U sklopu obilježavanja 26. obljetnice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i 13. obljetnice utemeljenja 1. pješačke pukovnije Oružanih snaga BiH u petak su u Mostaru položeni vijenci i zapaljene svijeće ispred spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima.
Vijence je položilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH na čelu s predsjednikom Draganom Čovićem, izaslanstvo ratnih zapovjednika HVO-a na čelu s generalom Stankom Soptom te izaslanstvo Oružanih snaga BiH na čelu s brigadnim generalom Ivicom Jerkićem.
Nakon toga u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače upriličena je tribina "HVO - jučer, danas, sutra".
- HVO je bilo vrhovno obrambeno tijelo hrvatskog naroda u Herceg-Bosni, koje je imalo na strategijskoj razini, odnosno na razini BiH svoj glavni stožer i općinske stožere na lokalnoj razini. HVO je izraz svijesti hrvatskog naroda u potrebi da se brani u BiH koja je u to vrijeme bila izložena agresiji - kazao je ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rada u BiH Željko Raguž.
Po njegovim riječima, danas je HVO kroz 1. pješačku gardijsku pukovniju dio Oružanih snaga BiH, kao što su i druge dvije pukovnije druga dva naroda u BiH.
- U oblasti obrane postoji ravnopravnost Hrvata u odnosu s Bošnjacima i Srbima, i to bi trebao biti uzor za sve druge oblasti života u BiH - ocijenio je Raguž.
Ministar branitelja Zapadnohercegovačke županije Mladen Begić podsjetio je na ratna zbivanja na Kupresu 1992. i 1994. godine i govorio o spremnosti HVO-a 1992. godine u odupiranju Jugoslavenskoj narodnoj armiji i paraformacijama, te o pripremama za osloboditeljske operacije HVO-a.
O odnosu današnjeg pravosuđa prema pripadnicima HVO-a Begić nije htio govoriti, istaknuvši kako može govoriti samo o vojnom aspektu jer je i sam bio sudionik ratnih zbivanja.
Inače, tribinu u Mostaru organizirao je Hrvatski studentski politološki forum u suradnji s Hrvatskim dokumentacijskim centrom Domovinskog rata u BiH.
U oblasti obrane postoji ravnopravnost Hrvata u odnosu s Bošnjacima i Srbima, što je točno ali ne postoji ravnopravnost među Hrvatima jer kako objasniti činjenicu da su od četiri generala Hrvata tri iz Hercegovine, da oni koji su bliski stranci ili stranačkim čelnicima (imaju štelu) mogu raditi što hoće, dok velika većina trpi nepravdu. Toliko o ravnopravnosti