Nakon duljeg vremena oskudnog s putovanjima došlo je vrijeme pojačanog kretanja ljudi diljem svijeta. Svakako, jedna od najatraktivnijih destinacija je put u Svetu Zemlju. Što sve treba pripremiti da bi se ostvario san koji je mnogima nedostižan, doznali smo u razgovoru s Davorom Ljubićem, direktorom tvrtke G-tour iz Međugorja, čovjekom koji ima bogato iskustvo organizacije i priprema hodočašća, a put u Svetu Zemlju je, može se slobodno reći, njegov specijalitet.
Nakon nekoliko godina “sušnog razdoblja” za hodočašća, stječe se dojam da su hodočasnici ponovno došli na svoje. Ovih dana svjedočimo velikom broju posjetitelja u Međugorju, ali i velikom broju posjeta drugim hodočasničkim destinacijama. Najava “boljih dana” ili?
- Međugorje se već odavno etabliralo kao veliko marijansko svetište bez obzira na službeni stav Crkve. Ljudi su i prije koronakrize dolazili u velikom broju, po nekim procjenama i više od 2 milijuna ljudi. Imenovanjem apostolskih vizitatora u župi Međugorje, pokojnog nadbiskupa Henryka Hosera te danas nadbiskupa Alda Cavallija, Međugorje konačno od Crkve dobiva mogućnost organiziranja službenih hodočašća te se nakon zatišja prouzročenog pandemijom koronavirusa hodočasnici vraćaju u velikom broju. Međugorje je već odavno postalo “ispovjedaonica svijeta”, gdje ljudi mnogo lakše osjete potrebu za “čišćenjem duše”. Tijekom korizme svjedočili smo velikom broju hodočasnika u Međugorju, većinom iz nama bližih zemalja – Hrvatske, Slovenije, Italije, Mađarske, Austrije, Rumunjske, Slovačke, Poljske, pa i Ukrajine, s obzirom na to da tijekom zime nema velikog broja zrakoplovnih linija prema nama bliskim zračnim lukama. Uvođenjem ljetnog reda letenja povećat će se i broj dolazaka iz daljih destinacija, tako da zaista očekujemo veliki broj hodočasnika, po najavama možda i rekordni.
Premda su u vašoj ponudi sve moguće destinacije, izgleda da je vaše poduzeće postalo jedno od vodećih na ovim prostorima kada je u pitanju vjerski turizam. Čemu to zahvaljujete i kako ste se odlučili baš za taj vid turizma?
- Prije svega, moji prvi poslovi organizacijske prirode vezani su uz prihvat i smještaj hodočasnika u Međugorju, pa mi je bilo mnogo jednostavnije odlučiti se na iskorak i započeti i organizaciju hodočašća prema drugim destinacijama. Ispočetka su to bila putovanja do BiH i hrvatskih svetišta, da bismo, u suradnji s Udrugom “Sveta Zemlja”, razradili veliki broj katoličkih hodočašća diljem Europe i svijeta. Pri tom nam je osnovni cilj uvijek bio promicati vrijednosti hodočašća po što je moguće prihvatljivijim cijenama te u pratnji vrhunskih duhovnih voditelja, koji su vrlo bitna karika u organizaciji hodočašća, a posebno u Svetu Zemlju. Tehnički dio posla je omogućiti što kvalitetniju uslugu, ali sam svjestan da na tom polju ne možemo uvijek svima ugoditi na najkvalitetniji način. Hodočasnik će prije zaboraviti neugodnosti koje je imao s hotelima, prijevozom ili nekom drugom svjetovnom potrebom ako mu je omogućena kvalitetna duhovna obnova tijekom hodočašća. Hodočašće to i jest, duhovna obnova, sa svetom misom kao središnjim dijelom dana svakog hodočašća. Zahvaljujući relativno dobroj reputaciji te marketinškoj suradnji s vjerskim glasilima, elektroničkim i pisanim, za nas se pročulo i izvan granica BiH i Hrvatske. S ponosom ističem da sve veći broj naših hodočasnika dolazi iz Europe i SAD-a te da smo započeli suradnju s hrvatskim katoličkih misijama iz Europe i SAD-a.
Bio sam s vama u studenome prilikom otkrivanja spomenika sv. Nikole Tavelića na Sionu. Prije toga u svibnju ste organizirali hodočašće prilikom otkrivanja spomenika sv. Jeronimu te postavljanja kamena temeljca za kapelu svih hrvatskih svetaca i blaženika u Pastirskim poljima pokraj Betlehema. U kojoj je fazi izgradnja svetišta i hoćete li organizirati hodočašće i tom prigodom?
- Radovi na svetištu su pri kraju. Otvaranje će biti u studenome, a u to vrijeme organiziramo i hodočašće Dubrovačke biskupije koje će, po svemu sudeći, biti najbrojnije ikada iz Hrvatske. Prema prijavama pristiglim do Uskrsa, broj hodočasnika se popeo do nezamislivih 640! Pred nama je izuzetno zahtjevan projekt, ali već imamo iskustva s velikim hodočašćima i nadam se da ćemo i ovoga puta, uz Božju pomoć, uspjeti te omogućiti velikom broju hodočasnika da dožive Svetu Zemlju na najbolji mogući način. Nazočnošću velikog broja hodočasnika svečanom blagoslovu kapele, sam čin će biti veličanstveniji. To je prva hrvatska kapela u Svetoj Zemlji.
Vjerojatno postoji evidencija o broju posjeta i broju hodočasnika koji su preko G-toura Međugorje i Udruge “Sveta Zemlja” posjetili Svetu Zemlju odnosno druge destinacije. Možete li istaknuti neke od njih koji su vam posebno ostali u sjećanju?
