"Plaće i mirovine u rangu njemačkih i nigdje se ne bi trebalo odlaziti", stav je onih s kojima smo razgovarali proteklih godina i pitali ih što bi ih motiviralo da ostanu u ovoj zemlji. Oni koji idu dublje u temu ističu da ih odavde tjeraju i razna neriješena pitanja, a njih u BiH imamo od politike do vjere i teško je ovaj gordijski čvor presijeći da bi se omogućio ljudima bolji život, piše Večernji list BiH.
U redu ima i nereda
A opet, kada se zagrebe ispod površine, vidi se da za sve ovo što spominjemo treba tako malo...
Ovih dana aktualna je ispovijest Željka Porobije, čovjeka koji je "balkansku krčmu" zamijenio njemačkom. I iz svega se da iščitati da "obećana zemlja" i nije tako savršena kako nam se puno puta prikazuje, no, i dalje je najmoćnija europska sila. Već na početku, Porobija ističe problem koji nitko ne bi očekivao. - Najbolje nasmijem Nijemce kad im kažem da je za nas s Balkana njihova zemlja pojam uređenosti. Istina, već jedna šetnja ulicom nekog njemačkog grada ili sela odaje dojam većega reda nego kod nas. Ali ima u tom njihovom redu i nereda koliko hoćete. Stalni radovi na cestama nerijetko dovode do groznih zastoja u prometu. Gotovo redovito traju dulje od dogovorenog roka. Administracija zna i gore zaštekati nego kod nas - priča čovjek koji je četiri godine u toj zemlji. Kaže i kako često kasni vlak, a ima dana kada se nikako ne pojavi. - Izbije štrajk vlakovođa pa danima tražite alternativne metode prijevoza - priča. A onda se osvrnuo i na medicinu u Njemačkoj koja je u pandemiji pokazala brojne manjkavosti, najviše zbog nedostatka radne snage. - Obiteljski liječnici imaju odlične ordinacije, samo što je mene zapao baš najbezvezniji od svih (ali se liječnika lako može promijeniti). Bolnice su im vrhunske, s najmodernijom dijagnostikom i metodama liječenja. Ipak, i oni muče muku s kadrom, znaju jako zaštekati s njegom. Operiraju, daju terapiju, a onda nepokretnog čovjeka ne paze kako treba i od dugog ležanja dobije dekubitus. Rupe u sustavu najbolje je pokazala ova pandemija. Cijepljenje je loše organizirano, a sve kao nešto digitalno. Registriram se za termin i dobijem ga u nekom 180 km udaljenom gradu. A onaj moj liječnik ne cijepi (stvarno ću ga promijeniti). Termine za pretrage i operacije ne dobijete baš brzo. No, pošteno govoreći, ako vas uhvati neki ozbiljni problem i morate biti operirani, Njemačka je zemlja u kojoj se želite naći - priznaje. Njemačkim jezikom se počeo služiti već nakon četiri mjeseca, mogao je voditi jednostavan razgovor za posao. - Objektivno gledano, njemački jest teže naučiti od engleskog, pa i francuskog - ali je i dalje lakši od našeg. Spadamo u istu porodicu jezika, logika će vam brzo postati jasna, a imamo i puno zajedničkih riječi. Stvarno je bitno za vaš posao da jezik dovedete do neke pristojne razine - otkriva.
Rast plaće
Kaže da novca u Njemačkoj ima više, hrana je povoljnija, po super cijenama se mogu nabaviti i odjeća, obuća, tehnika... - Stoga, ako krenete raditi i najniži posao, za njemački minimalac (9 i pol eura po satu), vi se već možete nekako pokriti. A uskoro, ako je vjerovati novom kancelaru Scholzu, satnica minimalca skače na 12 eura. Inače se plaća uvijek računa bruto. Najmanja koju sam dobio bila je oko 1200 eura u džep (1460 bruto). Ako se dobro ufurate u posao, plaća vam konstantno raste - u tvornicama već nakon godinu i pol do 80%. A plate vam i obrazovanje, samo ako ste voljni učiti, pa se stvarno pristojno zaradi - kaže i naglašava ono "ali" koje stoji na kraju mnogih, lijepih priča. - Nećete baš plivati u lovi, osim ako već imate nekretninu i ako vam ne treba auto. - U protivnom, na najam nekretnine ili na kredit za kuću/stan ići će vam osjetna lova (koliko god da su im krediti povoljniji nego kod nas). Ako u sebi nosite i slavenski gen da stalno preuređujete kuću, ode vam još više love. Pristojni auto na kredit (poput običnog Golfa), s kaskom i redovitim održavanjem (pa još i gorivo) koštat će vas mjesečno 500-600 eura - kaže. Naglašava i da je prednost Njemačke u tome što sebi možete osigurati normalan život i bez robovanja poslu. - Ako želite zadiviti rodbinu novom mečkom i luksuznim stanom u središtu Frankfurta, nema frke, odšljakajte svojih 168 sati tjedno i uživajte... - zaključuje Porobija koji je nakon 50 godina ove prostore zamijenio njemačkima.
