U gomili nameta, čija je naplata suštinski bitna samo vlastima jer njima popunjavaju nepresušno dno potreba javne uprave, a građani od toga nemaju nikakve koristi, dapače, vara ih se, nalazi se i onaj koji se tiče skloništa za skrivanje u slučaju opasnosti od nuklearnoga rata, piše Večernji list BiH.
Kada je naš sugovornik nedavno zatražio legalizaciju svoga prethodno izgrađenoga objekta, nakon mukotrpne utrke s brojnim papirima, formularima, projektima koje treba predati, među njima se našao i upit posjeduje li prostorije za zaštitu od atomskoga napada. Najprije je bio u čudu, a onda je gotovo logično odgovorio kako takvo što ne posjeduje u kući.
No, takav odgovor će ga koštati, kako su mu rekli nadležni u mostarskoj službi pri Odjelu urbanizma, između 1200 i 1500 maraka. I plaća se prvi. Čak ni renta ili pak onaj za uređivanje zemljišta, nego "briga" za građane koja je zaostala kao doktrina iz komunizma kada su se milijarde upumpavale u projekte poput objekta ARK/D-0 kod Konjica, koji je bio zamišljen kao mjesto gdje bi se sklonila tadašnja vrhuška Jugoslavije predvođena predsjednikom Josipom Brozom Titom.
Komunisti gradili objekte
I dok su komunisti barem izgrađivali skloništa, plašeći narode vanjskim i unutarnjim neprijateljima, današnje vlasti uzimaju novac kako bi osigurale mjesto za smještaj u slučaju takve prijetnje, ali nisu izgradile ni jedno novo takvo sigurno mjesto u kakvom bi se građani mogli "spasiti" od prijetnje koja se ne odnosi, naravno, samo na opasnost od atomskog udara. Ti propisi zaostali iz komunizma djelomično su "dorađeni" uredbom Vlade FBiH iz 2005. godine. No, tu su potrebu za izgradnju skloništa ostavili opcionalno, navodeći kako se "potrebe za izgradnju skloništa utvrđuju na osnovi procjene ugroženosti područja županija, odnosno područja općine od ratnih djelovanja ili određenih prirodnih i drugih nesreća i potrebe za sklanjanjem ljudi i materijalnih dobara koja mogu biti u ratu ugrožena ratnim djelovanjima, a u miru određenim prirodnim i drugim nesrećama". Navodi se i kako se za javna skloništa mogu koristiti pogodni podzemni javni i komunalni objekti koji su prilagođeni za tu namjenu. Podzemnim komunalnim objektima smatraju se podzemni prolazi, javni podzemni parkirališni prostori i garaže, tuneli, podzemni dijelovi željezničkih kolodvora i postaja javnog gradskog prometa i drugi pogodni komunalni objekti. Investitorima se pak nalaže da prigodom izgradnje objekte prilagode i za potrebe sklanjanja ljudi i materijalnih dobara. Posebno od drugih urbanističko-tehničkih uvjeta u izvedbenom planu utvrđuje županijsko, a ne gradsko tijelo uprave nadležno za prostorno uređenje, uz prethodno pribavljeno mišljenje županijske uprave civilne zaštite. Prema uredbi, skloništa se izgrađuju u zdravstvenim ustanovama s više od 50 ležaja, zatim obrazovno-odgojnim ustanovama za više od 50 djece, uz objekte za redovito obrazovanje za više od 100 učenika obrazovnog programa. Tu obvezu, prema ovoj uredbi, imaju javni telekomunikacijski centri, televizije i radiopostaje te drugi objekti takve namjene ako se grade na području Federacije BiH. Tu slijede i željeznički i autobusni kolodvori, zatim važniji energetski i industrijski objekti koji će u slučaju rata obavljati poslove od posebnog značaja za obranu i zaštitu, hoteli, ustanove za zaštitu dobara kulturno-povijesnog nasljeđa, kao što su muzeji, galerije, arhivi, knjižnice i drugi objekti od povijesnoga značaja. Još jedna od stvari koja se posve sigurno ne provodi, jer je većina skloništa zapuštena ili je pak dana za druge namjene, što pokazuju i podaci, je njihovo održavanje, a koje je također obveza. Naime, korisnik skloništa morao bi imati knjigu održavanja u koju se unose podaci o tijelu koje ima nadležnost nad skloništem i korisniku skloništa, o kontrolnim ispitivanjima, izvršenim inspekcijskim pregledima i mjerama koje treba poduzeti za saniranje nedostataka u slučaju utvrđivanja onih koji narušavaju zaštitnu funkciju skloništa. Svjedoci smo, nakon što samo prođemo pored otvora tih objekata, kako su zapušteni, a teško je i zamisliti kakvo je stanje unutar njih. Istodobno, Županijska uprava civilne zaštite može iznajmiti te prostore "u miru". Ali pri tome, ako je korisnik skloništa prigodom sklapanja ugovora o zakupu skloništa sa županijskom upravom civilne zaštite prihvatio uvjete za sanaciju, adaptaciju, održavanje, iznos zakupnine može se smanjiti za tu vrijednost.
Bolnice, javna skloništa
Zakupnina se može svesti i na najmanji iznos ili se ne bi trebala naplaćivati ako sklonište koriste udruge ratnih vojnih invalida ili organizacije koje u svojim programima rada imaju utvrđene zadatke i aktivnosti za zaštitu i spašavanje pod uvjetom da se skloništa redovito održavaju u ispravnom i funkcionalnom stanju. Uredbom se definira da skloništa u objektima namijenjenim zdravstvenim ustanovama, uz broj zaposlenih, u najbrojnijoj smjeni moraju predvidjeti i broj bolesnika u obujmu koji omogućava obavljanje najnužnije medicinske djelatnosti. U dječjim vrtićima, osnovnim, srednjim školama... mora se osigurati i smještaj za dvije trećine zaposlenih. Istodobno, u objektima željezničkih i autobusnih kolodvora te zračnim lukama traži se osiguranje prostora za sklonište za prosječan jednosatni broj putnika na tim mjestima i za dvije trećine zaposlenih u najbrojnijoj smjeni. Slična je situacija i s objektima namijenjenim televiziji i radiju te važnim energetskim i industrijskim objektima. Kada su u pitanju javna skloništa, grade se prema procijenjenom broju stanovnika koji se mogu zateći na javnom mjestu u polumjeru od toga skloništa.
