Polaganjem vijenaca pred spomen-obilježjem u katoličkom gradskom groblju i misom zadušnicom za poginule, odvedene, nestale i stradale Hrvate Bugojna u bugojanskoj župnoj crkvi u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Brigade HVO-a Bugojno uz pokroviteljstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH Hrvati Bugojna 27. srpnja obilježit će 31. obljetnicu zločina i progona Hrvata iz Bugojna od Armije RBiH, piše Večernji list BiH.
Uz progon gotovo cijelog hrvatskog stanovništva iz Bugojna, Armija RBiH odgovorna je i za ubojstva više od 200 Hrvata Bugojna.
Mjesec najvećeg stradanja
Uz 100-tinjak poginulih i ubijenih u srpskoj agresiji na Bugojno, broj stradalih Hrvata Bugojna u proteklom ratu dosegao je 311. Ovogodišnja 31. obljetnica zločina i progona bugojanskih Hrvata prva je koja se obilježava nakon početka suđenja Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću, čelnicima bošnjačkog političkog i vojnog vrha, koje Hrvati Bugojna smatraju glavnim kreatorima i nalogodavcima zločina. Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna, i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH, u procesu koji je pred Sudom BiH počeo početkom travnja sudi se zbog ratnih zločina nad hrvatskim ratnim zarobljenicima koji uključuju i nasilna odvođenja logoraša u nepoznato te likvidacije pripadnika tzv. bugojanske skupine u kojoj je bio 21 ugledni predstavnik hrvatskog naroda u Bugojnu. Za tijelima 15 nasilno odvedenih i dalje se traga. U procesu Mlaći i Cikotiću dosad je svjedočilo desetak preživjelih logoraša. Na posljednjem ročištu održanom 16. srpnja iskaze su dali Željko Ištuk i Ilija Udovičić. Opisali su okolnosti zarobljavanja, boravka u logorima, a posebno odvođenja na prve crte obrane u Uskoplju, gdje bili izloženi kao živi štit prema položajima HVO-a te je većina ranjena. Inače, srpanj ratne 1993. godine mjesec je najvećeg stradanja Hrvata Bugojna u njihovoj povijesti. Za 15-ak dana Armija RBiH provela je plan etničkog čišćenja Bugojna od Hrvata, koji je uključivao progon hrvatskog stanovništva, ubojstva, logore, pljačku. Uvod u realiziranje plana progona Hrvata bila su ubojstva pripadnika HVO-a u Vučipolju i Vrbanji. U Vučipolju je 16. srpnja ubijen Stipo Gvozden, a dan poslije u Vrbanji iz zasjede Miroslav Telenta i Mijo Vučak. Navedena ubojstva označila su početak pakla tijekom kojeg će do kraja mjeseca mnogo brojnija Armija RBiH od Hrvata etnički očistiti Bugojno. Uz progon više od 15 tisuća od ukupno 16 tisuća Hrvata, koliko ih je u Bugojnu živjelo prije rata, Armija RBiH ubila je oko 200 Hrvata, od čega je blizu 70 civilnih žrtava. Zločine su pratile sustavne pljačke i uništavanje imovine u vlasništvu Hrvata, kao i katoličkih vjernih objekata. Posebno bolan dio plana etničkog čišćenja Bugojna bili su logori Armije RBiH. Bili su ih na deseci, a kroz njih su prošle oko dvije tisuće zarobljenika. Dobar dio njih u logorima, od kojih su najzloglasniji bili Bh. banka, Gimnazija i Stadion, proveo je punih osam mjeseci, sve do ožujka 1994. godine, kada su razmijenjeni. Mnogi nisu preživjeli torture bugojanskih logora, od izgladnjivanja i svakodnevnih premlaćivanja do nasilnih vađenja krvi i odvođenja na prve crte obrane na kojima su mnogi ranjeni kao dio živog štita. Posebno bolna tema za preživjele i obitelji logoraša je sudbina nasilno odvedenih i nestalih logoraša Bugojna.
Tajne ratnog dnevnika
Likvidirani su na Rostovu, gdje je bio stacioniran i odred “El Mudžahid” te se pretpostavlja da ta lokacija skriva i tijela većine od preostalih 15 nasilno odvedenih za kojima se još uvijek traga. Suđenje Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću trebalo bi konačno rasvijetliti njihovu sudbinu te obiteljima omogućiti da ih dostojno pokopaju. Žrtve zločina očekuje i proširenje optužnice kako bi Mlaćo i Cikotić odgovarali za sve ono za što ih preživjeli terete, a to je osmišljavanje plana etničkog čišćenja koji je uključivao progon, ubojstva i otvaranje logora za Hrvate u kojima su oni najugledniji, kako je zapisao u svome ratnom dnevniku Dževad Mlaćo, imali “poseban tretman”. Ogledao se u njihovoj likvidaciji i skrivanju tijela kao ključnih dokaza zločina, uz političku zaštitu kreatora i nalogodavaca koja je trajala više od 30 godina. Dulje traje samo agonija obitelji nasilno odvedenih i nestalih, kao i svih drugih žrtava zločina koje su osmislili i naredili upravo Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić
