Pokolj u Srebrenici bio je preokret za postizanje mirovnog sporazuma u BiH koji nije spriječen samo radi podijeljenosti Zapada, prije svega protivljenja Francuske i Velike Britanije zračnim udarima, a ključni doprinos miru i Daytonskom sporazumu dala je ofenziva hrvatskih snaga, otkriva se u dokumentima Arhiva nacionalne sigurnosti SAD-a s kojih je skinuta oznaka tajnosti, piše Večernji list BiH. Dokumenti pokazuju da su se čelnici UN-a - osobito posebni predstavnik glavnog tajnika Yasushi Akashi, glavni generali, Bertrand De La Presle i (u vrijeme Srebrenice) Bernard Janvier - opirali pomoći zračnim napadima za odvraćanje Srba više od godine prije Srebrenice.
Vojnička čizma
Podjele unutar Clintonove administracije i između SAD-a i ključnih saveznika kao što su Velika Britanija i Francuska rezultirale su nedjelovanjem u kriznim zonama. Dokumenti također pokazuju da su zapovjednici UN-a u Sarajevu i Zagrebu odbili zahtjev nizozemskih mirovnih snaga 'za zračne napade protiv neposrednog srpskog napada na Srebrenicu već 6. srpnja 1995. godine, dakle samo pet dana prije početka pokolja. Rezultat je bilo djelovanje samo dva zrakoplova koji su izbacili bombe koje su uništile samo jedan srpski tenk. Žrtva Srebrenice je osigurala da Zapad otvori oči i poduzme akciju, a ključni doprinos miru dale su "čizme na terenu", posebno u obliku hrvatske ofenzive nakon pada Srebrenice, čime je dramatično smanjen teritorij pod kontrolom Srba.
Ništa konkretno
Dokumenti, od kojih neki nisu nikada prije objavljeni u potpunosti, daju i detalje o nizu američkih polumjera od dostave humanitarne pomoći zrakoplovima do uspostave nebranjivih sigurnih zona – sve u svrhu oblikovanja politike u namjeri da se ostavi dojam 'da se radi nešto, a zapravo nismo bili spremni učiniti ništa konkretno', rekao je Jenonne Walker, viši direktor za Europu u Vijeću za nacionalnu sigurnost tijekom rata u BiH na konferenciji ključnih sudionika i kreatora politike u organizaciji Muzeja holokausta, u sklopu programa prevencije genocida i Haaškog instituta za globalnu pravdu prošlog ljeta.
On ističe da je unatoč oklijevanju tadašnji predsjednik Bill Clinton ipak dao zeleno svjetlo za rješenje. Dokumenti koji su ustupljeni bacaju svjetlo na ključne sporazume između SAD-a, Francuske, Velike Britanije i UN-a da potajno dopuste prekid NATO-ovog bombardiranja srpskih položaja u proljeće 1995., nakon što su srpske snage zarobile pripadnike mirovnih snaga UN-a i uzeli ih kao taoce.
Mi svi dobro znamo da je hrvatska vojna ofenziva dovela do Daytona i sprijecila genocid u Bihacu. Dobro je da su i americki tajni dokumenti to sad potvrdili. Samo oni sarajevski lazljivci kojima je uzor Goebbels uporno negiraju pozitivnu ulogu Tudjmana i hrvatski vojski HV-a i HVO-a.