Nekima je sigurno izgledala preuveličana ljetošnja priča s visoravni Belenići, u općini Ravno, objavljena u Večernjaku, kada su uz tekst potpisani i Stanislav Vukorep, čapljinski istraživač i publicist, samo zahvaljujući iskustvu i prisebnosti vodiča Tomislava Prkuta izbjegli susret s razljućenom medvjedicom.
Maginje prava poslastica
No, nakon materijala koji nam je proslijedio Mario Krečak Tigar, lovočuvar i tajnik Lovačkog društva "Lisac" iz Ravnog, sve dvojbe otpadaju. Raznovrsnošću zvijeri koje se kreću Belenićima i prodolinom između Orahova Dola i Slanog, preciznije graničnog prijelaza Orahov Do - Slano, postidjeli bi se i neki zoološki vrtovi. U razmaku od tridesetak sati na jednom proplanku kamera ravanjskog Lovačkog društva snimila je pravu promenadu divljih zvijeri. Prvo su se na sceni pojavile divlje svinje 10. studenoga u 18.32, potom je nastupio jazavac oko podne (12.08), vidokrugom kamere prošetala je divlja mačka, a malo potom i lisica, da bi se nešto prije ponoći "oka" kamere udostojio i dobro ugojen mrki medvjed. Promenadu je ujutro, 12. studenoga, u 8.43 zaključio vuk! U samo tridesetak sati jednim malim šumskim proplankom prodefiliralo je pet zvijeri!
- I ja sam iznenađen, poznajem odlično teren, ali takvo nešto nisam očekivao - kaže Mario Krečak Tigar, čovjek koji najbolje poznaje gore i dolove rijetko naseljene općine Ravno, pa na našu opasku da je medvjed iznenađujuće ugojen, objašnjava:
- Nije to nikakvo čudo, maginje su odlično rodile. Razgledao sam uokolo i po boji izmeta te životinje uočio da se hrani maginjama - konstatira lovočuvar Mario te na upit što su maginje, dodaje kako je riječ o žbunu koji raste u hrvatskom priobalju, a u "Bosni i Hercegovini samo na području južno od Orahova Dola". Već smo na tom prostoru, jedinom u Bosni i Hercegovini, uočili sominu, samoniklu biljku koja raste u dinarskom gorju, koju još zovu gluhi smrič. Zahvaljujući društvenim mrežama otkrili smo da su maginje zapravo plodovi biljke zvane planika. U Hrvatskoj je najviše ima upravo u okolici Dubrovnika, a tom prostoru u širem smislu pripada i Orahov Do.
Zašto je orovski medo ugojen, otkriva podatak da se od maginja prave marmelada, džem, sokovi, liker, vino, pa čak i peče rakija. Dakle, ljetos smo otkrili da zahvaljujući lokvi i bunarima koji u ljutom južnohercegovačkom kršu ne presušuju, medo na tom na oko za njega negostoljubivom području, može obitavati, a sada je jasno da ima i izvrsnu hranu pred zimski san ako mu je na tom prostoru uopće potreban. Lovočuvar Mario Krečak kaže kako na tom području žive najmanje dva, ako ne i više medvjeda.
- Nedavno je kamera kod Vjetrenice, blizu sela Mareva Ljut, snimila manjeg medvjeda. Kako mi kamerama pokrivamo mali prostor, teško je reći što se izvan tog područja zbiva. Na osnovi scene s kamere kod Orahova Dola, možemo pretpostaviti još neka iznenađenja - kaže. S maginjama koje su, među ostalim, prema narodnoj medicini, i ljekovite, zatvara se spoznaja o opstanku medvjeda na prostoru krajnjeg juga Hercegovine.
Stoka nije stradala
Putokaz iznad magistrale u Slanom pokazuje da je do Orahova Dola samo pet kilometara pa nije isključeno da medo, ako mu ponestane hrane, "skokne" na smokve i rogače u Slano. U cijeloj ovoj priči neobičan je još jedan pažnje vrijedan detalj. Na području Orahova Dola braća Burum - Nikola i Božo, koji žive u Dubrovniku, u slobodnom uzgoju imaju pedesetak goveda i konja. Zahvaljujući klimi stoka je i ljeti i zimi u prirodi. Kad smo ljetos Božu Buruma pitali ima li štete u stoci, ponajprije mladoj teladi i ždrjebadi, odgovorio je da nema. Imajući to na umu, stječe se dojam da domaća stoka i zvijeri na području Orahova Dola žive u svojevrsnoj simbiozi. Stoka pase travu, brsti grane drveća i gnoji zemlju, što pogoduje i zvijerima koje zbog plodne zemlje imaju više hrane - divljači, a mogu se i lakše kretati. Na prvi pogled čudno, ali nije isključeno.
