Nejednaki kriteriji kada je riječ o tretiranju tema iz prošlosti, nametanje jedne istine uobličene u agendu, prema kojoj samo jedan narod ima pravo komentirati događaje iz 90-ih godina, kažnjavanje određenih sportskih klubova jednog naroda za svaku, i najmanju, političku poruku na sportskim natjecanjima dok se drugima konstantno gleda kroz prste, nazivanje HVO-a, legalne i legitimne vojne sile koja je branila BiH, ustaškim... Ovo su samo neki od primjera u kojima medijsko-politički establišment posljednjih godina gradi ozračje koje unosi dodatnu dozu nepovjerenja među konstitutivne narode, piše Večernji list BiH.
Odnos prema temama
Posljednji u nizu primjera dolazi iz Mostara gdje je nedavno sagrađen spomenik u znaku ljiljana koji je posvećen poginulim borcima i civilnim žrtvama rata. Tu ništa nije sporno, no natpis na spomeniku privukao je pozornost.. Naime, na njemu se, između ostaloga, navodi sintagma “ustaški zločinci”, a što je izazvalo niz reakcija građana Mostara, Hrvata koji jednostavno ne mogu vjerovati kako dio susjeda s kojima trebaju graditi zajedničku budućnost naziva Hrvatsko vijeće obrane ustaškim. Posebna razina dvostrukih mjerila vidljiva je u kontekstu odnosa prema žrtvama i zločinima. I dok će politički vrh Bošnjaka uvijek naglašavati zločine koje su počinili pripadnici HVO-a, one zločine koje je počinila Armija BiH, a bili su brojni i posebno okrutni, uvijek će pokušati umanjiti, nazvati ih izoliranim incidentima ili ih pak u potpunosti prešutjeti.
Hrvatski narod u BiH, gledajući brojčane odnose, najviše je stradao u proteklom ratu. Međutim, unatoč toj vrlo lako provjerljivoj činjenici, mediji, a i dobar dio javnosti u zemlji, ne pridaju dovoljno pozornosti brojnim stratištima na kojima su ubijani hrvatski civili i zarobljeni pripadnici HVO-a. Neujednačen pristup karakteru kao i kvalifikaciji ratnih zločina u kontekstu sukoba Bošnjaka i Hrvata doveo je do toga da je u svakoj prigodi HVO na “tapetu”, iako je jasno kako je broj zločina Armije BiH nad Hrvatima mnogo veći, a gledajući obrazac djelovanja, vidljivo je kako je postojala očita nakana zastrašivanja, protjerivanja i istrebljenja u brojnim selima i gradovima naseljenim Hrvatima, počevši od Žepča na sjeveru, preko Vareša i Lašvanske doline pa do sjeverne Hercegovine i Mostara. U kontekstu HVO-a posebno je vidljiva netrpeljivost koju izražavaju pojedini predstavnici bošnjačkog naroda, ali i konstantno prešućivanje ključne uloge koju je imao HVO u osiguranju suvereniteta i cjelovitosti BiH na što se sada toliko pozivaju zakašnjeli zaštitnici BiH.
Upravo je zasluga Herceg Bosne i HVO-a ta što je u prvim mjesecima rata, tijekom apsolutne nedjelotvornosti središnjih institucija tadašnje RBiH, zaustavljen plan tzv. JNA, a čime je u konačnici omogućeno da BiH postane međunarodno priznata zemlja. Druga razina na kojoj postoje nejednaki kriteriji jest tematika isticanja poruka na stadionima tijekom odigravanja utakmica.
Na sarajevskom derbiju koji se igrao na stadionu Grbavica navijači su transparentom pružili podršku generalu Armije RBiH i zapovjedniku Petog korpusa Atifu Dudakoviću. Naime, navijači su na transparentu napisali “Izdrži, generale”, jer je uslijed zdravstvenih komplikacija izazvanih koronavirusom smješten na Kliniku Podhrastovi.
Klubovi koji dolaze iz većinski hrvatskih područja u BiH su, pak, u brojnim primjerima bili izloženi kaznama, sukladno načelu kako se ne toleriraju političke poruke na nogometnim utakmicama ni bilo kakve poruke nekadašnjim ratnim zapovjednicima.
Kažnjavanje
Kazne su posebno vidljive kada je riječ o NK Široki Brijeg. Taj je klub tako kažnjen 2011. godine zbog isticanja slika generala Ante Gotovine i Mladena Markača, iako im je tada bilo nepravomoćno presuđeno. Široki Brijeg kažnjen je 2016. godine u iznosu od 1000 maraka zbog, kako navode iz Saveza, propusta u organizaciji utakmice 22. kola protiv Čelika, uporabe pirotehničkih sredstava od vlastitih navijača te zbog isticanja, kako oni navode, transparenta neprimjerena sadržaja. Naime, na toj je utakmici bio istaknut transparent podrške generalu Zlatanu Miji Jeliću kao i podrške obitelji Šantić oko rasvjetljavanja ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Dvostruka mjerila vidljiva su i kod odnosa prema državnoj himni. Dok se igralo finale Kupa 2017., u Zenici su navijači tijekom izvođenja himne pjevali pjesmu “Jedna si jedina” i nisu bili kažnjeni. Nešto kasnije u Širokom Brijegu navijači su tijekom izvođenja himne pjevali pjesmu “Hercegovina u srcu” što je bio jedan od razloga zbog kojih je izrečena kazna. Ovakvi primjeri zasigurno ne idu u korist procesu izgradnje države koja će biti pravedna za sve.•
