Posljednjih mjeseci gotovo svakodnevno čujemo nešto pozitivno o mladima iz Viteza i središnje Bosne. Naime, radi se o Hrvatskoj Udruzi mladih u središnjoj Bosni (HUM) iz Viteza koji sve više pomažu potrebite. Udruga je u pokrenula humanitarnu akciju u kojoj pomažu osobama i obiteljima kojima je pomoć doista potrebna te su realizirali nebrojeno mnogo akcija na području središnje Bosne. Predsjednik Hrvatske Udruge mladih u središnjoj Bosni Mateo Marić u intervjuu za Vecernji.ba govori o radu Udruge, iskustvima na terenu, ali i ciljevima u budućnosti.
Kako je Hrvatska Udruga mladih u središnjoj Bosni počela s radom i koji su vam ciljevi?
Hrvatska Udruga mladih u središnjoj Bosni je osnovana krajem 2018. godine. Ideja o osnivanju organizacije došla je spontano. Svakodnevni neformalni razgovori su prešli u jednu stvarnost i odlučili smo krenuti u projekt osnivanja Udruge. Kada smo pokrenuli zakonske procedure oko osnivanja Udruge, odredili smo ciljeve koje želimo realizirati. Glavni cilj Udruge je zaštiti instituciju Obitelji koja je danas nažalost poljuljana raznim problemima s kojim se ne možemo nositi, posebice mlade obitelji. Također su nam ciljevi; zaštita prava djece i mladih, ekonomska suradnja s mladima, poticanje na razvitak lokalne zajednice, poticanje mladih na volontiranje, međureligijska suradnja. Ovo su ciljevi koje treba održavati i njegovati, kako bi svaka osoba središnje Bosne imala ovakve ili slične ciljeve. Onda možemo reći da je naša misija djelimično realizirana.
Udruga je u proteklih godinu dana realizirala mnogo akcija pomoći potrebitima, od hrane, lijekova, ogrjeva... Možete li nam reći na koji način točno pomažete ljudima?
U proteklih godinu dana imali smo niz društveno korisnih aktivnosti. Pokrenuli smo mnogo humanitarnih akcija. Naš prvi projekt kojeg smo realizirali bio je humanitarnog karaktera, naime riječ je o projektu ,,Radost Viteza“ u kojem smo okupili 60-tak mladih osoba s područja središnje Bosne i organizirali natjecanje u igri ,,Čovječe ne ljuti se“ i cjelokupni prihod od kotizacije išao je za pomoć studentima. Na području središnje Bosne postoje osobe i obitelji kojima je potrebna naša pomoć. Tako smo u proteklih godinu dana takve osobe i obitelji obilazili i pomagali im na razne načine; kupovinom ogrjeva, lijekova, hrane i svega onoga što im je potrebno u tom trenutku. Ali ono što je najvažnije, tim osobama smo donijeli osmjeh na lice i pokušali smo im unijeti vedrinu u njihove živote. Kada odemo s praga tih obitelji i kada vidimo njihovu radost, to nam daje motiv za dalje. Jedan projekt s kojim smo mi kao Udruga od prvog dana krenuli s realizacijom je projekt pod nazivom ,,Kolica za radost“. U ovom projektu pomažemo majke, trudnice, rodilje u vidu auto-sjedalice, dječjih kolica, kreveta za djecu i raznih pomagala koja mogu pomoći mladim obiteljima u odgajanju njihove djece. Cilj ovoga projekta je pomoći mlade obitelji, tako da mladi znaju da će netko stati uz njih i u takvim
situacijama i da ćemo im pomoći koliko bude moguće. Nakon što korisnicima naše pomoći više ne trebaju navedene stvari, dužni su ih vratiti u prostorije Udruge i nakon toga ih prosljeđujemo drugoj obitelji. Isto tako smo kada su bile poplave na području središnje Bosne ponudili pomoć u čišćenju nastradalih kuća i okućnica s ovog područja. Ljudima koji su se u tom trenutku zatekli u nevolji, priskočili smo u pomoć i pružili ruku podrške.
