Nije slučajno visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell nakon nedavnog susreta na visokoj razini s Bosnom i Hercegovinom u Bruxellesu u pozitivnom kontekstu spomenuo Vijeće ministara i njegovu predsjedateljicu Borjanu Krišto. Čak iako se rezultati aktualnoga saziva teško mogu ocijeniti impresivnim, pa i dovoljnim za prolaznu ocjenu, a što ponajmanje ovisi o njima, ta kockica u mozaiku ukupnog relaksiranja političkih odnosa prevažna je u BiH. Pokazalo se, naime, stotinama puta do sada da u bilo kojoj instituciji, uključujući Vijeće ministara, mogu sjediti i nobelovci, ali oni neće imati rezultata ako politički čimbenici, počesto nacionalističke silnice, određuju tempo svih procesa u zemlji.
Skromno, ali presudno
Naime, Vijeće ministara jest razmatralo 900 raznih dokumenata, no jedini njegov rezultat u reformskoj agendi vezanoj uz Europsku uniju bilo je prihvaćanje izmjena Zakona o VSTV-u, dok se tek očekuje dolazak na dnevni red zakona o sudovima, sprječavanju sukoba interesa ili pak slobode pristupa informacijama. No, ozračje koje svakodnevno stvaraju predsjedateljica Vijeća ministara BiH te hrvatski ministri uz iznimku šefa diplomacije Elmedina Konakovića trenutačno su jedini generator optimizma i želje da se napravi zaokret od inata i odbijanja te nastavka realizacija ratnih politika koje su jednako destruktivne sa sve tri strane. Čini se da nije slučajno i da će upravo taj dio europskoga zakonskog paketa predvoditi hrvatski ministri. Iznad svega je pak strpljivost i spremnost na dogovaranje predsjedateljice B. Krišto koja se suočila s nekoliko ozbiljnih kriza koje su bile još teže nego što su bile one u vremenu prethodnog saziva, a što je rezultiralo potpunom višemjesečnom paralizom rada ove i brojnih drugih institucija. Naime, osporavanje uloge Ustavnoga suda, a čemu je bez ikakva razloga prethodilo brisanje odredbi pravilnika o radu ove institucije te donošenje nekoliko odluka koje se tiču državne imovine, kao i potezi međunarodne administracije počesto su razlozi za nervozu. Posljednji potezi s blokadom fondova EU-a za Republiku Srpsku također nisu pretjerano od pomoći za funkcioniranje sustava. Kada se tome dodaju prirodno zainteresirana oporba da remeti planove vladajućih, a u bosanskohercegovačkom slučaju to je SDA koji je pokazao sav raskoš nacionalističke destruktivnosti sa sarajevskim prosvjednim "litijama" koje su imale potencijal prerasti u nasilje, te udaranje na temelje samog daytonskog poretka i osnovne postavke s ulogom konstitutivnih naroda, onda se mora čak biti zadovoljan sadašnjim stanjem samo nekoliko mjeseci nakon što je izabran aktualni saziv Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Ponajprije što nije skliznulo u sigurnosni izazov od aktualnoga političkoga prijepora. Još jedan iznimno važan iskorak napravila je predsjedateljica Krišto pokretanjem svojevrsnog dijaloga između svih razina vlasti kroz Mehanizam koordinacije koji je godinama bio zanemarivan, a primjerice, nekadašnji predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić sustavno ga je "minirao" kako ne bi zaživio. Svima je jasno da složene i teške europske reforme neće moći proći ako se više razina vlasti s njima ne složi jer se značajan dio nadležnosti odnosi upravo na dva entiteta, ali i županije unutar same Federacije BiH. Iako često obavijena diplomatskom notom, iznimno je važna posrednička uloga koju ima predsjednik HNS-a BiH i HDZ-a Dragan Čović kako bi najprije omogućio komunikaciju između dužnosnika vladajućih bošnjačkih i srpskih stranaka, zbog čega doslovno djeluje kao vatrogasac.
Napredak k NATO-u
Posljednji sastanak političkih lidera s državne razine održan početkom ovoga tjedna već sljedećeg dana pokazao je svoje učinke s raspravama i odnosom predstavnika "trojke", SDP-a BiH, Naše stranke i Naroda i pravde te SNSD-a Milorada Dodika. U tome se djelovanju dužnosnika HNS-a Bosne i Hercegovine i HDZ-a prepoznaje i rukopis predstavnika međunarodne zajednice u zemlji kojima je jednako stalo napraviti iskorak kako bi se ova država konačno odlijepila od problema i svađa koje često prijete postati i sigurnosno iskušenje te ostvarila napredak na svome europskome putu. Uostalom, posve je i logično da Hrvati budu svojevrsni proxy euroatlantskih integracija u kojima je i Republika Hrvatska u posljednja dva desetljeća integrirana. Ali i zbog prirodne pripadnosti ove zemlje zapadnoeuropskoj civilizaciji. Nije nevažno reći kako nije slučajno ni da je upravo predstavnik Hrvata, aktualni zamjenik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josip Brkić gotovo desetljeće na čelu Povjerenstva BiH za suradnju s NATO savezom. Ne ovisi o njemu brzina približavanja NATO savezu, ali je važno reći kako se taj odnos svakodnevno unaprjeđuje čak i unatoč ultimativnom protivljenju srpske strane da Bosna i Hercegovina postane članica Sjevernoatlantskoga saveza sve dok drukčiji mig ne dobije oko toga ishoda iz Beograda.
