Među naseljima općine Kreševo koja su teško stradala u nedavnim razornim poplavama i planinsko je selo Deževice, smješteno osam kilometara sjeverozapadno od Kreševa, na nadmorskoj visini od 911 metara. Deževice su ujedno i sjedište istoimene župe bogate povijesti, koje se u pisanim dokumentima spominje prije više od šest stoljeća, piše Večernji čist BiH.
U srednjem vijeku, za vrijeme bosanske samostalnosti, Deževice su bile varoš u kojoj su se nalazili trg, rudnik srebra i olova te su bile važno gospodarsko središte Kraljevine. U Deževicama je bila carina i dubrovačka kolonija, mjesto boravka dubrovačkih carinika, trgovaca i financijera rudnika srebra. Među sačuvanim pisanim dokumentima o Deževicama su i podaci o dvoru kralja Ostoje iz 1403., crkvi svete Jelene, Franjevačkom samostanu i rezidenciji, zatim Dubrovačkom sudu, koji datiraju iz 1408., potom knezu Deževica iz 1412. Vjeruje se da su Deževice postojale puno prije sačuvanih pisanih tragova jer su imale vrlo važnu ulogu u proizvodnji srebra i trgovini. U Deževicama je od 1435. do 1438. stolovao i fra Jakov Markijski, tadašnji vikar Bosanske vikarije, prve franjevačke zajednice na prostorima BiH.
Čudo u poplavama
Fra Jakov, koji je rođen u talijanskom Monteprandoneu, među pukom ovoga kraja ostavio je, čini se, najviše traga. Fra Jakova se posebno štuje u središnjoj Bosni, ali i u cijeloj BIH i izvan nje. Prema procjenama, svetište svetog Jakova u Deževicama godišnje posjeti i do 30 tisuća hodočasnika. Najbrojniji među njima su vjernici iz okolnih župa Lepeničke i Lašvanske doline. Mnogi od njih dolaze preko okolnih planina pješice te su Deževice među katoličkim pukom ovog kraja jedno od omiljenih hodočasničkih mjesta, oaza u koju rado dolaze zbog mira i ljepote mjesta, mnogi će svjedočiti, kao stvorenog za susret s Bogom, molitvu i odmor od užurbane svakodnevice. Od proljeća do jeseni pred spiljom u kojoj je za boravka u Deževicama obitavao Jakov Markijski i u kojoj se nalazi vrelo u kojemu voda nikad ne presušuje, služe se mise mladom nedjeljom. Pred spiljom smještenoj na kraju sela podignut je i oltar, postavljene su klupe, uređen prilaz.
Na samom ulazu u svetište nalazi se ograđeni brončani kip svetog Jakova. Replika je to svečeva kipa koji je 2008. godine iz njegova rodnog Monteprandonea dopremljen u Deževice, plastičnog kipa koji se u procesiji nosi od župne crkve posvećene Gospi Snježnoj, zaštitnici župe, do svetišta na vrelu sv. Jakova. Brončani kip naknadno je izliven i posvećen 2018. Od tada se nalazi na ulazu u svetište koje su poplava i bujica iz obližnje Nevre dobrim dijelom uništile, kao i ostatak sela. - Nakon kiše, koja je padala nekoliko sati, poplavili su nas potoci Nevra, Žinča, Studenac - Doca i malo Podjelo. Poplavljeno je 36 kuća, staje, garaže i prateći objekti. Na jednoj lokaciji bilo je oko 500 kamiona nanosa. Oštećena je i punionica vode, pokidane trafostanice, ali kip sv. Jakova, oltar, koji je zatrpan do pola, kao i spilja, ostali su netaknuti. Klupe iz svetišta su odnesene, neke su i zatrpane - kaže nam Pero Puljić Pege, mještanin Deževica.
Pomažu iz svih krajeva BiH
Uz kip svetog Jakova, koji je ostao netaknut, nije oštećena ni ograda oko kipa na kojoj su ostale čak i krunice koje su ostavili vjernici. I taj prizor netaknutog svečeva kipa pokraj kojeg su protutnjale tone kamenih gromada i ogromna količina vode po mnogima je čudo. I dok slike u razornim poplavama sačuvanog kipa svetog Jakova obilaze svijet, a mnogi taj događaj smatraju čudom, Deževičani, kao i oni koji godinama hodočaste u ovo mjesto, kažu da je to samo jedno u nizu čudesa koja su se u Deževicama događala tijekom svih ovih godina po zagovoru sv. Jakova. Za vodu iz njegova vrela vjeruje se da je čudotvorna te da liječi bolesti kože i očiju.
Uz pomoć dobrih ljudi iz različitih krajeva BiH, od Hadžića i Ilidže do Bihaća i Kalesije, u Deževicama se ovih dana uvelike radi na sanaciji šteta od poplave, popravlja se cesta preko fojničkog sela Dusina, koja je također teško stradala, a u naselju Bilići poplava je odnijela i jedan ljudski život. Iako mjesto i dalje izgleda apokaliptično, Deževičani nisu obeshrabreni. Nije, kažu, prvi put da je mjesto stradalo. Po dolasku Turaka i propasti Kraljevine Bosne 1463., kada Turci ruše i crkvu u Deževicama, do Domovinskog rata, u kojemu su Deževice potpuno spaljene, a sve stanovništvo protjerano. Prizori nakon razorne poplave Deževičane, kažu, najviše podsjećaju upravo na one iz ratne 1993. Selo je nakon rata obnovljeno, obnovit će se i nakon poplava. Važno je da nitko nije stradao, kažu danas tek malobrojni stanovnici ovog planinskog sela. - Ja sam tu u timu koordinatora, tu su još i Renato Puljić i Berislav te Nedeljko Barešić. Ja sam vodio i povratak poslije rata u župu Deževice, nešto slično ovome, onda je bilo malo radosnije, a sada je malo tužnije - kazuje nam Puljić. Prilikom obnove života u selu vjernici se posebno ufaju u zagovor sv. Jakova. Čudo koje se dogodilo nakon što su svečev kip i oltar ispred svetišta ostali sačuvani moglo bi nakon popravka ceste prema Deževicama dovesti brojne vjernike i hodočasnike, vjerojatno u još većem broju u odnosu na vrijeme prije poplava. •
