Nije rijetko da zemljoradnik na području Hercegovine slomi plug orući njivu, jer “zapne” za neolitsku keramiku staru više od 7.000 godina, ili da slučajno na svojoj zemlji pronađe srpove koje je tu ostavio rimski trgovac prije nekoliko stoljeća. Ili da franjevci, želeći nasuti zemlju ispred svoje crkve, u njoj oktriju unikatni prsten s kamenom u kojem je urezan lik pana iz grčke mitologije.
Takvo arheološko blago najčešće na kraju bude izloženo u najstarijem muzeju u Bosni i Hercegovini, otvorenom i prije Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškog, čiji je dio i najstarija samostanska crkva u ovoj zemlji.
Hercegovački franjevci tako čuvaju 16.000 godina povijesti, predmete koji svjedoče o dugoj prisutnosti čovjeka na tom području, ali i više od 28.000 vrijednih knjiga te djela poznatih umjetnika, kao što su Ivan Meštrović, Ivan Rendić i Gabrijel Jurkić, piše Al Jazeera.
Od ogrlice stare 14.000 godina, pronađene u blizini Stoca, ilirske ratničke opreme iz 8. stoljeća prije nove ere, kirurškog pribora kojeg su koristili Rimljani, novca iz raznih era, viteških mačeva iz srednjeg vijeka, pa do Humačke ploče, najstarijeg srednjovjekovnog natpisa u Bosni i Hercegovini, pisanog na bosančici, i prvog prevoda Homerove Odiseje sa grčkog na latinski jezik.
“Sve je započeo fra Anđeo Nuić 1884. godine, koji je donio prve vijesti o arheološkim lokalitetima u Hercegovini. Otkrio je i iskopao centar rimskog grada u današnjem Tomislavgradu, zbog čega je dobio odlikovanje Zemaljske vlade. Može se reći da je on začetnik arheologije i muzeologije u Bosni i Hercegovini”, objašnjava za Al Jazeeru fra Milan Jukić, kustos muzeja, dok pokazuje bogatu arheološku postavku, naglašavajući da je Ljubuški, zapravo, najbogatija općina rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini.
To nije toliko nevjerovatno, budući da se tu nalazio rimski vojni logor iz 1. stoljeća prije nove ere te nekoliko rimskih veteranskih naselja gdje su dolazili isluženi vojnici, dok su neki namjerno tu naseljavani kako bi osiguravali rimsku cestu, koja je išla preko Čapljine i Stoca sve do Grčke.
“Nešto poput današnje autoceste. A u dolini Neretve je bila i luka Narona, koju su Rimljani zauzeli i dali joj još veći značaj, to je bio drugi grad, odmah iza Salone, današnjeg Solina, po veličini, zato ovaj kraj ima toliko spomenika”, dodaje fra Jukić. Upravo na ostacima rimskih građevina nalazio se i samostanski vinski podrum koji je pretvoren u ovaj muzej.
U njemu se čuva i jedan od najvažnijih spomenika u Bosni i Hercegovini – Humačka ploča, nastala u 11. stoljeću, pisana ranim oblikom bosančice.
“U Hercegovini ima nekoliko takvih spomenika, ali nijedan ovako koncentrirano pisan. Ovo je oltarna ploča i čita se u smjeru kazaljke na satu, a mi, kada idemo na zavjetno hodanje, idemo u smjeru kazaljke. To je najstariji ćirilsko-glagoljski natpis i govori kako se ćirilca razvila pod utjecajem glagoljice, zato imamo oblik slova koji nema nigdje drugo, samo kod nas”, pokazuje fra Jukić.
O povijesti Bosne i Hercegovine svjedoči i otisak poznate Kočerinske nadgrobne ploče iz 15. stoljeća, na kojoj se nabrajaju bosanski vladari – od Stjepana Kotromanića do Stjepana Ostoje te bosanske kraljice Grube.
Ipak, kako objašnjava fra Jukić, muzej čuva najviše predmeta iz rimskog perioda. Posebno se ističu nadgrobni spomenici vojnika iz Sedme legije, koji su na to područje poslani iz Male Azije, kako bi osigurali mir uslijed velikih ilirskih pobuna.
