Članica tima obrane generala Slobodana Praljka, odvjetnica Nataša Fauveau- Ivanović, u svom izlaganju pred Raspravnim vijećem suda u Haagu kazala je kako je prvostupanjska presuda konfuzna, proturječna, nerazumljiva, utemeljena na glasinama i pretpostavkama i da su mnogi dokazi iskrivljeni i sasvim, činjenično, krivo konotirani, piše Dnevnik.ba.
Ivanović je, tako, u današnjem izlaganju kazala kako je Sudsko vijeće prekršilo mnoge članove statua Međunarodnog suda, propustilo iznijeti obrazloženje prvostupanjske presude i zanemarilo elementarne standarde prava kao i persumkciju nevinosti.
Samim time, po njenim rječima, zanemarili su da je teret dokazivanja kaznene odgovornosti na tužiteljstvu, a na prvostupanjskoj presudi.
Odvjetnica Ivanović kazala je kako je prvostupanjsko vijeće napravilo niz pravnih grešaka, od utvrđivanja činjeničnog stanja, uloge Hrvatske i uloge generala Slobodana Praljka u navodnom UZP-u.
Osvrnula se na točke optužnice, odnosno zaključke prvostupanjske presude koji se odnose na teška kršenja Ženevskih konvencija i okupaciju istočnog dijela Mostara.
Ivanović je tako, ustvrdila, kako su povrede Ženevskih konvencija moguće, tek ako se utvrdili da je postojao međunarodni sukob ili okupacija, a da okupacija može uslijediit samo nakon međunarodnog sukoba, što u ovom predmetu nije bio slučaj.
Dodala je i kako strana sila koja zauzima vlast u BiH u tom razdoblju nije postojala.
Ivanović je kazala kako je nemoguće da je HVO okupirao određene dijelove teritorija u BiH, pa tako ni bosanski i hercegovački Hrvati jer su HVO upravo osnovali Hrvati u BiH, oni koji su tu živjeli.
Istaknula je svom izlaganju kako je HVO bio organ kojeg su priznavale vlasti BiH i da je on sastavnio dio oružanih snaga BiH što se vidi iz dokaza u žalbenom podnesku haaškom tužiteljstvu.
Ivanović se tako zapitala, kako je HVO mogao uopće okupirati teritorij, u i pravnom i u logičnom smislu i kontekstu, narod koji živi na nekom mjestu ne može okupirati to mjesto, ne može HVO okupiati zemlju svojih predaka i teritorij na kojem živi stoljećima.
Napomenula je kako se apsurdnost takvih zaključaka vidi u Općini Rama/ Prozor, koju je HVO, prema navodima prvostupanjske preduse i sudskog vijeća okupirao.
„HDZ BiH je na izborima u Rami 1990. osvojio većinu glasova, nije došlo do nasilne uspostave vlasti, legalno izabrane vlasti nastavile su obavljati svoj posao, lokalna vlast u Rami je legalno izabrana, po kojem osnovu je takvo što okupacija?“, rekla je Ivanović.
Dodala je kako je prvostupanjsko vijeće počinilo niz kardinalnih grešaka u utvrđivanju činjeničnog stanja o okupaciji i da nisu dokazali nijedan element ni kriterij po kojem se ta okupacija zaista i dogodila.
„Toliko je velika greška da je HVO okupirao dijelove BiH da je rasprava o tome najjednostavnije rečeno – nemoguća“, kazala je Ivanović.
Govoreći o prirodi sukoba između HVO-a i Armije BiH u BiH, Ivanović je kazala kako navodi tužiteljstva i pretresnog vijeća da su vojnici HV-a bili u BiH ne stoje, jer ni u jednom spisu ovog predmeta, nema konkretne informacije o prisustvu HV-a u BiH.
„To je čak potvrdila i vojno promatračna misija Europske zajednica koja nije imala informacije o prisutnosti HV-a na teritoriju BiH“, rekla je Ivanović.
Dodala je i kako je o prisutnosti HV-a na teritoriju BiH, svjedočio i međunarodni svjedok koji je rekao da Europska zajednica nije imala nikakve informacije o tome.
