknade mentoru i predavaču, obrazovnoj ustanovi, korištenje opreme i repromaterijala, potrošna roba i materijali, stručna literatura i materijali, i to u iznosu od 100 KM.
Dvojno obrazovanje
Institucije pokušavaju na ovaj način stimulirati domaće poslodavce da uzimaju, obučavaju i onda zadržavaju obučene osobe u svojim tvrtkama, a kada je riječ o dugoročnim mjerama struka se slaže kako je nužno raditi i na reformi obrazovnog sustava-primarno kroz uvođenje modela dvojnog obrazovanja, a koji se pokazao iznimno uspješnim u zapadnim zemljama. Sinergija teorije i prakse, kao i podizanje razine koordinacije među obrazovnim institucijama, lokalnim vlastima i poslovnom zajednicom, ključni je dio odgovora na pitanje koje je postavljeno na početku teksta. Realizacijom takvih modela obrazovanja jasno je kako će se riješiti i pitanje deficitarnih zanimanja - primjer je VKV i KV kvalifikacija, gdje su dulje razdoblje najtraženiji šivači, varioci, tesari, zidari, bravari....
