Tko je djevojka koja dovodi brzi internet čak i usred Sahare, pitaju se mnogi koji su ovih dana čuli za Anamariju Pejić, 28-godišnju stručnjakinju, prvu hrvatsku inženjerku koja je ušla na kozmodrom u Bajkonuru u Kazahstanu odakle se lansiraju rakete u svemir. Anamarija je testni inženjer i na njoj je da osigura da rakete koje u orbitu odlaze stvoriti 5G mrežu na najbolji način to i učine. Anamarija je rođena u Zagrebu, dok joj je otac iz mjesta Ružići u općini Grude, što je još jedan dokaz uspješnosti ovdašnjih ljudi.
Za početak da krenemo s onim najvažnijim, što znači za svijet slanje 34 satelita iz baze u Kazahstanu u svemir, u projektu u kojem ste vi jedna od najvažnijih osoba?
Hvala na komplimentu, ali nisam najvažnija osoba. Kompanija za koju radim, Atos, globalni lider u području digitalne transformacije, sudjeluje u projektu OneWeb, kojemu je cilj omogućiti globalni satelitski širokopojasni pristup internetu. Naš zadatak je osigurati da sateliti rade kako spada, koristeći Atosovo integrirano rješenje za testiranje satelita prije lansiranja – Electrical Ground Support Equipment (EGSE), koje je vodeće industrijsko rješenje za ovakve potrebe. Satelite za ovu namjenu proizvodi Airbus, druga najveća svemirska kompanija na svijetu. Moja uloga u projektu je da kao inženjer pružam podršku za opremu kojom se testiraju razne funkcije satelita, poput simulatora baterija, funkcionalnosti solarnih panela i punjenja baterija. Moram priznati, jako je veliki pritisak zbog toga što sve mora perfektno raditi, svaka funkcija mora biti u stotinku volta točna jer inače sateliti mogu imati problema. Nema mjesta pogreškama jer imamo rok i ne smijemo dopustiti da nešto pođe po zlu. Nalazimo se u jako izoliranom prostoru i svakog dana imamo točan raspored za sve što radimo, od doručka do svih radnih zadataka jer drugi timovi ovise o nama. Srećom, imam vrhunsku podršku svog tima iz ureda Atosa u Beču, koji je zaslužan za razvijanje testne opreme, kao i kolega iz zagrebačkog ureda.
Opisuju vas kao inženjerku iz Hrvatske i mladu intelektualku koja brzi internet dovodi usred Sahare. Kako će se ovaj projekt odraziti u globalnim okvirima?
Uživam biti potpora klijentu koji je zaslužan za skorašnje dovođenje interneta u svaki kutak planeta Zemlje. Projekt ima brojne pozitivne strane, ali meni je najdraže dovođenje interneta u zemlje Trećeg svijeta kojima će online knjige i predavanja biti na raspolaganju i lakše će moći otkrivati svijet i upijati nova znanja.
Spomenuli ste da radite za međunarodnu francusku IT tvrtku Atos, sada kada smo doznali sve o najnovijem projektu, koji su vaši osnovni, da kažem, svakodnevni zadaci u tvrtki? Ili kako izgleda jedan prosječan radni dan?
Moj radni dan ovisi gdje sam, jesam li u uredu ili na terenu kod klijenta. Ako sam u tvrtci, onda uglavnom vršim testiranja naše opreme, što zna biti dosta zahtjevno. Ako sam kod klijenta, uz testiranja, potrebno je ažurirati software i firmware, ažurirati hardware, lemiti komponente ..
Imamo mnoge pobornike opasnosti brojnih satelita oko Zemlje, stoga da vas iz prve ruke pitamo, treba li čovječanstvo strahovati od onog što se lansira u svemir?
Smatram da nema smisla strahovati od onoga što se lansira u svemir. Poznato je da, primjerice, računalo, televizija, mobitel... uzrokuju elektromagnetska zračenja, ali daleko puno više zračenja čovjek dobije od sunca ili iz svemira. Odnosno, iz tla hranom koja je pak ozračena iz svemira.
Kozmodrom Bajkonur, u kojem ste sada, najstarija je i najveća svemirska luka. Kakva je sama okolina u kojoj trenutačno obitavate i postoji li nešto što biste posebno istaknuli?
Deve. U snijegu. Deve u snijegu. Nekako sam uvijek vezala deve za pustinju, ali su me deve u snijegu jako fascinirale. Bajkonur je vojna baza, zatvoreni grad u koji čak nije moguća dostava poštom. Vidi i osjeti se komunizam iz bivšeg SSSR-a, ljudi su dosta zatvoreni, ulice su puste, a sam grad Bajkonur ograđen je zidovima. Kozmodrom Bajkonur, u kojem mi je ured, udaljen je sat vremena vožnje od Bajkonura i uvijek moramo proći tri kontrole vojske. Prije 50 godina s ovog kozmodroma lansiran je i Jurij Gagarin i uzbudljivo je hodati istim prostorima kojima su hodali najpoznatiji astronauti.
Koliko je posao težak i kompliciran, posebno vaš dio?
Sve ovisi. Kao i u svakom poslu, ima boljih i loših dana. S obzirom na to da sam već stekla dosta iskustva, posao se čini lakšim, ali ipak ima izazovnih dana kada iskustvo malo pomaže jer se pojave novi problemi koji se moraju riješiti. I u tome je za mene ljepota inženjerskoga posla.
Hercegovina ovih dana komentira da ste “njihove gore list”, s obzirom na to da vam je otac iz Ružića u općini Grude. Mora se priznati da je ovdašnje podneblje dalo mnoge uspješne ljude, ali ovo je prvi put da čujemo da je netko tako daleko dogurao u svemirskoj industriji. U čemu je tajna uspjeha?
Nikad nisam ni sanjala da ću završiti u svemirskoj industriji, ali ovo je najbolje što mi se moglo dogoditi. Nikad se nisam prestala truditi i učiti te me je to dovelo ovdje gdje jesam.
Planova za budućnost imate, a čitajući biografiju, možda nas očekuje i nešto revolucionarno od Anamarije Pejić. Postoje li već sada neki projekti na kojima radite?
Radim na nekoliko privatnih projekata, ali čisto radi zabave, koliko god to čudno zvučalo (smijeh).
