Blagdani su pred vratima, a Svi sveti i Dušni dan u srcima mnogih Hrvata u Bosni i Hercegovini zauzimaju važno mjesto. To su dani susreta – ne samo s onima koji su još uvijek među nama, nego i s onima koji su nas zauvijek napustili. Tijekom tih trenutaka tišine i molitve obilazimo grobove najmilijih, donosimo cvijeće i palimo svijeće, prisjećajući se svih lijepih trenutaka koje smo zajedno dijelili.
Sjećanje koje ne blijedi
Posebno emotivno ovo vrijeme doživljava iseljeništvo, koje se već počelo vraćati kući. Ti dolasci donose radost zbog povratka korijenima, ali i tugu, jer mnogi od njih su proveli godine daleko od doma, ispisujući nove uspomene u tuđini, a onih koji su ih nekada čekali, više nema fizički. Povratak kući uvijek je prepun emocija, a blagdani u svemu tome bude drukčije osjećaje. Svaka zapaljena svijeća simbol je ljubavi i sjećanja koje nikada ne blijedi. Blagdani Svi sveti i Dušni dan podsjećaju nas koliko su nam važni naši bližnji – i oni s nama, i oni koji nas prate iz vječnosti. Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana, cvjećarnice BiH već su pripremile bogatu ponudu cvjetnih aranžmana i dekoracija za ukrašavanje grobova najmilijih. Tradicionalno, krizanteme ostaju najpopularnije cvijeće jer su lijepe, a dostupne svima, s cijenama koje se kreću od 6 do 15 maraka po komadu, dok se cijene ikebana formiraju u rasponu od 15 do 60 maraka. Za one koji žele nešto posebno, na raspolaganju su i luksuzniji aranžmani koji dosežu i do 80 maraka.
– Iako se na tržištu primjećuje opći porast cijena, cvijeće je, za razliku od ostalih potrepština, poskupjelo minimalno ranijih godina, a ove praktički i nema promjena u odnosu na lani. Imat će se izbora za svakog, bilo da tražite nešto povoljnije ili luksuznije – kažu u jednoj mostarskoj cvjećarnici za Večernji list. Slično se može primijetiti i kod prodavača uz cestu, koji svake godine nude šarolike bukete i aranžmane, a upravo ovih dana pojačavaju ponudu kako bi zadovoljili potražnju. Cvjećari ističu da su kupci sve više orijentirani na "srednju cijenu", tražeći kvalitetne, ali ne pretjerano skupe opcije. U skladu s tim, mnoge cvjećarnice pripremile su kombinirane aranžmane s različitim vrstama cvijeća kako bi zadovoljile ukus što većeg broja kupaca.
– Tradicija nije zanemarena. Cvijeće ima svoju simboliku i važnost za ove blagdane, pa ljudi žele urediti grobove svojih najmilijih, iako paze na kućni budžet. Međutim, nostalgija je snažan pokretač. I kad se manje ima, nitko ne želi štedjeti na svojim roditeljima jer nisu naše majke ni očevi, naše bake ni djedovi štedjeli na nama. Naprotiv, u još težim vremenima znali su otkinuti od sebe, da bismo mi imali i zato se danas i njihove grobove želi što je moguće ljepše urediti – dodaju iz jedne od cvjećarnica.
Također, ne smijemo zaboraviti ni pokojnike čiji identitet ne znamo. Upravo to je bila poruka fra Stanka Pavlovića, grudskog župnika, prošle nedjelje za blagdan Svih svetih i Dušni dan.
– Sjetimo se što su naše bake radile. Ponijele bi cvijeće i ukrasile grob onom kome ni ime ni prezime ne piše na križu, ali tu je čovjek bio. Pomoliti se i sjetiti se onih kojih se nema tko spomenuti – poručio je fra Stanko. Blagdanski ugođaj osjeća se u zraku – trgovci su optimistični da će potražnja i ove godine biti velika, a građani će, unatoč izazovnim vremenima, naći načina da prigodno obilježe ove dane sjećanja na preminule. To će učiniti i Ante, koji će ovog vikenda njemačka gradilišta zamijeniti hercegovačkim mirom. Blagdan Svih svetih za njega nije samo obaveza već svet trenutak povezanosti s prošlošću, obitelji i najmilijima koji više nisu tu. I ove godine iseljenici prelaze stotine kilometara kako bi obišli počivališta svojih najmilijih.
Obilazak starih staza
– Sve podsjeća na dane djetinjstva. Za Svi svete i Dušni dan već smo počinjali brojati koliko je do Božića, kad će završiti nastava, kad će pasti snijeg. U tim nekim vremenima jeseni su bile jeseni, nismo studeni dočekivali u dugim rukavima kao danas iako je Miholjsko ljeto i onda znalo debelo zadirati u jesen. Ali studeni je nekako imao sva ta obilježja hladnog mjeseca, no sve se promijenilo. Sada u kratkim rukavima s obitelji obilazim dobro znane staze – priča nam. Dani su ovo kad se obnavlja povezanost s obiteljskim korijenima, kad se čovjek ili fizički ili duhovno vraća iskonu. Nažalost, ni tuđina nije kao prije pa je sve manje onih poslodavaca svjesnih koliko je važno Bosancu ili Hercegovcu biti na rodnoj grudi za blagdane.
– Jer nije tuđina tako pitoma i dobra, i nisu tuđa jezera tako magična i modra, pa razmišljam o tebi i stvarno mi je nejasno zašto ljudi odu prerano, a vrate se prekasno – kažu stihovi Ante Vlašića, sina imotsko-bekijskog polja poznatijeg kao Ante Cash. Sve se više brojni Hrvati iz BiH pronalaze u tim stihovima jer nigdje nije kao kod kuće... a mnogi će to i ovih blagdana shvatiti.
