Hrvatska znanstvenica Beata Halassy, koja radi u Centru za istraživanje i prijenos znanja na Sveučilištu u Zagrebu, tijekom 2020. godine suočila se s drugim recidivom karcinoma dojke. Provela je eksperiment na sebi tako da je u područje tumora ubrizgala viruse, uzgojene u vlastitom laboratoriju. Njena priča s bolesti započinje 2016. godine kada joj je dijagnosticiran rak dojke. Liječena je konvencionalnim putem, operativnim odstranjenjem tumorskog tkiva, te potom kemoterapijom. Međutim, 2018. godine rak se vratio na istom mjestu, odstranjen je, i potom se ponovno vratio još jednom 2020. godine. Za razliku od prva dva puta 2020. godine rak je zahvatio i mišićno tkivo te je, kako kaže Halassy, dijagnoza bila lošija nego ranije.
- Tada sam, poslije razgovora s kolegama, odlučila na sebi isprobati terapiju virusima, za koju smo znali da se ubrzano razvija. Posebice posljednjih 20-ak godina. Pretkliničke studije (u miševa) su pokazivale obećavajuće rezultate, te su i kliničke studije, na ljudima, već bile u toku. Za sada nema komercijalno dostupnog onkolitičkog virusnog pripravka za liječenje raka dojke. Pratila sam i stručnu literaturu te na taj način donijela odluku da probam sa samoeksperimentom na vlastiti rizik. Inače, cijeli koncept primjene virusa za liječenje raka leži u već jako dugo poznatom fenomenu da se u nekih pacijenata oboljelih od raka, nakon teške virusne infekcije, rak smanji ili kompletno povuče, kaže Halassy.
Kroz dogovor s kolegama njen odabir je pao na dva virusa s kojima je odlučila krenuti u eksperiment: Cijepni soj virusa ospica (MeV) i životinjski virus vezikularnog stomatitisa (VSV). Slični virusi su u to vrijeme već bili u raznim fazama pretkliničkog (VSV) i kliničkog (MeV) razvoja upravo za rak dojke. Oba virusa su im dobro poznata jer su predmet njihovog višegodišnjeg istraživanja, i oba nisu patogena za ljude. Eksperimentalna terapija sastojala se od 7 uzastopnih injekcija virusa ospica, te još tri injekcije virusa vezikularnog stomatitisa, u razdoblju od dva mjeseca. Ta terapija je značajno smanjila veličinu tumora, a njegova analiza nakon što je operativno odstranjen je pokazala sliku kakva se po literaturi očekuje nakon uspješne onkolitičke viroterapije.
Eksperimentalno liječenje je proteklo bez zamjetnih i težih nuspojava, osim nakon prve injekcije virusa VSV-a. To je bio jedini slučaj kada je razvila visoku temperaturu, koja je spontano nakon par dana prošla. Četiri godine su prošle od tog samoeksperimentalnog liječenja, i za sada se bolest ne vraća. Iskustvo je opisala u znanstvenom radu objavljenom ove godine u časopisu Vaccines. No, to nije bilo lako, jer mnogi recenzenti i urednici nisu bili sigurni radi li se o etički ispravnom pokusu. Ovih dana vrijednost tog istraživanja prepoznao je i vodeći svjetski znanstveni časopis Nature, koji je o radu objavio vijest.
Govoreći o mogućnosti liječenja raka virusima kaže da je ono u velikom razvoju i zamahu, da su pokusi na miševima bili jako obećavajući, no onda se razvoj malo usporio nakon prvih ispitivanja u ljudi (klinička ispitivanja), koja su dala rezultate ispod očekivanja. Halassy smatra da je to zato što se u ljudi nove terapije za rak ispituju prvo u pacijenata kod kojih su poznate terapije isprobane, ali nisu djelovale. Takvi pacijenti su u poodmaklom stadiju bolesti, i često je njihov imunološki sustav već dobrano oslabljen i zbog bolesti i zbog njenog liječenja. Smatra da bi ovaj tip terapije mogao pokazati svoj puni potencijal kad bi se ispitao u ranim stadijima raka. Na upit kako virusi znaju da trebaju napasti stanice raka, a ne okolne zdrave stanice odgovara kako se radi o svojevrsnoj prirodnoj selekciji kao i da određeni virusi mogu ući u određene vrste stanica, neovisno jesu li one zdrave ili tumorske.
- Dakle, virusi, ako mogu ući u neku stanicu, mogu ući u nju i kad je zdrava i kad je tumorska. No, tumorske stanice su izgubile mnoge prirodne mehanizme koje zdrave stanice posjeduju za uspješnu borbu s virusima. Tumorske stanice naprosto u borbi s virusima izgube bitku, dok se zdrave stanice obrane. To je osnova tog koncepta, koji je sve samo ne jednostavan. I za kraj, ovo je samo jedan eksperiment, koji može puno toga sugerirati. No sve je to potrebno potvrditi s pripravcima virusa puno više razine kvalitete priprave i u pravilno dizajniranim kliničkih studijama – ističe Halassy. Danas je, nakon osobnog iskustva, potpuno posvećena razvoju ove vrste terapije, koju razvija kroz niz ugovorenih znanstvenih projekata. Zajedno s kolegama nastojat će svojim radom doprinijeti da i ova vrsta terapije postane dostupna oboljelima od raka. Nada se boljoj i većoj zakonodavnoj i institucionalnoj podršci, nego što je sada ima.
