Stotine tisuća ljudi proteklih godina napustile su područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovih dana govori se o počecima odlazaka, o ugovoru iz 1968. godine kada Njemačka počinje “usisavati” ovdašnje radnike. Priča iz Plavog vjesnika iz 1970. godine sugerira da se mnoge priče isprepleću s onima danas, piše Večernji list BiH.
- A idem, brate, u Njemačku, pa što Bog da. Nije mi drago, ali moram. Ukućana puno, hoće svi novca. Svi bi jeli, a nitko ne bi radio. I odakle novac? - pitao se tada sugovornik tog lista na peronu koji je vodio do “obećane zemlje”. Prošlo je 50 godina. Svaka nova kriza iznjedri one koji će trbuhom za kruhom otići van, ali i pustolove koji žele iskušati rad u inozemstvu. Sugovornica Jela te je 1970. govorila kako posla nema, a godine prolaze. - Htjela bih se lijepo odjenuti, a odakle? Ovako ću sama sebi zaraditi, a moram i majci poslati. Ostarjela je i ne može više ništa, a pomogla bi ona meni, ali kad nema, nema - kazala je.
Zbogom, naši...
Novinar Božo Šimleša, gledajući gastarbajtere iz Zagorja, Dalmacije, Hercegovine..., tih godina emotivno je napisao: - Zvonila mi je u ušima ona snažna i tako ljudska izreka Gorkoga: “Čovjek, to zvuči gordo!” Uzdahnuo sam i ponovio po treći put: “Zbogom, Ante, Mare, Ankica i Jure! Zbogom, naši! Nek’ vam je sretno!” Krenuo sam s već opustjelog kolodvora s jedinom željom da nikad vise ne ispraćam tako gusti dim što već iščezava u crnoj noći. Jer, “zbogom” uvijek zvuči bolno - završio je. A o razlozima odlazaka proteklih dana govorio je dr. sc. Tado Jurić, sin Bosanske Posavine i predavač na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Spomenuo je psihološki aspekt iseljavanja vezan za Hrvatsku, a što se može primijeniti i na Bosnu i Hercegovinu. - Kada bismo to pokušali definirati, radi se o strahu da će mladi čovjek potratiti svoj život jer on vidi da njegovi roditelji 30 godina pričaju o tranziciji i reformama, a ništa značajno nije se dogodilo - istaknuo je spomenuvši i to da je Hrvatska i napredovala posljednjih 30 godina, ali za jedan ljudski vijek premalo je napravljeno.
Ekonomski kapital za strance
Istaknuo je i pogrešku ovdašnjih politika koje se uspoređuju s prethodnim politikama umjesto da se uspoređuju s razvijenim državama. Naglasio je i činjenicu da danas više Hrvata živi u Münchenu nego u Mostaru, a da su u sedam godina nestali gradovi veličine Splita, Rijeke, Osijeka... Najteže je što odlaze ljudi od 25 do 35 godina. - Radi se o resursu koji je najskuplji. Koliko god je ružno na čovjeka gledati kao na ekonomski kapital, Nijemci i cijeli EU gledaju na nas tako. Njima je matematika jednostavna. Ako uzmu mladog i zdravog čovjeka, oni znaju što dobivaju time. Došao je obrazovan, ne treba ga integrirati, uključit će se u društvo i biti zadovoljan. Istraživanja su pokazala da im je preskupo uvesti neeuropskog radnika jer je skupa integracija - kazao je, između ostalog, istaknuti stručnjak i profesor.
Vrijeme je pandemije i sada mnogi nerado govore o odlasku, no pitanje je što će biti kada se situacija normalizira jer nakon svake krize s ovih prostora se odlazilo, često glavom bez obzira. •