- Bilo ih je mnogo u proteklih 20 godina, od kada se G-tour odvojio od Globtoura. Prema slobodnoj procjeni, više od 200.000 hodočasnika našim posredstvom došlo je u Međugorje. U druge hodočasničke destinacije odveli smo gotovo 40.000 hodočasnika, od kojih do ove godine oko 9000 u Svetu Zemlju. Mnoga su ostala u sjećanju, premda je najveći dojam na mene ostavio prvi odlazak s fra Mikom Stojićem 2003., kada smo posjetili Svetu Zemlju za vrijeme intifade, te slavili svete mise u potpuno praznim svetištima. To je ostavilo neizbrisiv trag u mome srcu i od mene načinilo i hodočasnika, ne samo organizatora hodočašća. I tako se ponašam i danas. Jedan sam od hodočasnika na putovanjima, s jasnom ulogom u organizaciji istih. Istaknut ću neka hodočašća koja su po brojkama bila zahtjevnija od drugih: hodočašće Mostarske biskupije u Rim 2013. s 1180 hodočasnika, hodočašće Dubrovačke biskupije u Svetu Zemlju 2016. godine s 320 hodočasnika te u Rim 2018. godine 400 hodočasnika, hodočašće Karlovačke županije u Međugorje s 2100 hodočasnika 2018. te Šibenske biskupije u Svetu Zemlju 2019. Isto tako ističem i hodočašće u Svetu Zemlju 2006., koje smo organizirali neposredno prije početka jednog od mnogih izraelsko-libanonskih sukoba. Od 50 prijavljenih, ostalo ih je samo šest, ali smo išli. Također, ne mogu ne spomenuti organizaciju vojno-redarstvenog hodočašća, koje već 13 godina organiziramo u suradnji s Vojnim ordinarijatom u BiH.
Ukratko, što sve hodočasnici mogu vidjeti u Svetoj Zemlji i kako hodočasnici doživljavaju to što vide?
- Hodočašće u Svetu Zemlju je peto evanđelje, ono koje svaki hodočasnik doživljava na svoj način. Već sam spomenuo da bitnu ulogu odigra duhovni voditelj hodočašća, koji će približiti hodočasnicima destinacije o kojima smo samo čitali u Bibliji ili povijesnim knjigama. Tijekom hodočašća obiđe se oko 30 lokacija iz Isusova života, počevši od Nazareta, gdje je Marijinim “da” sve započelo, preko Betlehema - gdje je rođen, Galileje - gdje je proveo najveći dio zemaljskog života, do Judeje i Jeruzalema - gdje je skončao zemaljski život i naposljetku svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Također, obnavljaju se obredi krštenja na rijeci Jordanu, tu je obred obnove bračnih zavjeta u crkvi prvog Isusova čuda, u crkvi vjenčanja u Kani Galilejskoj te obred obnove svećeničkih obećanja u crkvi uz Dvoranu posljednje večere... Svatko te destinacije doživljava na svoj način i tako ispisuje vlastito evanđelje, koje mu znatno približava Sveto pismo.
Kakav je profil ljudi koji idu na hodočašća u Svetu Zemlju, kako po starosti tako i statusu? Kako hodočasnici reagiraju po povratku s putovanja, ostaju li u kontaktu?
Hodočašće u Svetu Zemlju relativno je skupo te ga, nažalost, ne može priuštiti svatko. Ipak, ljudi se snalaze kako znaju, hodočašće se plaća na obroke. U skladu sa svojim mogućnostima te u suradnji s Udrugom “Sveta Zemlja” odobravamo određene popuste pojedinim skupinama ljudi (obljetnice braka, mladenci, mladomisnici, obljetnice ređenja, višečlane obitelji, djeca...). Profil hodočasnika je različit. S nama su putovali svi, mladi i stari, od predsjednika i premijera, crkvenih velikodostojnika, vrhunskih sportaša, umjetnika do običnih ljudi, kojih je najveći broj. Prosječna dob hodočasnika je 55 godina. Hodočašće jest “zajednica vjernika”. To je u biti jedno veliko druženje koje se u većini slučajeva nastavlja i nakon povratka. Već sam nekoliko puta spomenuo zajedništvo u molitvi i pjesmi, ali je najvažniji dobitak svakodnevna sveta misa, na koju ne idemo pod prisilom. Tu shvaćamo koliko su sveta misa i Tijelo Kristovo, koje dobivamo u pričesti, bitni za naš život i to nas potiče da se tako ponašamo i po povratku s hodočašća. Na hodočašću bismo trebali shvatiti koliko je zajednička obiteljska molitva i potrebna i bitna, a kada nam bude teško, sjetimo se nekih događaja s hodočašća, neke propovijedi s nekog od lokaliteta gdje je Isus boravio i bude nam lakše prihvatiti teškoće. Barem je meni tako. Netko će reći: lako je biti hodočasnik sedam dana u godini, ali je teško biti i ostalih 358 dana u godini. Slažem se, ali se nadam da, uz Božju pomoć, možda i uspijemo.
Za kraj, osim najavljenog hodočašća Dubrovačke biskupije, imate li i druge polaske za Svetu Zemlju ove godine? Što je s drugim putovanjima?
- Već smo organizirali tri velika hodočašća u Svetu Zemlju s više od 350 osoba u veljači i ožujku. U travnju i lipnju imamo još tri polaska, a u listopadu i studenome, osim hodočašća Dubrovačke biskupije, imamo i tri čarter-leta. Sve se informacije mogu dobiti u našim uredima u Međugorju i Mostaru te prodajnim mjestima u RH.•
