Najveći broj javnih poduzeća i institucija u Federacije BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko nema usvojen pravilnik kojim se utvrđuju kriteriji zapošljavanja i pristupa radnim mjestima, te primanje novih djelatnika obavljaju selektivno i bez bilo kakvog nadzora. Ovakav porazan podatak objavila je nevladina organizacija Account, nakon dugog i opsežnog istraživanja u svom izvješću pod nazivom “Istraživanje o sektorskoj korupciji u BiH”. Njezine ankete provedene u javnim poduzećima pokazale su kako ih 47 od ukupno 77 nema usvojen pravilnik o kriterijima zapošljavanja. Prema tome, može se zaključiti da se radno mjesto u tim poduzećima, čiji su većinski vlasnici entiteti, županije ili općine, može “srediti” voljom direktora kojeg obično imenuje vladajuća stranačka baza, piše Večernji list BiH.
Porazan je i podatak da zakonsku obvezu raspisivanja javnog natječaja za novo radno mjesto poštuje tek 34 posto javnih institucija, ostale to rade u ilegali ili po stranačkim i obiteljskim “vezama”. Isto istraživanje pokazalo je kako od ukupnog broja javnih ustanova, gotovo 50 posto njih u svojim pravilnicima nema definiranu obvezu raspisivanja javnog natječaja. Slična je situacija i kada je riječ o javnim poduzećima. Analizom nalaza predmetnog istraživanja također je utvrđeno kako ne postoje jasno definirani kriteriji o korištenju diskrecijskog prava, posebice kada je riječ o Federaciji BiH. Iako su vlasti potpisale i obvezale se pred Europskom komisijom provesti Reformsku agendu, koja uključuje i iskorjenjivanje svih oblika korupcije, kada je riječ o javnoj upravi u Federaciji BiH, nakon raspisanog natječaja posredstvom Agencije za državnu službu FBiH (ADS), voditelj ureda koji je raspisao natječaj za radno mjesto ima diskrecijsko pravo s liste uspješnih kandidata odabrati onoga koji, prema njegovu mišljenju, ispunjava uvjete za to radno mjesto. Takva autonomija u odlučivanju otvara manipulativni prostor da to radno mjesto pripadne osobi bez stručnih kvalifikacija, po rodbinskom ili stranačkom ključu, što je Europska komisija u svojim izvješćima više puta kritizirala.
Pri tome je isti taj voditelj ureda obvezan zatražiti mišljenje od Agencije za državnu službu, ali ono nije obvezujuće. Slična je situacija i u Republici Srpskoj i na državnoj razini gdje, kako se ističe u izvješću, “povjerenstva igraju ključnu ulogu, tj. njima je dodijeljeno diskrecijsko pravo odlučivanja, bez jasno utvrđenih kriterija korištenja tog prava. Simptomatičan je i porazan podatak kako građani u BiH vide problem korupcije i takvog ponašanja u društvu, gdje se nerijetko u djelima korupcije ne vidi kazneno-pravni element odgovornosti nego moralan i gdje je procjena korumpiranosti vrlo relativizirana. Prema njihovu mišljenju, primanje i davanje dara prije i nakon izvršene usluge smatra se dobrim odgojem, zapošljavanje članova obitelji obvezom, a korupciju nazivaju tako tek kada je riječ o pronevjeri velikog iznosa novca.