Primijetili smo da gotovo svaki dan idete na teren i pomažete nekome. Kako Udruga to financijski izdrži i opstaje?
U proteklih dva mjeseca i naša država se suočila s problemom virusa COVID-19. S tim virusom su donesene mjere zabrane kretanja za starije osobe te smo se odlučili pomoći svima koji su u nevolji u ovom za sve nas teškom vremenu. Nakon što smo na društvenim mrežama pokrenuli akciju, ljudi su se počeli javljati, donositi hranu, uplaćivati novac, nudili su se kao volonteri i doista sam tada doživio zajedništvo naših žitelja koje nikad do tada nisam vidio. Ima doista lijepih priča iz ovoga svega, spomenuti ćemo neke. Oduševila me gesta grupe mladića koji su rodom iz Nove Bile. Naime, pet mladića radi i živi u Njemačkoj, a jedan od prijatelja
je tu, u Novoj Biloj. Kontaktirali su nas preko Facebook stranice i ponudili svoju pomoć, došli su i donijeli novac od kojeg smo kupili 13 vreća brašna. Ovo je ono pozitivno što možemo vidjeti od naše mladosti, jer ovo su primjeri kako mladi, ma gdje god bili, ne trebaju zaboraviti na svoj rodni kraj i na osobe koje su u potrebi. Također su tu naši dobročinitelji iz Švicarske, Hrvatske, Austrije, Njemačke i naše Hercegovine, bez kojih se ni jedna naša aktivnost ne bi mogla realizirati. Darivanje drugoga i pomaganje drugome je dar od Boga. Pa tako, zahvaljujući prvo dragom Bogu na tom daru što mi mladi imamo mogućnost pomoći drugima u nevolji i što nam šalje dobre ljude i mi onda postajemo samo posrednici u činjenju dobroga. Iskreno se zahvaljujemo svim dobrim ljudima koji su
nam pomogli na bilo koji način u ovim aktivnostima. Neka ih dragi Bog nagradi svakim dobrom.
Kako dolazite do osoba kojima je pomoć potrebna, ima li slučajeva da vam se ljudi sami obraćaju za pomoć?
Od samoga početka djelovanja Udruge, svi članovi su zaduženi javiti vodstvu Udruge ako nekoga poznaju kome je potrebna pomoć. Najčešće smo tako dolazili do osoba kojima je potrebna naša pomoć. Imali smo slučajeve gdje nas netko kontaktira da pomognemo susjedu, poznaniku, rodbini i slično. Ali, isto tako smo imali slučajeve gdje su nam se osobe same javljale jer im je potrebna pomoć. Tako smo u svakom slučaju, gdje smo god smo to mogli učiniti, pomogli. Dosta smo poruka putem društvenih mreža dobili s područja Doboja, Dervente, Banja Luke i drugih mjesta, koja su nama daleko, ali smo opet pokušali stupiti u kontakt s organizacijama s tih područja i pokušali im pomoći tako.
Vjerujemo da na terenu većinom čujete riječi zahvalnosti i sreće, ima li i drugačijih iskustava? S čime se sve susretnete na terenu?