“Ovdje imamo spomenik rimskom voniku Gaju Liciniju, rodom iz Sinopa, veteranu iz Sedme legije, koji je doživio 50 godina, a plaću je primao 27 godina. Sve to piše i govori o njegovoj dubokoj starosti, budući da su vojnici tada najčešće umirali između 25. i 30. godine, jer su bili ranjavani, ili bi oboljeli na stražama, a najveći problem je bio što nisu znali koliko je olovo otrovno te su ga koristili za domaćinstvo”, dočarava taj period kustos muzeja.
Dok prepričava oduševljenje stranaca koji slučajno “završe” u Ljubuškom, ni ne znajući gdje su, pa se iznenade bogatstvom kojeg čuvaju franjevci, vodi nas u galeriju s impozantnom postavkom skulptura i slika čija je tema – majka. Ideja je nastala po istoimenoj zbirci pjesama fra Ljudevita Rupčića, koji je počeo prikupljati umjetnička djela i donositi ih na Humac. Danas ova galerija ima zavidnu zbirku od 700 djela.
“To su uglavnom naši umjetnici unatrag 100 godina pa do danas, ali ima i stranih. Tako imamo djela kipara Ivana Rendića, koji je najstariji, zatim Ivana Meštrovića, Gabrijela Jurkića i mnogih drugih”, pokazuje fra Jukić.
Od Rendićeve “Hercegovke”, preko prikaza Andalužanki, pa do Masajki iz Afrike, djela koja su donijeli hercegovački franjevci koji su trenutno u Kongu – tema je, zapravo, žena.
“Vi dođete u Louvre i ne smijete ni koraka se približiti, jer se upali alarm, a ovdje ljudi mogu dotaknuti skulpturu, osjetiti umjetnost. Imao sam jednu grupu slijepih i slabovidnih iz Dubrovnika, niko nije bio zahvalniji nego oni, jer su mogli doživjeti skulpturu, stvoriti sliku dodirom”, objašnjava fra Jukić, dodajući da takvu dostupnost nemaju vrijedne, raritetne knjige koje se čuvaju u njihovoj knižnici.
Tu se nalazi približno 28.000 naslova, s nešto više od 4.000 starih knjiga iz 16. i 17. stoljeća, a ipak, najvredniji je prvi prijevod Homerove Odiseje sa grčkog na latinski jezik, unikat iz 1537. godine.
Najstarija knjiga je tiskana 1502. godine, što je djelo jednog liječnika na talijanskom jeziku.
“To se sada otkrilo nedavno, kada smo uređivali knjižnicu, i ona je bila ušivena u drugu knjigu. Za nas franjevce u Bosni i Hercegovini najpopularnije su te ‘ljekaruše’, iz kojih su fratri prepisivali i prevodili recepte sa latinskog i dijelili ih narodu.”
U knjižnici se tako čuva i najstarija medicinska enciklopedija, dva izdanja dizertacije Pietra Mattiolija, carskog liječnika na dvoru u Beču, a jedno je među prvima 1586. godine, objašnjava fra Jukić, prisjećajući se anegdota o fratru Duji Ostojiću, koji je volio kupovati djela Marka Marulića.
“Fra Duje Ostojić nabavio je negdje Marka Marulića, knjigu iz 1545. godine, tiskanu u Parizu, pisanu za visoku klasu, i svega četiri postoje na svijetu. Fra Duje je slovio među fratrima kao netko tko je nezasitan, mislili su da je rastrošan, a on je kupovao knjige. Kada je kupio Maraulića, koji je tada bio jedan od najpopularnijih u Europi, unutra je napisao: ‘Kupio sam ga za toliko i toliko novčića za svoje uživanje’”, prepričava kroz smijeh.
Obilazak se završava u najstarijoj samostanskoj crkvi u Bosni i Hercegovini, izgrađenoj 1869. godine, u kojoj se nalaze i vrijedni barokni oltari iz 17. i 18. stoljeća, dok grupe novih turista pristižu kako bi vidjeli bogatstvo koje čuvaju hercegovački franjevci.
