edni od neopjevanih junaka ove pandemije zasigurno će biti dostavljači hrane. U trenucima kad su ljudi bili prisiljeni ostati doma, mnogima je upravo naručivanje klope iz omiljenog restorana bio rijetki trenutak da su osjećali kako je sve normalno. Raditi posao dostavljača nije nimalo lagan, a ponekad može biti i zabavan. Pričali smo s troje dostavljača Pauza.hr iz različitih gradova i saznali kako je njima raditi u ovim zanimljivim vremenima
- Vrlo jednostavno, Pauza riderima pošalje zaštitnu opremu koja se od nas očekuje da je koristimo pri svakom preuzimanju i primopredaji hrane - kazala nam je Emilia iz Pula te istaknula kako je nepoštivanje mjera je strogo kažnjivo.
S njom se složio i 22-godišnji Borna iz Varaždina.
- Svi smo se priviknuli na maske i mjere - ispričao je, te napomenuo da njih same često dočekuju ljudi s maskama.
Kad smo ga upitali je li imao zanimljivih dogodovština, kroz smijeh nam je kazao kako ljudi često misle kako imaju vremena otuširati te su uvijek iznenađeni kad su i brži nego što su očekivali.
- Često nas dočekaju iznenađeni i kažu: 'Ajme, pa ja sam u šlafroku'. Ljudi u Varaždinu su jako pristupačni i svi se znaju - kazao je ne sakrivajući svoje zadovoljstvo poslom.
Slično iskustvo ima i 23-godišnji Sven iz Zagreba.
- Nosimo maske i rukavice. Staviti masku uistinu nije problem. Ljudima je drago - naveo je i podsjetio da mnogi koriste i opciju da im se hrana ostavi na kućnom pragu zbog čega uopće nema ni direktnog kontakta, a oni kojima pak predaju hranu u ruke da oni sami izađu s maskom na licu kako bi preuzeli hranu.
Upitan o svojim iskustvima, kazao je iako on sam nije imao to iskustvo koje mu je njegov kolega ispričao - da mu je čovjek izašao skroz gol po hranu! Rekao nam je nije rijetkost da ljudi izađu u ručniku ili u kućnom ogrtaču.
Dostava prije pandemije
Kako je bilo prije koronavirusa, neki dostavljači otkrili su za Pun kufer.
Dečki su mi pričali i da su ih tražili da dilaju drogu za njih, rekao je jedan poslovođa iz popularne zagrebačke pizzerije. Bivši vlasnik pizzerije u centru Zagreba ispričao je pak zanimljivu priču o prijatelju koji je vozio stari Renault 4.
– Izgubio je ključeve od auta, a nije mu se dalo raditi nove pa je palio na žice. Dostavljao je u policijsku postaju, a policajac ga je čekao vani. Dao mu je pizzu, ali ovaj se zapričao i nikako da ode. Frend nije mogao otići jer nije želio da policajac pomisli da vozi ukraden auto – rekao je Aleksandar.
Marko je pak ispričao kako su kolega i on dostavili pet pizza djevojci koja je imala tulum iako je bila izvan zone dostave, i to zato što je tražila baš njega.
– Budući da je bila zadnja dostava, potrpali smo se obojica u auto i krenuli. Kad smo vidjeli zgradu, bilo je jasno da se radi o ekipi koja je puna para. Pozvonili smo, a otvorila nam je zgodna curka i pustila nas unutra. Imali smo što i vidjeti! Ženski tulum sa štangom nasred dnevne sobe. Nije nas trebalo nagovoriti da ostanemo, a curke su nam priredile pravu predstavu. Sve u svemu, nekad treba napraviti iznimku i proširiti zonu dostave – rekao je Marko.
– Golotinja je skroz normalna. Ljeti cure znaju otvoriti vrata u majici i gaćicama, valjda si misle „koga briga za dostavljača“. Sjećam se kako mi je jednom ženska u tridesetima otvorila vrata u ogrtaču. Dok sam joj davao kusur, novčanica joj je ispala, ogrtač se samo rastvorio. Ispod njega nije imala ništa. Pozdravio sam je i otišao, a kad sam pričao ekipi što mi se dogodilo, kolega je proplakao od smijeha i rekao kako se njemu dogodila ista stvar na toj adresi. Što jest, jest – žena odlično izgleda s obzirom na to koliko pizze pojede – kaže uz smijeh Luka.
