Filip Zavadlav heroj. Smrt dilerima, smrt kamatarima – stoji na letcima koji su počeli kružiti Splitom, a na kojima je srcima okružena fotografija 25-godišnjaka koji je u subotu ispalio 36 hitaca iz kalašnjikova ubivši Marina Bobana, Juricu Torlaka i Marina Ožića Paića, svoje vršnjake na mjestu čije likvidacije gore lampioni.
Nezapamćena podrška ubojici, koju zapravo potiče revolt spram (ne)rada institucija, trebala bi se sliti na splitske ulice u subotu, za kada se preko Facebooka pokušava organizirati prosvjed, a grupe potpore Filipu Zavadlavu munjevitom se brzinom gase i otvaraju.
Otac svjedok na sudu
Istodobno, policija pokušava otkriti od koga je Zavadlav kupio kalašnjikov. Čeka se i nalaz krvi i urina osumnjičenoga za trostruko ubojstvo, kako bi se utvrdilo je li u vrijeme počinjenja zločina bio pod utjecajem lijekova ili opijata, na što su istražitelji posumnjali zbog njegove smirenosti nakon uhićenja.
Razgovori su obavljeni s mnoštvom ljudi, izuzete su i pregledane snimke nadzornih kamera...
Odvjetnik Branko Šerić, kojemu je Filipov otac Ante Zavadlav zvani Tonči dao punomoć za zastupanje sina, kaže da želi da što prije počne psihijatrijsko vještačenje pa je stoga i povukao žalbe na rješenja o provođenju istrage i određivanje pritvora što ih je bila uložila Ivanka Šamija, Zavadlavljeva odvjetnica po službenoj dužnosti:
– Budemo li čekali rješenja po žalbama, to će potrajati barem 15 dana, a ovako je moguće da se do kraja siječnja utvrdi njegovo pravo duševno stanje prije i za vrijeme djela te sada. To je neophodno za daljnji tijek kaznenog postupka – rekao je Šerić.
U konačnici, o tome ovisi hoće li zbog trostrukog ubojstva Filip završiti u zatvoru ili u ustanovi, na liječenju. Ante Zavadlav bio je jučer s odvjetnikom na splitskom sudu. Po svemu sudeći, bit će svjedok u postupku protiv sina, a o njemu ovisi hoće li odbiti govoriti ili će opisati okolnosti koje su prethodile trostrukom ubojstvu, odnosno progovoriti o navodnim prijetnjama i ucjenama žrtava.
Nakon zločina na splitskom asfaltu na vidjelo izlazi koliko je obitelj ubojice zapravo bila disfunkcionalna. Filipova majka Etel na Facebooku sada optužuje upravo njegova oca tražeći da ga se zatvori jer je psihopat koji je sina naveo na zločin znajući da je neubrojiv. U nekim je prijašnjim objavama psihopatima nazivala i svoju djecu, koju je fizički zlostavljala te zbog toga bila i prijavljivana i osuđivana.
Da u toj obitelji s troje djece nešto nije u redu uočio je još davne 1997. godine i splitski Centar za socijalnu skrb koji je punih devet godina obitelj Zavadlav imao u tretmanu. Voditeljica odjela općih i pravnih poslova Marina Pokrajac potvrđuje da je ta obitelj imala “određenih problema”, pa je dobila stručnu pomoć i potporu tima u kojem su bili socijalni radnik, socijalni pedagog i psiholog, a u čijim se izvješćima o nadzoru nije navodilo da bi djecu trebalo izdvojiti iz obitelji.
S nadzorom se prestalo kada je najmlađi Filipov brat, Anton Ivan, postao punoljetan. Taj se mladić sada nalazi u komuni u Crnoj Gori na odvikavanju od droge. Zapravo, u vrijeme kada je Centar nadzirao obitelj, na drogu su se “navukli” i on i brat Stanislav, zbog čijih je dugova za narkotike i pritisaka na obitelj da ih vrati Filip po svemu sudeći i krenuo u osvetnički pohod.
U policijskim evidencijama Stanislav Zavadlav vodi se kao ovisnik, ali i sitni diler što je, tumače, najgori mogući spoj jer ovisnik drogu na kojoj glavni diler treba zaraditi nerijetko potroši na sebe, a novac nema odakle vratiti, što se vjerojatno i događalo.
‘Bio je jako neraspoložen’
U policiji nam je potvrđeno da su isprva mislili da je Stanislav ubojica i zato je u stan na Skalicama, provalivši vrata, banula najprije temeljna policija, a zatim i specijalci. Stanislav se bio sakrio pod krevet. No, ubrzo je ustanovljeno da imaju “krivog” Zavadlava.
– Osam dana prije ubojstava, Filip je došao k meni. Bio je jako neraspoložen, depresivan, govorio je da danima nije spavao... Samo je ponavljao da mu po noći dolaze misli “kad bi nešto bilo, što bi bilo”, kazavši da mi ne može reći ništa više. Inače je bio dobre volje, no uoči Božića i sada nije. Savjetovala sam mu što da učini, nakon prve krize bio se digao, ali sad me, izgleda, nije poslušao – na ulazu samostana govori nam časna sestra koja je godinama bila u kontaktu s obitelji Zavadlav pa je upravo nju prije više od godine, kada je još bio na brodu, Filip bio nazvao da mu pomogne naći smještaj, da ima kamo kad se iskrca.
Na njezinu se preporuku, odmah nakon povratka u Split, odselio u Varoš, naselje desetak minuta udaljeno od Skalica.
– Znam da je kontaktirao s obitelji. Ja sam ga pozvala da slobodno dođe k nama, svojim sestrama. Vjerovala sam da će se izvući. Jako mi ga je žao – rekla je časna sestra i nestala iza vrata samostana.
