“Izvjesno je da će osuđeni ponovno počiniti kazneno djelo, stječemo dojam da trenutačno traži cilj koji mu, samo iz njemu znanih razloga, predstavlja prijetnju”. Da je bilo tko u lancu upravljanja u ovoj zemlji makar skrenuo pozornost na ovaj navod ravnatelja Kazneno-popravnog zavoda u Bihaću Edhema Veladžića iz 2017., središnji dio BiH ne bi živio u strahu očekujući hoće li im se na vratima pojaviti shizofreni vjerski fanatik Edin Gačić koji je u posljednjih tjedan dana počinio dva brutalna ubojstva, a posljednje je bilo likvidacija policajca, pripadnika Federalne uprave policije u mjestu Suhodolu, piše Večernji list BiH. Zbog toga više roditelja nije jučer poslalo djecu na nastavu u Osnovnu školu u Hadžićima u strahu hoće li se pojaviti ovaj monstrum o čijem životopisu svaki dan isplivava sve više pojedinosti. On je iznimno dobro obučen i discipliniran.
Boravak u Bočinji
Nakon ubojstava koje je počinio, kretao se uz prugu te nije ostavljao tragove. Uz to, vjerojatno je koristio jako malo hrane i vode posljednjih dana, što sugerira kako je iznimno spreman. Iako se radi o shizofreniku, mobitel je odbacio kako ga ne bi mogli locirati. Policija navodi kako na svakoj žrtvi ostavlja isti rukopis zločina. Do jučer najveći dio javnosti ignorirao je činjenice o nesretnom Gačićevu putu, kao pripadnika postrojbe El Mudžahid, ali i kasnijem životu s vehabijama u mjestu Bočinji, što je dodatno pogoršalo njegovo ionako traumatično djetinjstvo. Prvi na njegovu popisu za krvavi pir našao se nedugo nakon rata Ismet Gunić, koji je tijekom rata bio također pripadnik iste postrojbe. Njega je Gačić likvidirao u Bočinji, vehabijskome naselju u koje je otišao živjeti nedugo nakon rata. Zanimljivo je kako se Gunić prezivao isto kao i djevojački Edinova majka Sifeta, koju je ubio 2002. g. Ponovno je osuđen 2003. godine, ali sada na 20 godina zatvora, te je pušten iz pritvora 2017. godine. Slijede ubojstva Suada Sultanića u mjestu Podorašcu kod Konjica te federalnog policajca Mahira Begića. Gačić je skrenuo i pozornost na brojne monstruozne zločine, od kojih će najveći broj ostati neprocesuiran zbog sustavnog zataškavanja postojanja mudžahedina/svetih ratnika i njihove uloge u ratu kako na domaćim sudovima tako i pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Još su pogubnije sjeme posijali brojni “misionari” koji su, lažno se predstavljajući da propagiraju vjeru, ustvari imali zadaću privući što veći broj Bošnjaka muslimana, što zbog ratnih okolnosti i stradanja što zbog socijalne situacije. Na sličan način, ali s puno manje pozornosti, ubojstva je napadajući službene osobe, vojnike, počinio vehabija Enes Omeragić 2015. g. Cijeli je slučaj zaključen njegovim samoubojstvom, ali lekcije nisu naučene. Tada je internetski portal “Vijesti ummeta”, koji promovira radikalne islamističke skupine i potiče na terorizam, pozdravio ubojstvo dvojice bosanskohercegovačkih vojnika i pozvao na slične nasilne akcije.
Krvavi pir
Neposredno prije toga, također sljedbenik vehabijsko-selefističkog pokreta Nerdin Ibrić ubio je policajca u Policijskoj upravi u Zvorniku. Od 2013. do 2017. više od 300 bh. državljana priključilo se terorističkoj organizaciji Islamskoj državi. Najveći broj ih je poginuo, a dio se vratio u BiH nakon propasti ISIL-a. Teroristički napadi na Policijsku upravu Mostar, Bugojno, napadi i ubojstva hrvatskih povratnika u središnjoj Bosni imaju identičan rukopis. Većina tih zločina ostala je nerasvijetljena, kao i slučajevi ratnih zločina počinjenih tijekom rata nad Hrvatima i Srbima u središnjoj, ali i u sjeveroistočnoj Bosni. To su prije svega slučajevi likvidacija u Maljinama i Bikošima gdje su pobijeni zarobljeni hrvatski civili i vojnici. Njihova su tijela ritualno masakrirana. U Haaškome sudu ovi su predmeti “preskočeni”, a zasad je to slučaj i pred sudovima u BiH.