U humanitarnom radu postoji jedan veliki križ koji mora svaki volonter nositi. Susreli smo sa svakakvim situacijama. Najteže nam je kada čujemo da su stari i nemoćni sami, da imaju djecu koja ne mare za njih, koja ih ne kontaktiraju po dva, tri mjeseca i tu se grlo stegne, emocije su vrlo jake i pomiješane. Znali smo zateći starije osobe koje nisu imale što jesti 3 dana, zateknemo ih gladne, pothlađene, jer se nemaju na što grijati, ali što nas najviše dirne, to je njihova tuga. Starije osobe su jako zahvalne i mnogo smo u ovih godinu i par mjeseci od kako radimo akcije naučili od takvih osoba. Slušali smo njihove životne priče, iskustva, strahove i doista smo mi mladi naučili mnogo iz razgovora s njima. Imamo također susret s obiteljima gdje nažalost nema zahvalnosti, jer oni očekuju da njima netko treba pomoći, ali mi i takvim obiteljima pomažemo, jer dijete nije ništa krivo zbog ponašanja vlastitog roditelja. Ali nikad ni mi ne možemo znati što ti ljudi nose u sebi, koliko tugu, gorčinu osjećaju i koliko su propatili u životu, zato ne trebamo osuđivati nego mi pokušati svojim primjerom pokazati da može drugačije i ljepše. Također treba istaknuti da smo u obilasku doživjeli da u ovom vremenu postoje osobe koje žive bez perilice rublja, bez toaleta, kupaonice i mnogih uvjeta za život dostojan čovjeka. Zato smo mi ljudi tu, da takvim osobama pomognemo i budemo uz njih koliko nam naše mogućnosti dozvoljavaju.
Pokrenuli ste i novu akciju dodjele sjemenskog krumpira, o čemu se tu radi?
Obilazeći osobe i obitelji kojima je potrebna pomoć, uvidjeli smo da takvim osobama treba jedna trajna pomoć od koje će moći živjeti cijelu godinu. Tako smo se odlučili da nabavimo sjemenski krumpir i podjelimo ga osobama kojima je takvo što potrebno. Jer sadnjom i obradom zemlje, možemo živjeti od plodova svoga rada. To je ono što treba usaditi u sve obitelji u našoj središnjoj Bosni, kako bi svi koji imaju mogućnosti posaditi svoj domaći vrt, da to i učine. Kako bi mogli živjeti kroz cijelu godinu. Svakoj obitelji kojoj bude potreban sjemenski krumpir, poklonit ćemo 20 kg. Isto tako ako je obitelj brojnija povećat ćemo količinu. Krumpire mogu podignuti u našim prostorijama Udruge u Vitezu. A sve potrebne informacije mogu dobiti na kontakt telefon 065/395-020 ili putem društvenih mreža Facebook i Instagram.
Moto vaše Udruge je "Nemojte se nikad umoriti čineći dobro", što još možete poručiti našim čitateljima?
Kada smo razvijali ideju o osnivanju Udruge, jedni od glavnih ciljeva bili su pomoći drugima, onima koji su u nevolji. Iako humanitarni rad, kako sam prije naveo nosi jedan veliki križ. Jer nekad niste u mogućnosti svima udovoljiti na najbolji mogući način, trebate biti spremni na osudu i ogovaranje, ali ne smijemo nikad odustati od svog zadanog cilja. Pa smo tako tražili moto koji će krasiti rad nas mladih i odlučili smo uzeti moto ,,Nemojte se nikad umoriti čineći dobro“. Zašto ovaj moto? Zato što entuzijazam pojedinca vrlo lako prelazi u pasivnost i pesimizam. Tražili smo moto s kojim možemo u svakom trenutku žitelje središnje Bosne, a posebno mlade motivirati da čine dobro i da se nikad ne umore. Udruga broji 38 članova i čitajući ovaj moto i živeći ovaj moto svakom članu on daje motiv da dalje čini dobro. Tako mi jedni druge motiviramo da imamo svi još više entuzijazma, te tako motiviramo žitelje središnje Bosne i stvaramo lanac pozitivne priče, koja donosi dobra djela. Iskreno želimo poručiti mladima da se ne boje, da budu hrabri u svojim idejama. Da odvaže izreći svoje ideje, jer smo mi u Udruzi doživjeli odlične ideje mladih osoba. Isto tako pozivamo sve mlade se priključe našem radu za dobro, potrebna im je samo dobra volja i malo slobodnog vremena. Želimo se i zahvaliti svima koji su nam pomogli od prvog dana postojanja Udruge pa sve do danas. Veliki pozdrav i neka vas sve vodi moto naše Udruge ,,Nemojte se nikad umoriti čineći dobro“.