„Pojedini pripadnici HV-a odlazili su BiH, neki su se priključivali HVO-u , a neki Armiji BiH, ta su lica zadržavala određene administrativne veze s HV-om, no u lancu zapovijedanja bili su pod HVO- om ili Armijom BiH“, napomenula je haaško tužiteljstvo Nataša Ivanović, članica tima obrane generala Slobodana Praljka.
Govoreći o navodima optužnice i zaključima Pretresnog vijeća da je HV izravno sudjelovao u borbama u BiH, Ivanović je kazala kako je apsurdan zaključak da je HV imao globalnu kontrolu nad jedinicima HVO-a, jer, kako je dalje navela, da je prvostupanjsko vijeće ispravno primijenilo kriterij sudske prakse utvrđene ovim sudom, a to je globalna kontrola, morala je ponuditi ocjenu te kontrole i kroz analizu to utvditi, što ovdje nije učinjeno.
Ivanović je, također, kazala kako nigdje nema nalaza o traženom nivou kontrole, koji bi, da bi bio tretiran kao kazneno djelo, mora imati dokaze da je jedna država imala ulogu u organiziranju, koordiniranju i planiranju vojnih akcija određene vojne grupe, osim što tu grupu financira, obučava i pruža joj operativnu pomoć, pa tako, kako je rekla, u predmetu Tadić, nije utvrđeno je da Hrvatska ima ulogu u koordiniranju HVO-om.
Ivanović je kazala kako su dokazi o pružanju jednake pomoći Armiji RBIH i HVO-u što se vidi iz transkripata, priloženi u žalbenom podnesku, gdje se također nalaze dokumenti o tome da je Republika Hrvatska snadbijevala Armiju RBiH oružjem, obučavala i obrazovala njene vojnike, u Hrvatskoj je Armija RBiH imala tri logostička centra koji su slobodno djelovali na teritoriju Hrvatske i liječila njihove ranjene vojnike.
„Koja bi to država na svijetu snadbdijevala neprijateljsku vojsku oružjem, opremom i logističkom pomoći? Odgovor je jednostavan – nijedna“, kazala je Ivanović.
Isto tako, navela je i kako je prvostupanjsko vijeće potpuno ignoriralo nezahvalni položaj u kojem se Hrvatska nalazila za vrijeme sukoba u BiH.
„Hrvatska nije sudjelovala u tim sukobima no ipak je međunarodna zajednica u cjelini i neke države, od nje neprestano tražili da smiri situaciju, organizira pregovore i nađe neko rješenje“, kazala je Ivanović.
Navela je i kako zaključi prvostupanjskog vijeća o posjeti Gojka Šuška BiH dokazuju da uopće nisu razumijeli društveno – političku situaciju u BiH.
„U to vrijeme, u BiH, došli su ministri iz cijelog niza zemaljala, posjeta Gojka Šuška, kao ministra iz Hrvatske, nije imala nikakvu ni veću a ni manju težinu od posjeta ministara drugih zemalja. Tu posjetu organizirala je međunarodna zajednica, a Hrvatska tu pokazala dobru volju da se stanje u BiH smiri“ , rekla je Ivanović.
Odgovarajući na zaključke Sudskog vijeća kako je Hrvatska imala globalnu kontrolu, Ivanović je kazala kako se to neprestano ponavlja radi uvrđivanja međunarodnog sukoba i da nije moguće da jedan sud za ratne zločine ovakvo nešto utvrdi, a drugi sud istog Tribula, presudi da nije pozvan presuđivati o pitanjima vezanim za odgovornost država.
„Bilo bi pravedno i u pravom smislu ispravno da se pozivate na običaje međunarodnog prava u kojem nema kategorije globalne kontrole nego samo efektivne kontrole. Kada ste navodno utvrdili da je sukob u BiH bio međunarodni sukob, ignorirali ste činjenicu da MKSJ primjenjuje jedno pravilo a drugi potpuno drugo, ako ste vi primijenili pravilo koje je vaš, međunarodni kazneni sud odbacio, onda gubite svaki mogući kredibilitet zbog toga“, rekla je Ivanović.
